Tko je vidio imati besplatan studij

Kao što se moglo očekivati – sistem koji igra po neoliberalnim pravilima ne gleda blagonaklono na pokušaje koji odbijaju takva pravila igre. Jedan od takvih primjera je i projekt besplatnog poslijediplomskog studija na Sveučilištu u Zadru o kojem smo već izvještavali i koji sada, prema neslužbenim informacijama, nailazi na otpor na našoj matičnoj instituciji: Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Sveučilište u Zadru je ove godine poduzelo pionirski pothvat: otvoren je besplatan poslijediplomski doktorski studij Humanističkih znanosti. Sveučilište u Zadru daje svoj prostor i opremu neophodnu za provođenje studijskoga programa, a mentori će sa studentima raditi bez honorara. Svaki zaposlenik hrvatskog ili inozemnog sveučilišta ili znanstvenog instituta izabran u znanstveno-nastavno zvanje iz područja humanističkih znanosti, može postati mentorom na ovom studiju.

Budući da se radi o studiju Humanističkih znanosti, za pretpostaviti je da će se i znanstveno-nastavno osoblje Filozofskog fakulteta, koji je najveći takav fakultet u Hrvatskoj, uključiti u ovaj hvalevrijedan projekt. Mnogi članovi znanstveno-nastavnog osoblja našeg Fakulteta već sada predaju na drugim fakultetima i sveučilištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Sve je to regulirano odgovarajućim pravilnicima, statutima i zakonima. U 96. članku Statuta Filozofskog fakulteta koji se odnosi na rad izvan Sveučilišta stoji:

(1) Znanstveno, nastavno ili stručno djelovanje zaposlenika izvan Sveučilišta te novčani i drugi interesi koji iz tog djelovanja proizlaze ne smiju biti u sukobu s interesima Sveučilišta i Fakulteta.
(2) Rektor i dekan Fakulteta mogu zabraniti, ograničiti ili uvjetovati ugovor zaposlenika s pravnim osobama izvan Sveučilišta ako bi se takvim ugovorom negativno utjecalo na rad Sveučilišta i njegovih sastavnica, ili ako je riječ o ugovoru s organizacijom koja svojom djelatnošću konkurira Sveučilištu.
(3) Vanjska nastavna aktivnost zaposlenika Sveučilišta na drugom visokom učilištu ostvaruje se sporazumom Sveučilišta i visokog učilišta, sukladno općem aktu Sveučilišta. Ta aktivnost ne smije premašiti 30% zaposlenikove redovite nastavne aktivnosti na Sveučilištu.
(4) Ako zaposlenici Sveučilišta sveukupno izvode više od 30% studijskog programa na drugom visokom učilištu, Senat može izdati suglasnost za takvu aktivnost samo ako se radi o zajedničkom programu Sveučilišta i visokog učilišta.

Prema anonimnom i pouzdanom izvoru, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu neće se blagonaklono gledati na one koji odaberu na ovaj način podržati besplatno obrazovanje. Svaki član znanstveno-nastavnog osoblja koji želi biti mentor nekome od studenata poslijediplomskog studija na Sveučilištu u Zadru mora zatražiti odobrenje dekana koje dobiti neće.

Jedina točka Statuta na koju se dekan može pozvati pri odbijanju zahtjeva je ona koja se odnosi na konkurentnost među visokoškolskim ustanovama. S druge strane ako pogledamo Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti uočavamo da isti propisuje da “rad izvan matične znanstvene organizacije može iznositi najviše jednu trećinu radnog vremena” što mentorstvo na poslijediplomskom bez klasične nastave zasigurno ne premašuje. Drugim riječima – eventualna “zabrana” mentorstva na besplatnom poslijediplomskom studiju jedino može biti opravdana argumentom akademske tržišne utakmice što je poražavajuće i za našu upravu i za akademsku zajednicu u cjelini.

I Filozofski fakultet ima poslijediplomski studij, no taj se studij na našem Fakultetu plaća. Studenti poslijediplomskih studija često imaju problema s podmirivanjem svojih financijskih obaveza prema Fakultetu, a isto tako i s obavljanjem svojih studijskih obaveza jer su prisiljeni raditi kako bi si mogli priuštiti studij.

Upravo zato je naš zahtjev za potpuno javno financirano obrazovanje obuhvaćao sve razine studija: preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku. Besplatan poslijediplomski studij u Zadru je prvi hrabar korak prema tom cilju.

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.