„Povijesna“ ekvadorska reforma radnog zakonodavstva prepoznala je važnost kućanskog rada

Prošlog je tjedna u ekvadorskom parlamentu s 91 glasom za i 29 glasova protiv usvojena reforma radnog zakonodavstva pod nazivom “Zakon o pravedno vrednovanom radu i priznavanju kućanskog rada”. Uz priznavanje i naknadu za kućanski rad kroz sustav socijalne zaštite, novi zakon o radu donosi i odredbe koje štite dosad učestalo diskriminirane skupine radnika, kao što su trudnice, Afro-Ekvadorci i LGBT radnici/ce. On “također propisuje da svi novi ugovori o radu potpisani od 1. siječnja 2016. moraju biti sklopljeni preko ugovora na neodređeno, umjesto ugovora na određeno vrijeme.”


Reforma štiti ranjive i povijesno diskriminirane društvene skupine poput trudnica, Afro-Ekvadoraca i LGBT radnika/ca.


Nakon maratonske jedanaestosatne sjednice, ekvadorska Narodna skupština je u utorak, 14. travnja, izglasala povijesnu reformu radnog zakonodavstva.

Reforma pod nazivom „Zakon o pravedno vrednovanom radu i priznavanju kućanskog rada“ modificira zakon o radu iz 1938. godine kako bi proširila prava u nekoliko područja. Takvu reformu je prvi predložio predsjednik Rafael Correa u studenom 2014. godine kada je prijedlog zakona uručio predsjednici Narodne skupštine Gabrieli Rivadeneirai na skupu u Guayaquili, na kojemu je sudjelovalo više od 100.000 ljudi.

Promjene donesene novim zakonom o radu, uključuju i priznavanje rada kućanica koje će također po prvi put u povijesti te zemlje biti uključene u sustav socijalne zaštite, od čega će korist imati 1,5 milijuna ljudi.

„Prepoznajemo vrijednost kućanskog rada. To nas čini dijelom socijalizma za 21. stoljeće„ – izjavio je predsjednik Correa u studenom.

Rivadeneira je na svome Twitter profilu napisala da ova reforma predstavlja „odlučujući korak koji će promjeniti povijest žena u Ekvadoru.“

U nastojanju da se smanje prekarni uvjeti rada, novi zakon o radu, koji je izglasan s 91 glasova za prema 29 glasova protiv, također propisuje da svi novi ugovori o radu potpisani od 1. siječnja 2016. moraju biti sklopljeni preko ugovora na neodređeno, umjesto ugovorom na određeno vrijeme.

On također sadrži odredbe za zaštitu ugroženih i povijesno diskriminiranih skupina ljudi kao što su trudnice, Afro-Ekvadorci i LGBT radnici/ce. Poslodavci za koje se ustanovi da su nezakonito otpustili radnika sada će tom radniku morati platiti godišnju plaću.

Novi zakon će omogućiti radništvu da se odluči za primanje polugodišnjih novčanih bonusa u manjim obrocima tijekom cijele godine, što znači da će moći uštedjeti taj novac i zaraditi kamatu na tu svotu. U Ekvadoru su radnici/ce kroz povijest primali dva bonusa kroz dvije jednokratne uplate, jednu u kolovozu, drugu u prosincu.

Novi zakon nalaže stvaranje Narodnog vijeća za rad i plaće, što uključuje zastupanje radnika/ca, poslodavaca i države. Ono će obnašati dužnost savjetodavnog tijela za radne politike i plaće.

Jedna od spornih odredbi novog zakona nalaže sindikatima demokratske izbore. Ova mjera je naišla na protivljenje pojedinih sindikata, međutim, organizirani marš kojim se kritizirala radna reforma nije naišao na velik odaziv.

Savez ujedinjenih radnika (The United Workers Trade Union Federation), koji ujedinjuje više od 60 radničkih organizacija u zemlji, podržao je radne reforme.

O zakonu se prvi puta raspravljalo na Skupštini u siječnju nakon čega je prošao kroz savjetodavni proces koji je uključio osam sastanaka Povjerenstva za radnička prava i socijalnu sigurnost (Commission of Workers Rights and Social Security) na kojemu su zakonodavci saslušali predstavnike iz 35 organizacija.


S engleskog prevela Karolina Hrga




Fotografija je preuzeta sa stranice telesurtv i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve