kolumna

POZIV PROFESORI(CA)MA NA RASPRAVU O DISLOKACIJI NASTAVE – pismo skupine nastavnika/ca FFZG-a

Upravo nam je stiglo pismo skupine profesorâ s Filozofskog fakulteta koji nastavnike/ce i profesorIce FFZG-a pozivaju na (nastavničko) okupljanje sutra u podne u dvorani D III – namjera je potpisnikâ pisma sa svojim kolegicama i kolegama raspraviti i odlučiti hoće li, kako kažu, “podržati privid funkcioniranja sistema” koji se od sutra ima provoditi putem “dislocirane” nastave na raznim lokacijama u gradu Zagrebu. Ovim putem od srca pozdravljamo ovu inicijativu naših profesora i profesorica – još jednom hvala za solidarnost!

Poštovane nastavnice i nastavnici FF-a,

činjenica da smo isključeni iz rasprave o trenutnom stanju na Filozofskom fakultetu, da se proces odlučivanja odvija mimo nas, da ne sudjelujemo u razgovorima, pregovorima ili dogovorima o funkcioniranju ustanove na kojoj smo zaposleni i da jedino što nam preostaje jest pokorno izvršavanje naloga o održavanju dislocirane nastave – to je, ukratko, trenutno stanje stvari. Nakon niza pregovora u kojima nismo sudjelovali i odluka na koje nismo mogli utjecati, dodijeljena nam je uloga pukih izvršitelja. U dekanovu dopisu, upućenom 9. svibnja, nedvosmisleno stoji: „Radna je obveza nastavnika da održe nastavu bez obzira na broj prisutnih studenata“.

Nastavnice i nastavnici Filozofskog fakulteta pretvoreni su tako u represivnu snagu sistema i moraju po svaku cijenu održati privid njegova funkcioniranja, pri čemu se odgovornost za provođenje uvelike prebacuje na tzv. koordinatore nastave (satničare i tajnice). Izvanredno stanje prouzrokovano blokadom nastave dislokacijom se barem udvostručilo, bez ikakva prethodnog sudjelovanja nas koji smo uključeni u nastavni proces, ali s jasnom porukom da smo odgovorni za njegovu provedbu.

Stoga je naš položaj posve podudaran s položajem studenata u blokadi: njima već danima nitko ne odgovara na zahtjeve što su ih uputili, a nas nitko ne pita odnosno nitko nas ne uključuje u proces odlučivanja. U konačnici dijelimo istu sistemsku poruku, naime, onu da nam je mjesto u učionicama, a da se dogovori odvijaju i rješenja donose bez našeg sudjelovanja.

Vrijedilo bi se okupiti da razmotrimo situaciju u koju smo dovedeni, da raspravimo svoj položaj i odlučimo ima li razloga podržavati privid funkcioniranja sistema. Ako je jedini odgovor na trenutno stanje radna obveza, represija institucije ili sistema, onda smo daleko od vrijednosnog sustava na kojemu se temelji funkcioniranje sveučilišta, nastavni i istraživački rad.

Stoga vas pozivamo da se okupimo

sutra, u ponedjeljak, 11. svibnja 2009.

u 12 sati

u D-III.

Skupina nastavnica i nastavnika FF-a
10. svibnja 2009.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka