Posljedice ekonomske politike na domaći agrarni sektor

Osvrtom na promjene u agrarnoj politici Republike Hrvatske te posljedice koje one ostavljaju na poljoprivredu u cjelini, s naglaskom na mljekarsku proizvodnju, autor teksta sagledava makroekonomske mjere Europske unije u sferi poljoprivrede te diskrepanciju u visini subvencija domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji između starih i novih članica EU. Želi li domaća politička elita vlastitu poljoprivrednu proizvodnju ili će je prepustiti uvozničkim lobijima?

Franz Marc (1880-1916): Krave - crvene, zelene, žute (izvor: commons.wikimedia.org).

U kontekstu najave premijera Oreškovića oko kupnje deset tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta u Slavoniji od stranog, ali zasad neotkrivenog investitora, domaći poljoprivrednici muku muče s kupnjom/zakupom barem jednog državnog hektara. Uz već standardne probleme domaćeg agrara – nestajanja konvencionalne poljoprivrede te izmicanje fokusa s industrijske poljoprivredne proizvodnje, nazire se smjer najavljene komasacije poljoprivredne zemlje.

Od „klasičnih“ problema agrarnog sektora, područje stočarstva jedno je od najvećih frontova na kojima se bore domaći seljaci. Ako uzmemo u obzir novi val sniženja otkupnih cijena mlijeka, tekuća bi godina za mljekarsku proizvodnju u Hrvatskoj mogla biti povijesna. Do veljače 2016. godine, zbog posljedica ruskog embarga te zatvaranja tržišta koji traju već treću godinu došlo je do promjena u odnosima stočarâ i otkupljivačâ.

Novim regulativama dogovoreno je sniženje cijene mlijeka za 18 lipa po litri za farmere s proizvodnjom do sto tisuća litara na godišnjoj razini, dok je sniženje cijene za veće farmere čak 23 lipe po litri. Posljedice političkih odnosa Europske unije i Rusije reflektiraju se na sve grane ekonomije pa tako i na poljoprivredni sektor. Pozicija malih zemalja s njihovim ograničenim agrarnim kapacitetima unutar zajedničkog europskog tržišta i prije zamrzavanja gospodarskih veza s Rusijom bila je izrazito nepovoljna.

Ekonomske politike, unutar agrarnog sektora razvijenih članica te država s kojima se obavlja vanjskotrgovinsko poslovanje, za posljedicu imaju rušenje već niske proizvodne cijene mlijeka u novim članicama (poput Hrvatske) koje ekonomski, tehnološki i obrazovno ne mogu na jednak način konkurirati zapadnim zemljama

Tržišna utakmica unutar Europske unije, koja se vodi krilaticom „jednako tržište za sve“, već od samih početaka počiva na nepravednim i nejednakim osnovama. Stare članice, kao i one nešto mlađe, kontinuirano subvencioniraju domaću poljoprivrednu proizvodnju u svim sektorima i na taj način stvaraju dovoljno velike viškove za „domaće“ europsko te inozemno tržište.

Navedene ekonomske politike, unutar agrarnog sektora razvijenih članica te država s kojima se obavlja vanjskotrgovinsko poslovanje, za posljedicu imaju rušenje već niske proizvodne cijene mlijeka u novim članicama (poput Hrvatske) koje ekonomski, tehnološki i obrazovno ne mogu na jednak način konkurirati zapadnim zemljama. Rezultat je dvostruki dobitak za razvijene poljoprivredne zemlje: stvaranje profita na konkurentskim tržištima i eliminiranje konkurencije te još olakšaniji pristup europskim poljoprivrednim subvencijama kao dijelu zajedničke europske poljoprivredne politike.

O uzročno-posljedičnoj vezi između jačanja pozicije jakih i velikih naspram malih i slabih, u mljekarskoj industriji Europske unije, govori i odluka o ukidanju kvota u proizvodnji mlijeka, što je 2014. godine dovelo do povećanja proizvodnje na europskom tržištu za 2%, odnosno za tri milijarde litara mlijeka više negoli u prethodnom obračunskom razdoblju. Uz ruski embargo i ukidanje kvota, na tržište stižu velike količine mlijeka koje se mogu prodati po dampinškim cijenama čak i u Hrvatskoj gdje su ionako niske cijene sada dodatno pale. Obligatorni ugovori između proizvođačâ i prerađivačâ prestaju važiti, na štetu malih seljaka.

S druge strane, u kontekstu odnosa Europske unije i Hrvatske, dolazimo do zaključka da problem nije isključivo jednodimenzionalan. Pogled na domaću političku scenu, pri čemu se najviše ističe izostanak odgovora resornog ministarstva, odnosno Vlade RH u cjelini, zorno ukazuje u kojem smjeru teče politika agrarnog sektora.

Zgrada Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Vukovarska 78, Zagreb (izvor: commons.wikimedia.org).
Zgrada Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Vukovarska 78, Zagreb (izvor: commons.wikimedia.org).

S obzirom na stanje Državnog proračuna i fokus političke elite u zadržavanju pozicija moći, iluzorno je očekivati ozbiljnije poteze poput kapitalnih ulaganja u prometnu infrastrukturu, sustav navodnjavanja te u konačnici, osnivanje agrarne banke. Kontinuirani visoki deficiti Državnog proračuna pokušavaju se zakrpati visokim poreznim stopama i nametima. Za razliku od npr. turizma kao gospodarske grane u kojoj se kratkoročnim fiskalnim zahvatima, poput sniženih poreznih stopa, može dovesti i do pozitivnog udara na Državni proračun kroz rast potrošnje, poljoprivrednom sektoru treba otprilike pet godina za konsolidaciju i ekonomski prosperitet, što je predugačak period u kontekstu političkog ciklusa mandata Vlade te koji iz perspektive stranačke borbe za glasove nije naročito koristan.

Međutim, uz malo političke volje, kratkoročnim fiskalnim zahvatima i promjenama, domaće poljoprivrednike moglo bi se učiniti konkurentnijima. Mjere poput olakšanog pristupa birokratskim mehanizmima i sustavima kontrole, isplate većih poticaja obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u odnosu na velika trgovačka društva te snižavanja porezne stope na poljoprivredne proizvode po uzoru na razvijene europske zemlje, sasvim bi sigurno dovele do pozitivnih implikacija na život seljakâ, na njihov status u domaćoj proizvodnji te na stvaranje pravednijeg sustava raspodjele državnog zemljišta.

Seljaci su na današnjoj političkoj i društvenoj sceni preslabi te ih se u javnosti često doživljava kao uteg, a ne kao bitan faktor u domaćem gospodarstvu. S obzirom na dosadašnju državnu politiku zanemarivanja gorućih problema te imajući u vidu neorganiziranost seljačke klase, postaje jasno da svjedočimo posljednjim pokušajima „cijeđenja“ poljoprivrednika ususret njihovoj konačnoj propasti. Očekuje ih distopična preslika trenutne makroekonomske situacije Europske unije u kojoj najmoćniji akteri dobivaju najviše financijskih poticaja iz državnih proračuna, uz najveća državna zemljišta. U slučaju Hrvatske mali će proizvođači, poput obiteljskih gospodarstava, u potpunosti iščeznuti, a sela će se pretvoriti u zajednice ovisnika o socijalnoj pomoći kao posljedica nepostojanja drugih gospodarskih grana u ruralnim sredinama.

Ukoliko poljoprivreda propadne, konzekventni slom čitavog domaćeg gospodarstva dovest će do neželjenih kratkoročnih i dugoročnih posljedica na život svakog građanina. Hrvatska će postati isključivo uvozna zemlja što će još više pogoršati vanjskotrgovinsku bilancu. Udio poljoprivrede u domaćem BDP-u (koji danas iznosi 4,3 %) još će se više smanjiti. Kao direktna posljedica gubitka poljoprivredne proizvodnje gubi se i 40-ak tisuća radnih mjesta u agrarnom sektoru, a s obzirom na vezanost poljoprivrede uz druge gospodarske grane, doći će i do negativnih posljedica u prehrambeno-prerađivačkoj industriji koje će se zasigurno preliti i na cjelokupno domaće gospodarstvo.

 

Izvori:

http://www.agrobiz.hr/agrovijesti/dobra-vijest-za-poljoprivrednike-poticaji-krecu-sredinom-travnja-875

http://www.mps.hr/UserDocsImages/publikacije/2014/Zeleno%20izvjesce%202014.pdf

http://www.agroklub.com/stocarstvo/definirati-odnose-mljekara-i-preradjivaca/24103/

http://www.agroklub.com/stocarstvo/pocetak-kraja-hrvatske-mljekarske-industrije/23562/

http://www.agroklub.com/stocarstvo/zatvoriti-mlijecnu-pipu-ili-otvoriti-zajednicku/23700/

http://www.vijestidana.hr/ulaganje-u-slavoniji-oreskovic-ima-investitora-koji-trazi-10000-hektara-zemlje/

Vezani članci

  • 2. listopada 2021. Antikapitalistički seminar Prijavite se na Antikapitalistički seminar koji u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Slobodni Filozofski i Subversive festival – jednotjedni program političke edukacije u kojem ćemo pokušati mapirati i kritički sagledati analitičke okvire različitih oblika političkog angažmana i njihove slijepe pjege, odnosno razmotriti na koji način različite teorijsko-političke paradigme pristupaju društvenoj stvarnosti.
  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 31. kolovoza 2021. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (prvi dio) Pitanje porijekla neke zaraze otvara prostor za simplifikacije, moralnu paniku, teorije zavjere, antivaksersku propagandu i stigmatiziranje već marginaliziranih skupina. Razmatranje povijesti HIV-a pokazuje na koji se način taj virus životinjskog porijekla iz okoline rijeke Kongo kretao do Kariba i SAD-a te kakvu je ulogu u tome imalo nedostatno kolonijalno javno zdravstvo. Iako je pandemija AIDS-a posebice pogađala određene pozicije u mapama seksualnosti i rada (gej muškarce, karipske migrantkinje i migrante, kućanske i seksualne radnice, siromašne korisnike i korisnice intravenoznih droga), iz historijsko-strukturne analize jasno je da njezin uzrok nisu bile specifične skupine ljudi već globalni politički i socioekonomski kontekst.
  • 31. kolovoza 2021.
    Featured Video Play Icon
    Šta je sve od crno-feminističkog značaja?
    Ako se Crni feminizam ne misli iz perspektive zasebnih opresija, isključivo kao feminizam za Crne žene, već iz emancipatorne perspektive univerzalnosti u kojoj se različite osi dominacije i eksploatacije promišljaju kao čvrsto uvezane u sistem kapitalizma, onda Crni feminizam postaje označitelj za ujedinjene antikapitalističke borbe. Na taj način i okupacija Palestine i diskriminacija trans osoba i ukidanje policije te drugih kapitalističkih institucija, kao i kolektivna briga itsl., čine polje crno-feminističke borbe, o čemu na panelu o paralelama između Crnog feminizma i pokreta Black Lives Matter govore Charlene Carruthers, Reina Gossett i Barbara Smith.
  • 22. kolovoza 2021. Antispecizam u teoriji i praksi Karnizam je znanstveno nedokaziva dogma prema kojoj je životinjsko meso nužan sastojak zdrave ljudske prehrane, i kao takav tvori čvrstu jezgru specizma, diskriminacije na osnovi biološke vrste, utemeljene na antropocentričkoj paradigmi koja razdvaja ljude od životinja. Onkraj štetnog utjecaja omnivorske prehrane na klimu, zoonotskih korijena globalnih pandemija, i drugih pragmatičnih razloga za prelazak na biljojednu prehranu, nužno je da antispecizam i veganstvo kao njegovu praksu, umjesto kao životni ili potrošački stil, postavimo kao etički problem i predmet intersekcijski koncipiranog progresivnog antikapitalističkog društvenog pokreta koji transgeneracijski zatočene, iskorištavane, mučene i ubijane ne-ljudske životinje strukturno konceptualizira kao dio proletarijata.
  • 30. lipnja 2021. Interseks osobe i njihovi problemi Interseks stanja obično se razumijevaju kao stanja koja variraju „između“ ženskog i muškog spola, i čija genetska, kromosomska, hormonska, i anatomska (ne)preklapanja uzdrmavaju binarnu konstrukciju „ženske“ i „muške“ spolnosti. Patrijarhalna proizvodnja medicinsko-biologijskog znanja ne samo da diskurzivno gura interspolne osobe u identitetske kutije „ženskosti“ i „muškosti“ te produbljuje njihovu marginalizaciju, već nameće i opasne prakse sakaćenja tijela koja se ne uklapaju u dominantnu taksonomiju. Raspršivanje ustajalih mitova možemo započeti ozbiljnijim informiranjem o iskustvima interseks osoba, kao i povezivanjem s organizacijama koja štite njihova prava.
  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve