Split: Nema novca za diplomski studij

Prema informacijama koje je udruga Studenti za studente dobila od kolega iz Studentskog zbora, studenti Ekonomskog fakulteta u Splitu koji će ove godine upisati diplomski studij, bit će suočeni sa smanjenim upisnim kvotama u diplomski studij pri čemu će se rangirati prema prosjeku ocjena. Dosta će studenata biti primorano prijeći na izvanredni studij zbog čega će izgubiti sva studentska prava. Prenosimo njihov proglas u potpunosti.

Kolegice i kolege,

Zadnjih dana po Ekonomskom fakultetu u Splitu kruže glasine o novim odredbama po pitanju plaćanja/studiranja na diplomskom studiju. Naime, postoje indicije kako se uvode kvote i nove odredbe po pitanju studenata koji sada završavaju preddiplomski studij te upisuju diplomski. Na Facebook profilu udruge Studenti za studente, razvila se rasprava po pitanju novonastale situacije gdje se javio i član Studentskog Zbora Ekonomskog fakulteta u Splitu koji nam je donio više relevantnih informacija! U nastavku Vam donosimo detaljne informacije s Fakultetskog vijeća.

Na Ekonomskom fakultetu u Splitu je, prema tim neslužbenim informacijama, usvojen prijedlog da se ograniči broj studenata koji mogu upisati diplomski studij kao redovni studenti. Naime, studenti koji upravo završavaju treću godinu preddiplomskog studija ne mogu sa sigurnošću znati da će moći upisati četvrtu godinu kao redovni studenti, što su dosada bili. Određeni broj studenata će biti prisiljen upisati izvanredan studij i izgubit će sva studentska prava (poput iksice, prava na dom i student servisa), iako su uspješno izvršili sve svoje obveze na prethodnim godinama.

Smatra se da je ova odluka donesena zbog toga što prethodnih godina Ministarstvo nije ispunilo svoje obaveze prema Fakultetu. Ipak, ova odluka se ne smije primjenjivati na studente treće godine jer im pri upisu nitko nije rekao da će za upis na četvrtu godinu studija (prvu godinu diplomskog) postojati određene kvote te da će ih se rangirati po prosjeku ocjena na prethodnim godinama. Mnogi studenti su u roku davali svoje ispite, tj. na vrijeme izvršavali svoje obveze, a nemaju superioran prosjek jer im je glavni cilj bio položiti ispit, a ne dobiti što veću ocjenu. Da su na vrijeme znali što će im se dogoditi pri upisu na diplomski studij zasigurno bi se potrudili dobiti, ili odgovarati za, veću ocjenu.

Vrlo važno je istaknuti kako Ekonomski fakultet svake godine (pa tako i ove) upisuje 550 studenata na preddiplomski studij. Za svakog studenta koji upiše preddiplomski studij pretpostavlja se da želi upisati i diplomski studij jer onaj pojedinac koji želi studirati samo tri godine upisat će stručni, a ne preddiplomski studij. A EFST je sada odlučio da će od upisanih 550 studenata na prvu godinu preddiplomskog studija, samo njih 260 moći u statusu redovnog studenta upisati četvrtu godinu, dok će ostali postati izvanredni studenti, iako su položili sve ispite s prethodnih godina.

Na Vijeću su donesene sljedeće odluke:

– Ukupan broj studenata koji će se moći upisati na diplomski studij (sveučilišni) iznosi 450. Od toga je 260 redovnih studenata i 190 izvanrednih.

– Podjela po smjerovima će biti po sljedećem principu:
• 160 – poslovna ekonomija
• 50 – turizam
• 50 – ekonomija

Npr. na Poslovnoj ekonomiji (na diplomskom) postoji 5 smjerova: Financijski menadžment, Informatički menadžment, Menadžment, Marketing, Računovodstvo i revizija. 160 redovnih studenata (kvota za poslovnu) trebat će se raspodjeliti na ovih 5 smjerova!

– Izvanredan student imat će mogućnost upisa na studije/smjerove koji ukupno primaju 190 studenata (s tim, da i tu postoje ograničenja od maksimalno 50 studenata po smjeru).

– Svi studenti koji se upisuju kao redovni studiraju uz potporu, dok oni koji studiraju kao izvanredni trebaju platiti godinu 7000 kn.

Sudeći po svemu, Ministarstvo je opet izigralo studente koji su tijekom tri godine preddiplomskog studija dokazali da mogu izvršavati svoje obveze, a sada ih se odbacuje/prebacuje na izvanredni studij. To što se upisne kvote nisu reducirale prilikom upisa na prvu godinu, krivnja je osoba/institucija koje su zadužene za sektor obrazovanja! Smatram da je sramotno da se ovakve odluke donose pred gotov čin! Ova skupina studenata je upisala preddiplomski studij po jednim pravilima, a sada mora strepiti za svoju budućnost. Uz sve to, kao nagradu za u potpunosti izvršene obveze, ovi studenti (njih 190) gube studentska prava (iksice, student servis, stipendije, domove,…)! Zar je cijena besplatnog studija za brucoše morala pasti na leđa preddiplomaca koji sada pišu završne radove? Kakav je ovo sustav u kojemu se rad degradira? Ovim putem optužujem sve odgovorne osobe za ovakvo rasulo u obrazovnom sustavu, i smatram da netko konačno mora snositi odgovornost za ovakve poteze!

Vjerojatno će i studente s ostalih fakulteta zadesiti slična sudbina, stoga ih ovim putem pozivamo da se informiraju kod svojih predstavnika u Studentskom zboru o uvjetima upisa na diplomske studije.

Gore navedene informacije smo dobili od kolege iz Studentskog Zbora Ekonomskog fakulteta u Splitu!

preuzeto s portala Studenti za Studente

Vezani članci

  • 27. listopada 2026. Izvor: wikiart.org Četiri jahača deradikalizacije: kako sistem rekuperira pobunu i kako mu mi u tome pomažemo (osobno svjedočanstvo) Ulazak u parlament, sindikalni legalizam, NGO sektor i akademija rijetko funkcioniraju kao poluge transformacije; češće služe kao mehanizmi kojima sistem apsorbira i pacifizira radikalne impulse. Iz osobnog iskustva generacije stasale u blokadama 2009., autor analizira „četiri jahača deradikalizacije”, ili kako se pod krinkom potrage za djelotvornijim oblicima borbe opozicijsko djelovanje neprimjetno pretvara u vlastitu suprotnost i stavlja u službu reprodukcije sistema.
  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.