Poziv na projekciju filma i razgovor: Sport: sluga nacionalizma ili u inat nacionalistima

“Koristi li se sport dominatno za promociju nacionalizma ili on ima potencijal za poticanje solidarnosti među različitim nacijama? Je li sport početak i nastavak rata drugim sredstvima ili može biti zajednički nazivnik u izgradnji boljih odnosa? Je li je sport sredstvo razdvajanja ili ujedinjavanja? Na ova pitanja pokušat će odgovoriti gosti iz Novog Sada i Sarajeva, novinari Dinko Gruhonjić i Arijana Saračević Helać, producent i autorica dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“. (…) U razgovoru poslije filma sudjelovat će i povjesničar Dragan Markovina i Ivan Ergić, nekadašnji nogometaš, koji će iz različitih perspektiva pokušati odgovoriti na pitanje koja je uloga sporta dosada bila i kakva ona može biti. Pridružite nam se projekciji dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“ i razgovoru s gostima u petak 30.10. od 19 do 21h u kinu Europa (Varšavska 3, Zagreb), dvorana Müller. Ulaz je slobodan.”

Projekcija dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“ i razgovor

SPORT: SLUGA NACIONALIZMA ILI U INAT NACIONALISTIMA

Koristi li se sport dominantno za promociju nacionalizma ili on ima potencijal za poticanje solidarnosti među različitim nacijama? Je li sport početak i nastavak rata drugim sredstvima ili može biti zajednički nazivnik u izgradnji boljih odnosa? Je li je sport sredstvo razdvajanja ili ujedinjavanja?

Na ova pitanja pokušat će odgovoriti gosti iz Novog Sada i Sarajeva, novinari Dinko Gruhonjić i Arijana Saračević Helać, producent i autorica dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“. Film je dio serijala od pet dokumentaraca, nastalih u okviru projekta „Živ(j)eti zajedno“ koji provode Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Udruženje BH novinari i organizacija forumZFD. Svi dokumentarni filmovi donose svijetle primjere solidarnosti i hrabrosti iz ratova devedesetih, a ovaj govori o tragičnoj sudbini Gorana Čengića, sportaša i velikog čovjeka, nekadašnjeg rukometnog reprezentativca SFRJ i dugogodišnjeg igrača Bosne i Crvene Zvezde, koji je sredinom 1992. godine brutalno ubijen u sarajevskom naselju Grbavica dok je pokušavao spasiti susjeda. Film donosi inspirativne ljudske priče Mirze Delibašića, Bogdana Tanjevića, Krešimira Ćosića, Dragana Kapičića, Dejana Bodiroge…, koji svjedoče o tome kako veze među velikim sportašima i ljudima nikada zapravo nisu ni bile pokidane, usprkos ratu.

U razgovoru poslije filma sudjelovat će i povjesničar Dragan Markovina i Ivan Ergić, nekadašnji nogometaš, koji će iz različitih perspektiva pokušati odgovoriti na pitanje koja je uloga sporta dosada bila i kakva ona može biti.

Pridružite nam se projekciji dokumentarnog filma „Znam šta je ofsajd“ i razgovoru s gostima u petak 30.10. od 19 do 21h u kinu Europa (Varšavska 3, Zagreb), dvorana Muller.

Ulaz je slobodan.

Za sve dodatne informacije obratite se Svenu Milekiću (svenmilekic@gmail.com, 091/5709307).

Fotografija Gorana Čengića je preuzeta iz najave filma ‘Znam šta je ofsajd’ i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 20. rujna 2026. Izvor: membrana.org Prelazeći reku: Socijalizam i svetsko tržište od Jugoslavije ka Kini (1. deo) Analizirajući jugoslavenski samoupravni model i njegovu povijesnu isprepletenost s kineskim traženjem alternativnog socijalističkog puta, autor istražuje kako je gubitak unutarnjih poluga kontrole u sudaru sa svjetskim sustavom vodio ka periferizaciji. Donosimo prvi dio analize, dok će se nastavak usredotočiti na specifičnosti kineske ekonomske tranzicije.
  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.