Poziv na kružok o fotografskim arhivima ‘Naše bake, naše majke’

Iz Centra za ženske studije u sklopu Ženskog antifašističkog Zagreba, istraživačkog projekta koji prati povijest ženskih pokreta i otpora žena Zagreba fašizmu, potiču na arhiviranje i pozivaju na kružok u Booksu: “Pozivamo zainteresirane građanke i građane da nam ustupe fotografije iz porodičnih albuma nastalih u predratnim, ratnim i poratnim godinama, kako bismo ih skenirale i arhivirale na licu mjesta. Na taj način formirao bi se arhiv u kojemu bi i osobna sjećanja postala dio kolektivne povijesti. O ulozi fotografija kao povijesnih dokumenata i njihovom nastanku i korištenju, razgovarat ćemo s Rheom Ivanuš, muzejskom savjetnicom i kustosicom Zbirke fotografija, filmova i negativa Hrvatskog povijesnog muzeja. Kružok i razgovor počet će u 18 sati, a prezentacija i prikupljanje fotoarhiva odvijat će se od 14 do 18 sati.”


Kružok o fotografskim arhivima ‘Naše bake, naše majke’


Ženski antifašistički Zagreb je istraživački projekt koji prati povijest ženskih pokreta i otpora žena Zagreba fašizmu u predratnim, ratnim i poratnim godinama. Projektom je tako obuhvaćeno razdoblje od sredine 1930-ih do početka 1950-ih. Radi se o prvoj generaciji žena na ovim prostorima koje su značajno sudjelovale u javnom i političkom životu, što je ključno i neizbrisivo oblikovalo društvo i generacije nakon njih, sve do danas. U sklopu projekta u 2014. i 2015. godini realizirane su izložba, tribina i obilazak grada, te se projekt nastavlja kroz takve prezentacijske cjeline ove zime i u idućoj godini.

Ovaj kružok je posvećen fotografskim izvorima iz tog razdoblja, kako onih iz javnih arhiva tako i onih u privatnim kolekcijama i foto-albumima. O ulozi fotografija kao povijesnih dokumenata i njihovom nastanku i korištenju, razgovarat ćemo s Rheom Ivanuš, muzejskom savjetnicom i kustosicom Zbirke fotografija, filmova i negativa Hrvatskog povijesnog muzeja.

Proučavajući žensku feminističku, radničku, sindikalnu, omladinsku i studentsku scenu međuratnog Zagreba, a potom i antifašističko djelovanje žena Zagreba u ratnim godinama, neizbježan povijesni izvor predstavljaju fotografije. Fotografije na koje nailazimo u istraživanjima tog razdoblja snimane su u službenim prilikama, za štrajkova i skupova, za potrebe policijskih kartona, za vrijeme izleta i privatnih druženja, u koncentracijskim logorima i na bojišnici. Snimali su ih profesionalni fotografi i fotografkinje, organizirano i radi bilježenja važnih društvenih, političkih i ratnih zbivanja, ali i amateri i amaterke kako bi zabilježili svakodnevne trenutke. Privatne fotografije iz osobnih i porodičnih albuma ponekad su korištene u službene svrhe čime dolazi do ispreplitanja opće (javne) i privatne povijesti. Brojnim sačuvanim fotografijama ne znamo autorice ni autore, kao ni osobe ili lokacije prikazane na njima, stoga ih promatramo kao anonimne sudionice i sudionike, no mnoge od njih imaju vrijednost povijesnog svjedočanstva.

Stoga, pozivamo zainteresirane građanke i građane da nam ustupe fotografije iz porodičnih albuma nastalih u predratnim, ratnim i poratnim godinama, kako bismo ih skenirale i arhivirale na licu mjesta. Vlasnice/i će uz vraćene fotografije dobiti i elektronski zapis fotografija. Na taj način formirao bi se arhiv u kojemu bi i osobna sjećanja postala dio kolektivne povijesti.

Kružok i razgovor počet će u 18 sati, a prezentacija i prikupljanje fotoarhiva odvijat će se od 14 do 18 sati, u suradnji s Odborom koordinaciju žena antifašistkinja pri Savezu antifašističkih boraca i antifašista RH.

Pridružite nam se uz kavu i kolače u Booksi!




Fotografija je preuzeta s Facebook stranice eventa i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve