Kriza mentalnog zdravlja u pandemiji COVID-19

Dok se čitava zemlja nosi s pandemijom COVID-19 i njezinim ekonomskim posljedicama, u pozadini se odvija još jedna epidemija. Karantena i sve dublja recesija, kao i rasprostranjeno žalovanje samo su neke od stvari koje dovode do psihološkog utjecaja koronavirusa na stanovništvo. Državni ured za statistiku (Office for National Statistics, ONS) je objavio niz statistika iz kojih je vidljivo da je prije pandemije svaka deseta odrasla osoba (9,7 posto) proživljavala neki oblik depresije. Ova se brojka sada popela na svaku petu odraslu osobu (19,2 posto).

Prije pandemije srezani su proračuni servisima mentalne zdravstvene skrbi. Uz niske razine osoblja i morala, definancirani servisi suočavaju se s poteškoćama pri pružanju osnovne skrbi. Krizama mentalnog zdravlja u Ujedinjenom Kraljevstvu prvenstveno se sve više bavi policija. Problem je prilično intenzivan među mladim ljudima. Premda je država sada uvela u škole obavezno obrazovanje o mentalnom zdravlju i blagostanju, utjecaj toga nije dalekosežan.

Ujedinjeno Kraljevstvo rangirano je najniže u Europi po broju bolničkih kreveta i psihijatara na raspolaganju mladim osobama koje se bore s problemima mentalnog zdravlja. Servisi mentalnog zdravlja za djecu i adolescente među prvima su privatizirani. Mnogi se suočavaju sa surovom stvarnošću u kojoj prolaze ozbiljne probleme mentalnog zdravlja, a primorani su mjesecima čekati na uputnicu.

Ne samo da postoji manjak servisa, već su se i uzroci mentalnih bolesti proteklih deset godina pojačali ili su zanemareni. Mjere štednje utrle su put produbljenim nejednakostima, siromaštvu i ograničenim ekonomskim mogućnostima, što je pandemija samo pospješila. Probijanje kroz sustav socijalne sigurnosti prepun sankcija, degradirajući proces hospitaliziranja i neprestana procjenjivanja u školama, svi doprinose psihološkoj uznemirenosti, ali odgovornost se prečesto prebacuje na pojedinca ili pojedinku.

Pandemija je ubrzala mnoge trendove i naglasila upadljive kontraste između životnih okolnosti različitih ljudi. Dostupnost stambenog prostora, prenapučena kućanstva, sigurna zaposlenja, ušteđevina, školska oprema i dječja skrb, obiteljsko nasilje, nesigurna opskrba hranom i pristup internetu uvelike variraju u našem društvu. Sve od nabrojanog relevantno je ljudima koji imaju probleme s mentalnim zdravljem. Prema najnovijem istraživanju, simptome depresije najvjerojatnije će se manifestirati među sljedećim skupinama: osobama ispod 40 godina starosti, ženama, osobama s invaliditetom, i onima koje izjavljuju da bi se našle u problemu kada bi morale odjednom podmiriti trošak od 850 funti.

Kako recesija počinje ujedati, poteškoće s kojima se mnogi suočavaju postajat će sve izraženije. Ako vlada ne promijeni smjer i ne osigura pristojnu financijsku sigurnosnu mrežu, tijekom sljedećih mjeseci i godina vrlo će vjerojatni biti izgubljeni još mnogi životi. Treba zaštititi one na koje neproporcionalno utječu postojeće nejednakosti u raspodjeli bogatstva i zdravstveni učinak pandemije, što uključuje zajednice BAME (Crne osobe, Azijati i manjinski etničke skupine; britanska cenzuska klasifikacija, op. prev.), od kojih su mnogi ključni radnici u prvim redovima borbe protiv koronavirusa.

Hitno je potrebno spriječiti da se ljude deložira i da ostaju bez posla – zabranom deložacija, opraštanjem zaostataka, proširenjem programa za dopust, te poboljšanjem zakonske naknade za bolovanje i univerzalnog kredita. Ponovno uvođenje sankcija za naknade i ponovna procjena podnositelja_ica zahtjeva za invalidninu, što je ono što vlada zapravo čini, upravo je ‘zastrašujuće’, tvrdi Mind, dobrotvorna ustanova za pitanja mentalnog zdravlja.

Pandemija je demonstrirala neuspjehe neoliberalnog načina upravljanja u zdravstvu, gdje su država koja je svedena na osnovne elemente te outsourcing pridonijeli brljavom odgovoru na COVID-19. Ali vlada je ustrajna. Upravo je prošli tjedan odlučila likvidirati Public Health England, zamijenivši ga novom zdravstvenom agencijom, NIHP (National Institute for Health Protection), pod upravom barunice Harding. PHE je pružao i druge usluge, uključujući usluge skrbi o mentalnome zdravlji i dobrobiti. One će sada biti predane u ruke lokalnih vlasti i NHS-a (National Health Service), kojima je uskraćeno financiranje.

Ministar zdravstva Matt Hancock pozvao je privatni sektor da se “angažira” dok je najavljivao ukidanje PHE-a, nagovještavajući u kojem se smjeru vlada namjerava kretati. Novoimenovana Dido Harding usporedila je demonizaciju privatne zdravstvene zaštite s “kopanjem jame pod drugim i vlastitim upadanjem u nju” u svom odgovoru na kritike jer je 2017. godine imala privatno zdravstveno osiguranje. Lokalna vijeća su navodno duboko uznemirena reformama.

Mind je uspostavio pet provjera za vladu u svrhu nošenja s ovim inzvanrednim stanjem po pitanju mentalnog zdravlja: ulagati u javne službe; zaštititi one koji su najugroženiji, što uključuje adresiranje nejednakosti s kojima se suočavaju zajednice BAME; reformirati Zakon o mentalnom zdravlju; osigurati financijsku sigurnosnu mrežu; te podržati djecu i mlade. Nažalost, društvo je već dugo ustrojeno na takav način da individualizira neuspjeh i ljude huška jedne protiv drugih.

Sada je pravo vrijeme da mentalno zdravlje i dobrobit budu postavljeni u središte politika i obnove. Naravno, nisu svi uzroci depresije politički. No, teško je osporiti utjecaj koji je politika imala i koji će nastaviti imati na mentalno zdravlje zemlje. Pri rješavanju ovog izvanrednog stanja vezanog uz mentalno zdravlje odgovornost se mora prebaciti s pojedinca na kolektiv, a to znači iznaći politička rješenja.