Kriza mentalnog zdravlja u pandemiji COVID-19

"Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom."

Dućan britanske udruge civilnog društva Mind koja se bavi mentalnim zdravljem, Andover, Hampshire, Ujedinjeno Kraljevstvo, 3. veljače 2013. godine (izvor: Geograph® Britain and Ireland, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom.



Dok se čitava zemlja nosi s pandemijom COVID-19 i njezinim ekonomskim posljedicama, u pozadini se odvija još jedna epidemija. Karantena i sve dublja recesija, kao i rasprostranjeno žalovanje samo su neke od stvari koje dovode do psihološkog utjecaja koronavirusa na stanovništvo. Državni ured za statistiku (Office for National Statistics, ONS) je objavio niz statistika iz kojih je vidljivo da je prije pandemije svaka deseta odrasla osoba (9,7 posto) proživljavala neki oblik depresije. Ova se brojka sada popela na svaku petu odraslu osobu (19,2 posto).
 
Prije pandemije srezani su proračuni servisima mentalne zdravstvene skrbi. Uz niske razine osoblja i morala, definancirani servisi suočavaju se s poteškoćama pri pružanju osnovne skrbi. Krizama mentalnog zdravlja u Ujedinjenom Kraljevstvu prvenstveno se sve više bavi policija. Problem je prilično intenzivan među mladim ljudima. Premda je država sada uvela u škole obavezno obrazovanje o mentalnom zdravlju i blagostanju, utjecaj toga nije dalekosežan.
 
Ujedinjeno Kraljevstvo rangirano je najniže u Europi po broju bolničkih kreveta i psihijatara na raspolaganju mladim osobama koje se bore s problemima mentalnog zdravlja. Servisi mentalnog zdravlja za djecu i adolescente među prvima su privatizirani. Mnogi se suočavaju sa surovom stvarnošću u kojoj prolaze ozbiljne probleme mentalnog zdravlja, a primorani su mjesecima čekati na uputnicu.
 
Ne samo da postoji manjak servisa, već su se i uzroci mentalnih bolesti proteklih deset godina pojačali ili su zanemareni. Mjere štednje utrle su put produbljenim nejednakostima, siromaštvu i ograničenim ekonomskim mogućnostima, što je pandemija samo pospješila. Probijanje kroz sustav socijalne sigurnosti prepun sankcija, degradirajući proces hospitaliziranja i neprestana procjenjivanja u školama, svi doprinose psihološkoj uznemirenosti, ali odgovornost se prečesto prebacuje na pojedinca ili pojedinku.
 
Pandemija je ubrzala mnoge trendove i naglasila upadljive kontraste između životnih okolnosti različitih ljudi. Dostupnost stambenog prostora, prenapučena kućanstva, sigurna zaposlenja, ušteđevina, školska oprema i dječja skrb, obiteljsko nasilje, nesigurna opskrba hranom i pristup internetu uvelike variraju u našem društvu. Sve od nabrojanog relevantno je ljudima koji imaju probleme s mentalnim zdravljem. Prema najnovijem istraživanju, simptome depresije najvjerojatnije će se manifestirati među sljedećim skupinama: osobama ispod 40 godina starosti, ženama, osobama s invaliditetom, i onima koje izjavljuju da bi se našle u problemu kada bi morale odjednom podmiriti trošak od 850 funti.
 
Kako recesija počinje ujedati, poteškoće s kojima se mnogi suočavaju postajat će sve izraženije. Ako vlada ne promijeni smjer i ne osigura pristojnu financijsku sigurnosnu mrežu, tijekom sljedećih mjeseci i godina vrlo će vjerojatni biti izgubljeni još mnogi životi. Treba zaštititi one na koje neproporcionalno utječu postojeće nejednakosti u raspodjeli bogatstva i zdravstveni učinak pandemije, što uključuje zajednice BAME (Crne osobe, Azijati i manjinski etničke skupine; britanska cenzuska klasifikacija, op. prev.), od kojih su mnogi ključni radnici u prvim redovima borbe protiv koronavirusa.
 
Hitno je potrebno spriječiti da se ljude deložira i da ostaju bez posla – zabranom deložacija, opraštanjem zaostataka, proširenjem programa za dopust, te poboljšanjem zakonske naknade za bolovanje i univerzalnog kredita. Ponovno uvođenje sankcija za naknade i ponovna procjena podnositelja_ica zahtjeva za invalidninu, što je ono što vlada zapravo čini, upravo je ‘zastrašujuće’, tvrdi Mind, dobrotvorna ustanova za pitanja mentalnog zdravlja.
 
Pandemija je demonstrirala neuspjehe neoliberalnog načina upravljanja u zdravstvu, gdje su država koja je svedena na osnovne elemente te outsourcing pridonijeli brljavom odgovoru na COVID-19. Ali vlada je ustrajna. Upravo je prošli tjedan odlučila likvidirati Public Health England, zamijenivši ga novom zdravstvenom agencijom, NIHP (National Institute for Health Protection), pod upravom barunice Harding. PHE je pružao i druge usluge, uključujući usluge skrbi o mentalnome zdravlji i dobrobiti. One će sada biti predane u ruke lokalnih vlasti i NHS-a (National Health Service), kojima je uskraćeno financiranje.
 
Ministar zdravstva Matt Hancock pozvao je privatni sektor da se “angažira” dok je najavljivao ukidanje PHE-a, nagovještavajući u kojem se smjeru vlada namjerava kretati. Novoimenovana Dido Harding usporedila je demonizaciju privatne zdravstvene zaštite s “kopanjem jame pod drugim i vlastitim upadanjem u nju” u svom odgovoru na kritike jer je 2017. godine imala privatno zdravstveno osiguranje. Lokalna vijeća su navodno duboko uznemirena reformama.
 
Mind je uspostavio pet provjera za vladu u svrhu nošenja s ovim inzvanrednim stanjem po pitanju mentalnog zdravlja: ulagati u javne službe; zaštititi one koji su najugroženiji, što uključuje adresiranje nejednakosti s kojima se suočavaju zajednice BAME; reformirati Zakon o mentalnom zdravlju; osigurati financijsku sigurnosnu mrežu; te podržati djecu i mlade. Nažalost, društvo je već dugo ustrojeno na takav način da individualizira neuspjeh i ljude huška jedne protiv drugih.
 
Sada je pravo vrijeme da mentalno zdravlje i dobrobit budu postavljeni u središte politika i obnove. Naravno, nisu svi uzroci depresije politički. No, teško je osporiti utjecaj koji je politika imala i koji će nastaviti imati na mentalno zdravlje zemlje. Pri rješavanju ovog izvanrednog stanja vezanog uz mentalno zdravlje odgovornost se mora prebaciti s pojedinca na kolektiv, a to znači iznaći politička rješenja.




Ovaj je članak objavljen u našem tjednom biltenu The Cause, na koji se možete pretplatiti ovdje.




Hannah Robinson radi u organizaciji posvećenoj izgradnji mira u Antwerpenu, a u slobodno vrijeme objavljuje tekstove. Specijalizira se za održivi razvoj i djeluje u Northern Train kampanji.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? "Strukturnim određenjem klasa se više objašnjava, istorijsko-sociologističkim određenjem klasa se više opisuje. Prema strukturnom određenju klasni položaj konstituira se bez obzira jesu li klasni akteri*ke uopće svjesni koji i kakav je to položaj, dok istorijsko-sociologističko određenje upućuje na to da može da postoji svijest o klasi ili neko iskustvo klase. Strukturnim određenjem objašnjavaju se logika i anatomija funkcioniranja sistema proizvodnje, stoga je riječ o „trajnijoj“ klasnoj konfiguraciji kojom se objašnjava specifičnost kapitalističkog sistema proizvodnje, dok istorijski pristup klasi opisuje kontingentna i promenjiva klasna grupisanja koja se odvijaju u kapitalizmu zajedno sa drugim odnosima dominacije, podčinjavanja i discipliniranja."
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ika pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ "Uvođenje demokracije u raspravu o biopolitici, kako to čini Sotiris, svakako je potez u pravom smjeru, osobito u svjetlu činjenice da je Foucault prethodno formulirao neka biopolitička pitanja bez detaljne razrade filozofije biopolitike. To otvara mogućnost daljnjeg istraživanja u tom smjeru, ali istovremeno nas vraća na uvjetno rečeno stara pitanja epistemologije i političke teorije. Mnogi primjeri intelektualnog debakla u doba pandemije COVID-19 ukazuju da nedomišljenost temeljnih pretpostavki u kombinaciji s nedostatkom specifičnih znanja jamči intelektualnu regresiju. Teorijska i politička budućnost demokratske biopolitike u značajnoj mjeri ovisi o izbjegavanju uočenih zamki."
  • 20. prosinca 2020. Filipini: paralelne strukture u džunglama Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?
  • 20. prosinca 2020. „Budimo odgovorni_e“ Drugi val epidemije COVID-19 vladajuća garnitura u Sloveniji dočekala je uz prepune, neadekvatno opremljene bolnice i domove za starije, te istrage povezane uz indicije o korupciji pri nabavama maski i respiratora. Sve navedeno svjedoči o antisocijalnim politikama vlade i posljedica je višedesetljetne privatizacije zdravstvenog sustava, a nastavlja se kroz nove modele koncesija i privatizacija elemenata javne sfere. Autorica teksta, ujedno radnica visokoobrazovne ustanove, upozorava na licemjerni pristup ministarstva zdravstva, koje devet mjeseci nakon početka pandemije upućuje prosvjetnim radnicima i radnicama notu u kojoj se kroz opća mjesta objašnjava kako stati na kraj tobožnjoj neodgovornosti mladeži kao glavnom faktoru transmisije virusa.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve