"Vraćanje korporativne porezne stope na razinu iz 1950-ih, pod pretpostavkom da nema smanjenja dobiti, donijelo bi gotovo 620 milijardi dolara prihoda (naravno, nije vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme). Prema procjeni troškova Odbora za odgovorni savezni proračun, koji nije prijateljski nastrojen prema socijalnoj potrošnji, to bi više nego pokrilo obiteljske naknade izvornog Zakonu o boljoj izgradnji. Vraćanje efektivne porezne stope na prosjek iz prvog desetljeća ovog stoljeća donijelo bi gotovo 200 milijardi dolara, što bi pokrilo odredbe o obiteljskom i medicinskom dopustu BBB-a. Već bi i njezino vraćanje na razinu iz 2016. godine, neposredno prije Trumpovih poreznih rezova, donijelo više od 120 milijardi dolara, nešto više od iznosa potrebnog da se pokrije komponenta univerzalnog smještaja u jaslicama iz BBB-a."
Korporativna Amerika pjeni se što će joj Zakon o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act, IRA) – koji bi zapravo mogao dugoročno, ako već ne trenutno, umanjiti inflacijske pritiske – povisiti poreze. Financial Times priredio je lijepi kompendij vapaja njihovih tržišnih udruženja:
Ovaj zakon bi nametnuo „značajna nova povećanja poreza i dosad neviđene državne kontrole cijena“, upozorila je Američka gospodarska komora. Njegove porezne odredbe zadale bi „udarac kapacitetima naše industrije da poveća nadnice, zaposli radnike i ulaže u naše zajednice“, izjavila je Nacionalna udruga proizvođača. Udruga Business Roundtable, koja predstavlja kompanije najvišeg stupnja financijske sigurnosti u Washingtonu, procijenila je da bi paket nametnuo industriji 300 milijardi dolara novih troškova, upravo u trenutku kada je ekonomija krenula nizbrdo.
Glavni direktor Komore Neil Bradley ponudio je malo perspektive: „Ako su porezne reforme iz 2017. bile desetka, a Build Back Better [Bidenov izvorni plan] nula, gdje je ovo? Rekao bih da je to petica. Porezi nisu smanjeni, nego su povećani, ali je zakon puno bolji od Build Back Better.“
Dodatnu perspektivu dao je analitičar UBS-a, koji u Financial timesu procjenjuje da bi IRA nametnula jednopostotni udar na dobit za pet stotina kompanija najvišeg stupnja financijske sigurnosti na S&P 500 indeksu. Pravi „udarac“, nema šta!
Vrijedi razmotriti zašto Bradley toliko voli 2017. godinu: donijela je enormno smanjenje poreza za tvrtke čije se porezno opterećenje smanjivalo već desetljećima. Evo povijesti korporativnih poreza, izvučene iz računâ nacionalnog dohotka. Voditelji tih računa prilagođavaju profit tako da odgovara ekonomskoj stvarnosti, a ne onome što tvrtke govore svojim dioničarima (ponekad umjetno visoki iznosi) ili Poreznoj upravi (što je moguće niži iznosi). Kao što grafikon pokazuje, efektivna porezna stopa za nefinancijske korporacije – ono što plaćaju kao postotak dobiti – kontinuirano opada još otkad se 1947. godine započelo s kvartalnim Efektivna porezna stopa za nefinancijske korporacije, SAD (1947-2022)
računovodstvom.
U 1950-ima, stopa je u prosjeku iznosila 50 posto. Opadala je gotovo svakog narednog desetljeća – na 41 posto u 1970-ima, na 31 posto u 1980-ima i na 26 posto u 2000-ima. Bradleyjevo omiljeno smanjenje iz 2017. reduciralo je stopu s 22 posto u 2016. na 15 posto u 2018. godini, uštedjevši tvrtkama 93 milijarde dolara poreza. Efektivna porezna stopa malo je porasla u prvom kvartalu ove godine, na skoro 19 posto, ali je još uvijek niža od razine na kojoj je bila između 1934. i 2016. godine.
Vraćanje korporativne porezne stope na razinu iz 1950-ih, pod pretpostavkom da nema smanjenja dobiti, donijelo bi gotovo 620 milijardi dolara prihoda (naravno, nije vjerojatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme). Prema procjeni troškova Odbora za odgovorni savezni proračun (Committee for a Responsible Federal Budget), koji nije prijateljski nastrojen prema socijalnoj potrošnji, to bi više nego pokrilo obiteljske naknade izvornog Zakonu o boljoj izgradnji (Build Back Better, BBB). Vraćanje efektivne porezne stope na prosjek iz prvog desetljeća ovog stoljeća donijelo bi gotovo 200 milijardi dolara, što bi pokrilo odredbe o obiteljskom i medicinskom dopustu BBB-a. Već bi i njezino vraćanje na razinu iz 2016. godine, neposredno prije Trumpovih poreznih rezova, donijelo više od 120 milijardi dolara, nešto više od iznosa potrebnog da se pokrije komponenta univerzalnog smještaja u jaslicama iz BBB-a.
No ne bismo željeli rastužiti Neila Bradleya i njegove drugove.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
23. prosinca 2025.Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas
U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
20. prosinca 2025.Čija su djeca?
Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
14. prosinca 2025.Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio)
Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
10. prosinca 2025.Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici
Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
8. prosinca 2025.Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟
Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
6. prosinca 2025.Dvostruka konotacija i jahanje tigra
Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
4. prosinca 2025.Kako je holokaust postao Holokaust?
U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
