Događanja

Kartografija otpora (7-10.5. 2015.)

U tijeku je Kartografija otpora, projekt koji [BLOK] – Lokalna baza za osvježavanje kulture organizira povodom 70-te godišnjice oslobođenja Zagreba od fašizma, kao pokušaj da se iznesu potisnute političke dimenzije antifašističke borbe te intervenira kako u dominantni diskurs, koji u ključu revizionizma i antikomunizma demonizira partizansku borbu i narodni otpor fašizmu, tako i u onaj liberalno-kulturalistički, koji govoreći o NOB-u prešućuje njegovu neodvojivost od socijalističke revolucije. Ne propustite preostale događaje – urbani seminar “Punktovi otpora: Zagreb 1941-45.” (9.5., polazak u podne s Trga žrtava fašizma), tribinu “NOB i politika povijesti” (9.5., 17h, knjižnica Bogdana Ogrizovića), na kojoj govore Dean Duda i Boris Buden; i tribinu “Teror, otpor, oslobođenje” (10.5., 19h, MAZ, Hatzova 16) u kojoj sudjeluju Josip Jagić, Lovro Krnić, Goran Korov i Stefan Treskanica. Detaljnije informacije u nastavku.

Kartografija otpora

-povjesničarsko istraživanje, urbani seminar i tri tribine-
Povodom 70-te godišnjice oslobođenja Zagreba od fašizma, “Kartografija otpora” predstavlja pokušaj da se iznesu potisnute političke dimenzije antifašističke borbe i da se intervenira kako u dominantni diskurs, koji u ključu revizionizma i antikomunizma demonizira partizansku borbu i narodni otpor fašizmu, tako i u onaj liberalno-kulturalistički, koji govoreći o NOB-u prešućuje njegovu neodvojivost od socijalističke revolucije.

“Kartografija otpora” istražuje ilegalni Zagreb 1941.-45, mreže i organizacije otpora te njihovo utemeljenje u radničkom i partijskom organiziranju tridesetih godina. Istraživanje se fokusira na politički, društveni i vojni kontekst samog Oslobođenja: represivni aparat NDH, vojne akcije oko Zagreba, strukturu i partijsku organizaciju unutar okupiranog grada te široku i razgranatu mrežu otpora organiziranu kroz Narodnu pomoć. Cilj nam je politizirati ovo povijesno iskustvo te otvoriti raspravu o tome što je fašizam danas, a onda i pitanje o mogućnostima antifašističkog organiziranja i pružanju otpora opresiji i ekonomskoj eksploataciji na europskoj periferiji. Pritom nase ne zanima komemoracija, već edukacija o historijatu ovih borbi s onu stranu njihove muzealizacije i kulturalizacije koje vode njihovoj potpunoj depolitizaciji.
KARTOGRAFIJA OTPORA – PROGRAM
Nepokoreni grad – Zagreb u antifašističkoj borbi 1941-45.

– tribina –

7. 5. 2015, 20:30 h

Knjižnica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5

sudjeluju: Branka Boban (povjesničarka u mirovini) i Goran Hutinec (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

moderator: Josip Jagić (Mreža antifašistkinja Zagreba)

U razgovoru s Brankom Boban i Goranom Hutincem pokušat ćemo skicirati političku dinamiku koja je strukturirala povijesni proces raspada NDH i oslobođenja Jugoslavije od fašizma na primjeru grada Zagreba. Raspad NDH i oslobođenje od fašizma koje je uslijedilo nisu samo nužna posljedica promjena koje su se događale diljem svjetskih ratišta, već su i rezultat političke borbe aktivistkinja i aktivista Narodnooslobodilačkog pokreta. Vodeći računa o specifičnom kontekstu unutar kojeg se ta politička borba u Zagrebu vodila, pokušat ćemo dati i odgovor na pitanje o njezinom karakteru. Ograničenja konteksta i struktura političke akcije sačinjavali su živi politički proces kojeg nazivamo Narodnooslobodilačkom borbom.

Punktovi otpora: Zagreb 1941-45.

– urbani seminar –

9. 5. 2015, 12.00 h

okupljanje na Trgu žrtava fašizma

sudjeluju: Josip Jagić, Goran Korov, Lovro Krnić, Stefan Treskanica, BLOK: Ivana Hanaček, Ana Kutleša, Vesna Vuković

Narativni rukavci “otkopani odozdo” (iz memoarske i arhivske građe), fiksiraju mrežu i tokove otpora tijekom okupacije Zagreba u sljedećim točkama-stanicama: (1) Trg žrtava fašizma, (2) Tvrtkova ulica, (3) Trg kralja Petra Krešimira IV, (4) Ulica Crvenog križa, (5) Trg Bartola Kašića, (6) križanje Derenčinove i Šubićeve (plato ispred INA-e), (7) Kvaternikov trg. Prevođenje arhivskog istraživanja i iščitavanja literature u ne-znanstveni format ture omogućava održavanje sata povijesti in situ, na mjestima odigravanja ključnih događaja mikrohistorije zagrebačkog pokreta otpora. Pritom kulisa izvedbe, živo tkivo gradskog prostora, 70 godina kasnije jasno ocrtava niz transformacija – kako onih prostornih, tako i ideoloških – u odnosu na vrijeme aktivnog djelovanje pozadinskog fronta NOP-a, neizbježno uvodeći u priču suvremeni kontekst. Reafirmacija potisnutog povijesnog iskustva tako postaje alternativa tradicionalnim komemorativnim praksama; ne se zanimajući se isključivo ni prvenstveno za individualne priče i velike događaje ona može adekvatnije zahvatiti strukturne karaktiristike NOP-a. Od obrta i dućana koji su služili za razmjenu informacija i materijala, preko ilegalnih radio-stanica i tiskara u privatnim stanovima, do institucija NDH-a u kojima je NOP imao “svoje ljude”, odabrani punktovi ujedno su i odgovor na sve prisutniji revizionizam, kojemu jasno poručuje da u temelju Oslobođenja stoji razgranata mreža stanovnika Zagreba – brojnih radnika, liječnika, studenata i umjetnika, koji nisu oklijevali da se politiziraju i pridruže borbi.

NOB i politika povijesti

– tribina –

9. 5. 2015, 17.00 h

Knjižnica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5

sudjeluju: Boris Buden (Humboldtov Univerzitet u Berlinu), Dean Duda (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

moderira: Stipe Ćurković (Centar za radničke studije, Zagreb)

SFRJ je rođen iz NOB-a. To je ujedno banalna povijesna istina i jedna od centralnih formula autolegtimacijskih narativa jugoslavenskog socijalističkog projekta. Iskustvo otpora i oružane pobjede nad okupatorskim vojskama, kolaboracionistima, agentima restauracije monarhije, agentima fašističkog i šovinističkog terora, postalo je zalog kohezije države. NOB je bio sveprisutna referenca u političkom i javnom diskursu, obrazovanju i svakodnevici. No diskurs o NOB-u, načini njegove tematizacije i uvjeti njegove recepcije kroz godine su se mijenjali pod utjecajem novih socio-ekonomskih, političkih i kulturnih okolnosti. I nakon raspada SFRJ-a, NOB ostaje relativno važno mjesto u narativima koji prate nastanak i strategije historiografske legitimacije novih nacionalnih država, ali sada pod znakom često agresivnog revizionizma – u rasponu od nacionalističkog osporavanja do recentnijih liberalnih pokušaja odvajanja antifašizma od socijalističkog projekta i revolucije. U razgovoru s Borisom Budenom i Deanom Dudom pokušat ćemo rekonstruirati neke od etapa te putanje, ali i silnice koje su ih oblikovale.

Teror, otpor, oslobođenje

– tribina –

10. 5. 2015, 19.00 h

Mreža antifašistkinja Zagreba, Hatzova 16

sudjeluju: Josip Jagić (Mreža antifašistkinja Zagreba), Lovro Krnić (Mreža antifašistkinja Zagreba), Goran Korov, Stefan Treskanica

Četiri istraživača zaokružuju priču o ratnom Zagrebu, materijalnoj svakodnevici, pokretu otpora, širim vojnim akcijama i pripremi za oslobođenje grada. To da su u veljači 1945. tridesetorica talaca visila zbog sakupljanja “Crvene pomoći” – “zdravstvenog tvoriva, promičbenog tvoriva, živeži” i ostaloga – a sitni prilagači osjećali se “kao u paklu”, to da je broj stanovnika Zagreba mutirao s oko 210 000 (’41.) na oko 500 000 krajem ’44. i početkom ’45., od čega je 80 tisuća bilo Nijemaca, njemačkih oficira, doušnika i pratećih službi. To da je mjesni komitet zbog opasnosti centriran izvan grada, u Pokupskome, da ustaše vezuju i obilježavaju svakoga koga još nisu, da je mobilizacija potpuna, oskudica opća, a teror efikasan – sve to daje presjek jedne urbane dinamike, ali i mentalnog stanja uoči oslobođenja. Jedan od ciljeva tribine jest i promoviranje spoja aktivista te profesionalnih historičara u tradiciji britanske radical history.

organizator: Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe u partnerstvu s [BLOK]-om

radna grupa: Ivana Hanaček, Josip Jagić, Goran Korov, Lovro Krnić, Ana Kutleša, Milena Ostojić, Krunoslav Stojaković, Stefan Treskanica, Vesna Vuković

dizajn: Hrvoje Živčić & Dario Dević

(Izvor)

8. svibnja 2015.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka