Posljedice ekonomske politike na domaći agrarni sektor

Osvrtom na promjene u agrarnoj politici Republike Hrvatske te posljedice koje one ostavljaju na poljoprivredu u cjelini, s naglaskom na mljekarsku proizvodnju, autor teksta sagledava makroekonomske mjere Europske unije u sferi poljoprivrede te diskrepanciju u visini subvencija domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji između starih i novih članica EU. Želi li domaća politička elita vlastitu poljoprivrednu proizvodnju ili će je prepustiti uvozničkim lobijima?

Franz Marc (1880-1916): Krave - crvene, zelene, žute (izvor: commons.wikimedia.org).

U kontekstu najave premijera Oreškovića oko kupnje deset tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji od stranog, ali zasad neotkrivenog investitora, domaći poljoprivrednici muku muče s kupnjom/zakupom barem jednog državnog hektara. Uz već standardne probleme domaćeg agrara – nestajanja konvencionalne poljoprivrede te izmicanje fokusa s industrijske poljoprivredne proizvodnje, nazire se smjer najavljene komasacije poljoprivredne zemlje.

Od „klasičnih“ problema agrarnog sektora, područje stočarstva jedno je od najvećih frontova na kojima se bore domaći seljaci. Ako uzmemo u obzir novi val sniženja otkupnih cijena mlijeka, tekuća bi godina za mljekarsku proizvodnju u Hrvatskoj mogla biti povijesna. Do veljače 2016. godine, zbog posljedica ruskog embarga te zatvaranja tržišta koji traju već treću godinu došlo je do promjena u odnosima stočarâ i otkupljivačâ.

Novim regulativama dogovoreno je sniženje cijene mlijeka za 18 lipa po litri za farmere s proizvodnjom do sto tisuća litara na godišnjoj razini, dok je sniženje cijene za veće farmere čak 23 lipe po litri. Posljedice političkih odnosa Europske unije i Rusije reflektiraju se na sve grane ekonomije pa tako i na poljoprivredni sektor. Pozicija malih zemalja s njihovim ograničenim agrarnim kapacitetima unutar zajedničkog europskog tržišta i prije zamrzavanja gospodarskih veza s Rusijom bila je izrazito nepovoljna.

Ekonomske politike, unutar agrarnog sektora razvijenih članica te država s kojima se obavlja vanjskotrgovinsko poslovanje, za posljedicu imaju rušenje već niske proizvodne cijene mlijeka u novim članicama (poput Hrvatske) koje ekonomski, tehnološki i obrazovno ne mogu na jednak način konkurirati zapadnim zemljama

Tržišna utakmica unutar Europske unije, koja se vodi krilaticom „jednako tržište za sve“, već od samih početaka počiva na nepravednim i nejednakim osnovama. Stare članice, kao i one nešto mlađe, kontinuirano subvencioniraju domaću poljoprivrednu proizvodnju u svim sektorima i na taj način stvaraju dovoljno velike viškove za „domaće“ europsko te inozemno tržište.

Navedene ekonomske politike, unutar agrarnog sektora razvijenih članica te država s kojima se obavlja vanjskotrgovinsko poslovanje, za posljedicu imaju rušenje već niske proizvodne cijene mlijeka u novim članicama (poput Hrvatske) koje ekonomski, tehnološki i obrazovno ne mogu na jednak način konkurirati zapadnim zemljama. Rezultat je dvostruki dobitak za razvijene poljoprivredne zemlje: stvaranje profita na konkurentskim tržištima i eliminiranje konkurencije te još olakšaniji pristup europskim poljoprivrednim subvencijama kao dijelu zajedničke europske poljoprivredne politike.

O uzročno-posljedičnoj vezi između jačanja pozicije jakih i velikih naspram malih i slabih, u mljekarskoj industriji Europske unije, govori i odluka o ukidanju kvota u proizvodnji mlijeka, što je 2014. godine dovelo do povećanja proizvodnje na europskom tržištu za 2%, odnosno za tri milijarde litara mlijeka više negoli u prethodnom obračunskom razdoblju. Uz ruski embargo i ukidanje kvota, na tržište stižu velike količine mlijeka koje se mogu prodati po dampinškim cijenama čak i u Hrvatskoj gdje su ionako niske cijene sada dodatno pale. Obligatorni ugovori između proizvođačâ i prerađivačâ prestaju važiti, na štetu malih seljaka.

S druge strane, u kontekstu odnosa Europske unije i Hrvatske, dolazimo do zaključka da problem nije isključivo jednodimenzionalan. Pogled na domaću političku scenu, pri čemu se najviše ističe izostanak odgovora resornog ministarstva, odnosno Vlade RH u cjelini, zorno ukazuje u kojem smjeru teče politika agrarnog sektora.

Zgrada Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Vukovarska 78, Zagreb (izvor: commons.wikimedia.org).
Zgrada Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Vukovarska 78, Zagreb (izvor: commons.wikimedia.org).

S obzirom na stanje Državnog proračuna i fokus političke elite u zadržavanju pozicija moći, iluzorno je očekivati ozbiljnije poteze poput kapitalnih ulaganja u prometnu infrastrukturu, sustav navodnjavanja te u konačnici, osnivanje agrarne banke. Kontinuirani visoki deficiti Državnog proračuna pokušavaju se zakrpati visokim poreznim stopama i nametima. Za razliku od npr. turizma kao gospodarske grane u kojoj se kratkoročnim fiskalnim zahvatima, poput sniženih poreznih stopa, može dovesti i do pozitivnog udara na Državni proračun kroz rast potrošnje, poljoprivrednom sektoru treba otprilike pet godina za konsolidaciju i ekonomski prosperitet, što je predugačak period u kontekstu političkog ciklusa mandata Vlade te koji iz perspektive stranačke borbe za glasove nije naročito koristan.

Međutim, uz malo političke volje, kratkoročnim fiskalnim zahvatima i promjenama, domaće poljoprivrednike moglo bi se učiniti konkurentnijima. Mjere poput olakšanog pristupa birokratskim mehanizmima i sustavima kontrole, isplate većih poticaja obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u odnosu na velika trgovačka društva te snižavanja porezne stope na poljoprivredne proizvode po uzoru na razvijene europske zemlje, sasvim bi sigurno dovele do pozitivnih implikacija na život seljakâ, na njihov status u domaćoj proizvodnji te na stvaranje pravednijeg sustava raspodjele državnog zemljišta.

Seljaci su na današnjoj političkoj i društvenoj sceni preslabi te ih se u javnosti često doživljava kao uteg, a ne kao bitan faktor u domaćem gospodarstvu. S obzirom na dosadašnju državnu politiku zanemarivanja gorućih problema te imajući u vidu neorganiziranost seljačke klase, postaje jasno da svjedočimo posljednjim pokušajima „cijeđenja“ poljoprivrednika ususret njihovoj konačnoj propasti. Očekuje ih distopična preslika trenutne makroekonomske situacije Europske unije u kojoj najmoćniji akteri dobivaju najviše financijskih poticaja iz državnih proračuna, uz najveća državna zemljišta. U slučaju Hrvatske mali će proizvođači, poput obiteljskih gospodarstava, u potpunosti iščeznuti, a sela će se pretvoriti u zajednice ovisnika o socijalnoj pomoći kao posljedica nepostojanja drugih gospodarskih grana u ruralnim sredinama.

Ukoliko poljoprivreda propadne, konzekventni slom čitavog domaćeg gospodarstva dovest će do neželjenih kratkoročnih i dugoročnih posljedica na život svakog građanina. Hrvatska će postati isključivo uvozna zemlja što će još više pogoršati vanjskotrgovinsku bilancu. Udio poljoprivrede u domaćem BDP-u (koji danas iznosi 4,3 %) još će se više smanjiti. Kao direktna posljedica gubitka poljoprivredne proizvodnje gubi se i 40-ak tisuća radnih mjesta u agrarnom sektoru, a s obzirom na vezanost poljoprivrede uz druge gospodarske grane, doći će i do negativnih posljedica u prehrambeno-prerađivačkoj industriji koje će se zasigurno preliti i na cjelokupno domaće gospodarstvo.

 

Izvori:

http://www.agrobiz.hr/agrovijesti/dobra-vijest-za-poljoprivrednike-poticaji-krecu-sredinom-travnja-875

http://www.mps.hr/UserDocsImages/publikacije/2014/Zeleno%20izvjesce%202014.pdf

http://www.agroklub.com/stocarstvo/definirati-odnose-mljekara-i-preradjivaca/24103/

http://www.agroklub.com/stocarstvo/pocetak-kraja-hrvatske-mljekarske-industrije/23562/

http://www.agroklub.com/stocarstvo/zatvoriti-mlijecnu-pipu-ili-otvoriti-zajednicku/23700/

http://www.vijestidana.hr/ulaganje-u-slavoniji-oreskovic-ima-investitora-koji-trazi-10000-hektara-zemlje/

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve