Stopa smrtnosti privatizacije NHS-a

"Istraživači_ce su mjerile koliko su NHS-ove grupe za kliničko naručivanje (clinical commissioning groups, CCG) diljem Engleske potrošile na outsourcing od 2013. do 2020. godine, usporedivši to s brojem ljudi koji su umrli od „izlječivih“ bolesti – smrtnim slučajevima koji su se po svemu sudeći mogli izbjeći uz učinkovitu zdravstvenu skrb. U prosjeku, otkrili su da je svakih dodatnih 1 posto godišnjeg proračuna CCG-a koje je bilo alocirano za outsourcing, povezano s porastom preventabilne smrtnosti od 0,29 smrtnih slučajeva na 100 000 stanovnika u narednoj godini. Istraživači kažu da bi se 557 dodatnih smrtnih slučajeva između 2014. i 2018. godine moglo pripisati promjenama u outsourcingu."

Prosvjed protiv Trumpova posjeta UK-u, i popratnih najava prijetnji NHS-u od trgovinskog sporazuma s SAD-om, London, UK, 3. prosinca 2019. godine (izvor: Diego Sideburns @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Istraživači_ce Sveučilišta Oxford otkrile su da je relativna potrošnja na outsourcing povezana sa smrtnim slučajevima od određenih bolesti.

Privatizacija NHS-a povezana je s više od 500 slučajeva smrti od izlječivih bolesti u Engleskoj tijekom perioda od pet godina, zaključak je novog „poražavajućeg“ istraživanja sa Sveučilišta Oxford.

 

Studija koju je financirao Wellcome Trust i koja je danas objavljena u časopisu The Lancet, promovira se kao prva potpuna procjena privatizacije NHS-a nakon Zakona o zdravstvenoj i socijalnoj skrbi Andrewa Lansleyja iz 2012., koji je dodatno potaknuo outsourcing.

 

Istraživači_ce su mjerile koliko su NHS-ove grupe za kliničko naručivanje (clinical commissioning groups, CCG) diljem Engleske potrošile na outsourcing od 2013. do 2020. godine, usporedivši to s brojem ljudi koji su umrli od „izlječivih“ bolesti – smrtnim slučajevima koji su se po svemu sudeći mogli izbjeći uz učinkovitu zdravstvenu skrb.

 

U prosjeku, otkrili su da je svakih dodatnih 1 posto godišnjeg proračuna CCG-a koje je bilo alocirano za outsourcing, povezano s porastom preventabilne smrtnosti od 0,29 smrtnih slučajeva na 100 000 stanovnika u narednoj godini. Istraživači kažu da bi se 557 dodatnih smrtnih slučajeva između 2014. i 2018. godine moglo pripisati promjenama u outsourcingu.

 

Uračunali su period počeka od jedne godine dana, kako bi različiti oblici outsourcinga mogli izvršiti svoj utjecaj na zdravstvene ishode.

 

Iako je odnos statistički značajan – što znači da nije vjerojatno da je slučajan – istraživači kažu da rezultati nisu dokaz uzročne veze između outsourcinga i stopa smrtnosti, što znači da mogu biti uključeni i drugi čimbenici. Podatke su prilagodili promjenama u stanovništvu, demografiji i razinama siromaštva.

 

Nije poznato imaju li određene vrste outsourcanih usluga poseban utjecaj na smrtnost koju se može spriječiti liječenjem.

 

Dr. Aaron Reeves sa Sveučilišta Oxford, suautor studije, izjavio je sljedeće: „Ovi rezultati očigledno imaju implikacije po raspravu o privatizaciji NHS-a, sugerirajući da bi povećani outsourcing privatnog sektora mogao dovesti do pada kvalitete skrbi koja se pruža pacijentima.“

 

„Iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdili točni uzroci pada kvalitete zdravstvene skrbi u Engleskoj, naši nalazi sugeriraju da bi daljnji porast privatizacije NHS-a bio pogreška.“

 

Studija je izračunala odnos između outsourcinga i broja smrtnih slučajeva koje je bilo moguće spriječiti liječenjem u engleskom NHS-u, iako su brojke za pojedinačne CCG značajno varirale.

 

CCG u East Staffordshireu zabilježio je u periodu između 2014. i 2017. porast od 29 posto u potrošnji na outsourcane suradnike_ce, koju je između 2015. i 2018. pratio porast smrtnih slučajeva koji su se mogli prevenirati od 9 posto. CCG u Greater Huddersfieldu zabilježio je porast preventabilne smrtnosti od 13 posto nakon povećanja od 4 posto u outsourceanim suradnicima, dok su CCG-i u Sandwellu i West Birminghamu zabilježili porast od 5 posto preventabilne smrtnosti nakon porasta outsourcinga od 4 posto.

 

Cat Hobbs, direktorica grupe za kampanju protiv privatizacije We Own It, izjavila je za openDemocracy: „Poražavajući rezultati ove studije ukazuju na trend kojem svjedočimo diljem svijeta – gdje god da se uvede privatizacija, zdravstvena skrb postaje manje svima dostupna i zdravlje javnosti trpi.“

 

„Privatizacija i outsourcing bili su katastrofalni za pacijente u našem NHS-u. To nije samo neučinkovito i rasipno, već doslovno može biti pitanje života i smrti, što nije iznenađujuće ako pogledate stope smrtnosti u SAD-u, gdje je privatizacija još više uznapredovala.“

 

„Vrijeme je da vlada prestane riskirati živote u svojoj ideološkoj težnji za privatizacijom i posveti se ponovnom uspostavljanju NHS-a kao potpuno javnog i adekvatno financiranog servisa. Naš sustav zdravstvene skrbi mora raditi za ljude, a ne za profit.“

 

Istraživanje je pokazalo da su sveukupne razine outsourcinga u NHS-u u Engleskoj postojano rasle tijekom tog razdoblja, s manje od 4 posto (576 milijuna funti od 14,8 milijardi funti od travnja do prosinca 2013.) na više od 6 posto (2,6 milijarde funti od 40,6 milijardi funti u 2019.) godišnje potrošnje CCG-a.

 

Dok je najveći postotak povećanja zabilježen u pružanju poslovne i informatičke podrške od strane privatnog sektora, gotovo tri četvrtine cjelokupnog outsourcinga NHS-a privatnom sektoru odnosi se na usluge zdravstvene skrbi, na koje je potrošnja između 2014. i 2019. porasla za 1 milijardu funti – oko dvije trećine ukupnog porasta outsourcinga privatnom sektoru.

 

Iz Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb izjavili su: „Kao što autori jasno ističu, ova analiza ne može identificirati uzročnu vezu između stopa smrtnosti i outsourcinga zdravstvenih usluga.“

 

„NHS će uvijek biti besplatan za krajnje korisnike i nikada neće biti na prodaju privatnom sektoru, a tijekom posljednjeg desetljeća zapravo nije bilo proporcionalnog povećanja potrošnje NHS-a na pružatelje usluga koji nisu dio NHS-a.“

 

CCG iz East Staffordshirea kontaktiran je za izjavu. Greater Huddersfield CCG te Sandwell i West Birmingham CCG od tada su spojeni u druge CCG-ove, koji će svi biti zamijenjeni integriranim sustavima skrbi (Integrated Care Systems), prema novoj reorganizaciji NHS-a.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.