Iz medija – 19. dan preuzimanja Filozofskog fakulteta: 8. svibnja

24sata: Nastava za postdiplomski će se održati, ali van faksa
Diplomske su grupe male i nastava za njih većinom se održavala i u četvrtak u kabinetima na fakultetu. Dekan je našao alternativne lokacije

Dnevnik.hr: ‘Došli su studenti Filozofskog i zamolili da što prije počne nastava’ (video + foto)
Rektor zagrebačkog Sveučilišta Aleksa Bjeliš rekao je danas novinarima da ga je izaslanstvo studenata Filozofskog fakulteta koje se ne slaže s blokadom nastave zamolilo da učini sve što je u njegovoj ovlasti kako bi nastava na tome fakultetu što prije počela te da su izrazili bojazan da će trotjedni prosvjed ugroziti uspješan završetak semestra.

Glas Slavonije: Dvjesto studenata tihim čitanjem na Trgu tražilo besplatno obrazovanje
Nakon što su se okupili, studenti su formirali polukružni red u kojem je svatko od njih u tišini čitao knjigu, a kada bi netko došao do njih i pitao što rade, redom su odgovarali: “Čekamo besplatno obrazovanje/školovanje”.

Jutarnji list: Vi mislite rušiti Vladu i ministra Primorca?
Glasnogovornik ministra Primorca izazvao je buru u srijedu na plenumu na koji je došao kao privatna osoba.

Jutarnji list: Predavanja subotom, a možda i do kraja srpnja
U otvorenom pismu, koje se nalazi na web stranici “slobodnifilozofski.bloger.hr”, među ostalim se navodi kako potpisani profesori “podržavaju studentski bunt, njegove metode i ciljeve, te se dive njihovoj borbi za akademsku, ali i društvenu budućnost svih nas: za budućnost pristojniju, razumniju, ljudskiju.”

Novi list: Studenti spremni podržati profesore u štrajku
Studenti okupljeni u riječku Nezavisnu inicijativu za besplatno školovanje na plenumu blokiranog Filozofskog fakulteta izglasali su podršku profesorima koji se planiraju pridružiti najavljenom štrajku javnih službi.

Novi list: Bjeliš: Ne mogu prihvatiti pismo potpore studentima
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš izjavio je danas da ne može prihvatiti kvalifikacije sadržane u otvorenome pismu potpore studentskim zahtjevima koje potpisuju profesori Filozofskog fakulteta i nekih drugih fakulteta toga sveučilišta.

T-portal: Neće se ometati nastava na alternativnim lokacijama
Studenti zagrebačkoga Filozofskog fakulteta neće blokirati nastavu koja se od danas počela održavati na alternativnim lokacijama za poslijediplomske studije, a od ponedjeljka će početi i za diplomske studije tog fakulteta.

Večernji list: Studenti Hrvatskih studija ne podržavaju blokadu nastave
S ciljem da provjere kakva su stajališta studenata Hrvatskih studija glede zahtjeva za besplatno visoko školovanje i blokade nastave kao načina postizanja cilja, među budućim akademskim građanima te obrazovne institucije proveden je referendum.

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.