Kriza mentalnog zdravlja u pandemiji COVID-19

"Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom."

Dućan britanske udruge civilnog društva Mind koja se bavi mentalnim zdravljem, Andover, Hampshire, Ujedinjeno Kraljevstvo, 3. veljače 2013. godine (izvor: Geograph® Britain and Ireland, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom.



Dok se čitava zemlja nosi s pandemijom COVID-19 i njezinim ekonomskim posljedicama, u pozadini se odvija još jedna epidemija. Karantena i sve dublja recesija, kao i rasprostranjeno žalovanje samo su neke od stvari koje dovode do psihološkog utjecaja koronavirusa na stanovništvo. Državni ured za statistiku (Office for National Statistics, ONS) je objavio niz statistika iz kojih je vidljivo da je prije pandemije svaka deseta odrasla osoba (9,7 posto) proživljavala neki oblik depresije. Ova se brojka sada popela na svaku petu odraslu osobu (19,2 posto).
 
Prije pandemije srezani su proračuni servisima mentalne zdravstvene skrbi. Uz niske razine osoblja i morala, definancirani servisi suočavaju se s poteškoćama pri pružanju osnovne skrbi. Krizama mentalnog zdravlja u Ujedinjenom Kraljevstvu prvenstveno se sve više bavi policija. Problem je prilično intenzivan među mladim ljudima. Premda je država sada uvela u škole obavezno obrazovanje o mentalnom zdravlju i blagostanju, utjecaj toga nije dalekosežan.
 
Ujedinjeno Kraljevstvo rangirano je najniže u Europi po broju bolničkih kreveta i psihijatara na raspolaganju mladim osobama koje se bore s problemima mentalnog zdravlja. Servisi mentalnog zdravlja za djecu i adolescente među prvima su privatizirani. Mnogi se suočavaju sa surovom stvarnošću u kojoj prolaze ozbiljne probleme mentalnog zdravlja, a primorani su mjesecima čekati na uputnicu.
 
Ne samo da postoji manjak servisa, već su se i uzroci mentalnih bolesti proteklih deset godina pojačali ili su zanemareni. Mjere štednje utrle su put produbljenim nejednakostima, siromaštvu i ograničenim ekonomskim mogućnostima, što je pandemija samo pospješila. Probijanje kroz sustav socijalne sigurnosti prepun sankcija, degradirajući proces hospitaliziranja i neprestana procjenjivanja u školama, svi doprinose psihološkoj uznemirenosti, ali odgovornost se prečesto prebacuje na pojedinca ili pojedinku.
 
Pandemija je ubrzala mnoge trendove i naglasila upadljive kontraste između životnih okolnosti različitih ljudi. Dostupnost stambenog prostora, prenapučena kućanstva, sigurna zaposlenja, ušteđevina, školska oprema i dječja skrb, obiteljsko nasilje, nesigurna opskrba hranom i pristup internetu uvelike variraju u našem društvu. Sve od nabrojanog relevantno je ljudima koji imaju probleme s mentalnim zdravljem. Prema najnovijem istraživanju, simptome depresije najvjerojatnije će se manifestirati među sljedećim skupinama: osobama ispod 40 godina starosti, ženama, osobama s invaliditetom, i onima koje izjavljuju da bi se našle u problemu kada bi morale odjednom podmiriti trošak od 850 funti.
 
Kako recesija počinje ujedati, poteškoće s kojima se mnogi suočavaju postajat će sve izraženije. Ako vlada ne promijeni smjer i ne osigura pristojnu financijsku sigurnosnu mrežu, tijekom sljedećih mjeseci i godina vrlo će vjerojatni biti izgubljeni još mnogi životi. Treba zaštititi one na koje neproporcionalno utječu postojeće nejednakosti u raspodjeli bogatstva i zdravstveni učinak pandemije, što uključuje zajednice BAME (Crne osobe, Azijati i manjinski etničke skupine; britanska cenzuska klasifikacija, op. prev.), od kojih su mnogi ključni radnici u prvim redovima borbe protiv koronavirusa.
 
Hitno je potrebno spriječiti da se ljude deložira i da ostaju bez posla – zabranom deložacija, opraštanjem zaostataka, proširenjem programa za dopust, te poboljšanjem zakonske naknade za bolovanje i univerzalnog kredita. Ponovno uvođenje sankcija za naknade i ponovna procjena podnositelja_ica zahtjeva za invalidninu, što je ono što vlada zapravo čini, upravo je ‘zastrašujuće’, tvrdi Mind, dobrotvorna ustanova za pitanja mentalnog zdravlja.
 
Pandemija je demonstrirala neuspjehe neoliberalnog načina upravljanja u zdravstvu, gdje su država koja je svedena na osnovne elemente te outsourcing pridonijeli brljavom odgovoru na COVID-19. Ali vlada je ustrajna. Upravo je prošli tjedan odlučila likvidirati Public Health England, zamijenivši ga novom zdravstvenom agencijom, NIHP (National Institute for Health Protection), pod upravom barunice Harding. PHE je pružao i druge usluge, uključujući usluge skrbi o mentalnome zdravlji i dobrobiti. One će sada biti predane u ruke lokalnih vlasti i NHS-a (National Health Service), kojima je uskraćeno financiranje.
 
Ministar zdravstva Matt Hancock pozvao je privatni sektor da se “angažira” dok je najavljivao ukidanje PHE-a, nagovještavajući u kojem se smjeru vlada namjerava kretati. Novoimenovana Dido Harding usporedila je demonizaciju privatne zdravstvene zaštite s “kopanjem jame pod drugim i vlastitim upadanjem u nju” u svom odgovoru na kritike jer je 2017. godine imala privatno zdravstveno osiguranje. Lokalna vijeća su navodno duboko uznemirena reformama.
 
Mind je uspostavio pet provjera za vladu u svrhu nošenja s ovim inzvanrednim stanjem po pitanju mentalnog zdravlja: ulagati u javne službe; zaštititi one koji su najugroženiji, što uključuje adresiranje nejednakosti s kojima se suočavaju zajednice BAME; reformirati Zakon o mentalnom zdravlju; osigurati financijsku sigurnosnu mrežu; te podržati djecu i mlade. Nažalost, društvo je već dugo ustrojeno na takav način da individualizira neuspjeh i ljude huška jedne protiv drugih.
 
Sada je pravo vrijeme da mentalno zdravlje i dobrobit budu postavljeni u središte politika i obnove. Naravno, nisu svi uzroci depresije politički. No, teško je osporiti utjecaj koji je politika imala i koji će nastaviti imati na mentalno zdravlje zemlje. Pri rješavanju ovog izvanrednog stanja vezanog uz mentalno zdravlje odgovornost se mora prebaciti s pojedinca na kolektiv, a to znači iznaći politička rješenja.




Ovaj je članak objavljen u našem tjednom biltenu The Cause, na koji se možete pretplatiti ovdje.




Hannah Robinson radi u organizaciji posvećenoj izgradnji mira u Antwerpenu, a u slobodno vrijeme objavljuje tekstove. Specijalizira se za održivi razvoj i djeluje u Northern Train kampanji.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve