Povijesni govor: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom

U televizijskom obraćanju narodu Grčke nakon kasnovečernjeg sastanka kabineta vlade, grčki premijer Alexis Tsipras najavio je referendum za 5. srpnja, na kojem će narod Grčke odlučiti prihvaća li ili odbija prijedlog institucija za rješavanje grčke krize: “Pozivam vas da na ucjenu ultimatumom, kojim se od nas traži da prihvatimo teške i ponižavajuće mjere štednje bez kraja i bez ikakvih izgleda za društvenim i ekonomskim oporavkom, odgovorite na suveren i ponosan način, kao što to nalaže povijest naroda Grčke. Na autoritarnost i teške mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom, mirno i odlučno. Grčka – kolijevka demokracije – poslat će jasan demokratski odgovor Europi i svijetu.”

Drugovi Grci,

Grčka vlada proteklih šest mjeseci vodi bitku u uvjetima neviđenog ekonomskog pritiska kako bi provela mandat koji ste joj dali 25. siječnja.

Mandat na osnovu kojega smo pregovarali s našim partnerima, trebao je označiti kraj mjera štednje te omogućiti povratak prosperiteta i socijalne pravde u našu zemlju.

Riječ je o mandatu koji podrazumijeva postizanje održivog sporazuma koji bi jednako poštivao demokraciju i zajedničke europske propise, te vodio prema konačnom izlasku iz krize.

Tijekom ovog razdoblja pregovora, od nas je zatraženo da provedemo sporazume koje su memorandumima zaključile prethodne vlade, iako ih je narod Grčke kategorički odbacio na nedavnim izborima.

Međutim, niti na trenutak nismo pomislili na predaju, na to da izdamo vaše povjerenje.

Nažalost, naši su partneri tijekom prekjučerašnjeg sastanka euroskupine, nakon pet mjeseci teških pregovora, uputili ultimatum grčkoj demokraciji i narodu Grčke.

Ultimatum koji je protivan temeljnim načelima i vrijednostima Europe, vrijednostima našeg zajedničkog europskog projekta.

Zatražili su od grčke vlade da prihvati prijedlog kojim se narodu Grčke nameće novi neodrživ teret, i potkopava oporavak grčkog gospodarstva i društva, prijedlog koji ne samo da perpetuira stanje neizvjesnosti, već i pojačava društvene nejednakosti.

Prijedlog institucija uključuje: mjere koje vode daljnjoj deregulaciji tržišta rada, rezanju mirovina, daljnjem smanjenju plaća u javnom sektoru te povećanju PDV-a na hranu, ugostiteljstvo i turizam, dok istovremeno ukidaju porezne olakšice stanovnicima grčkih otoka.

Ovi prijedlozi izravno krše socijalna i temeljna europska prava: pokazuju da ciljevi pojedinih partnera i institucija – kada su rad, jednakost i dostojanstvo posrijedi – ne podrazumijevaju održiv dogovor od kojega koristi imaju sve uključene strane, već ponižavanje cijelog naroda Grčke.

Ovi prijedlozi prije svega ističu ustrajanje MMF-a na surovim i kaznenim mjerama štednje, te više nego ikada prije čine pravovremenom potrebu da vodeće europske sile iskoriste priliku i poduzmu inicijative koje će konačno i definitivno privesti kraju krizu grčkog državnog duga – krizu koja utječe na druge europske zemlje i prijeti samoj budućnosti europske integracije.

Drugovi Grci,

Upravo sada na našim ramenima leži povijesna odgovornost prema borbama i žrtvama naroda Grčke za konsolidaciju demokracije i nacionalni suverenitet. Naša odgovornost za budućnost naše zemlje.

I to je odgovornost koja od nas zahtijeva da na ultimatum odgovorimo na temelju suverene volje naroda Grčke.

Nešto ranije sam na sjednici vlade predložio organizaciju referenduma kako bi narod Grčke bio u prilici odlučiti na suvereni način.

Prijedlog je jednoglasno prihvaćen.

Sutra će po hitnom postupku biti sazvana sjednica parlamenta kako bi se ratificirao prijedlog vlade o održavanju referenduma sljedeće nedjelje, 5. srpnja, na kojemu će se odlučiti prihvaća li se ili odbija prijedlog institucija.

O svojoj sam odluci već obavijestio predsjednika Francuske i njemačku kancelarku, kao i predsjednika ECB-a, a sutra ću u svojem pismu i službeno zatražiti europske čelnike i institucije da produlje trenutni program još nekoliko dana, ne bi li narod Grčke mogao donijeti svoju odluku slobodno od svakog pritiska i ucjene, kako je i propisano Ustavom naše zemlje te demokratskom tradicijom Europe.

Drugovi Grci,

Pozivam vas da na ucjenu ultimatumom, kojim se od nas traži da prihvatimo teške i ponižavajuće mjere štednje bez kraja i bez ikakvih izgleda za društvenim i ekonomskim oporavkom, odgovorite na suveren i ponosan način, kao što to nalaže povijest naroda Grčke.

Na autoritarnost i teške mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom, mirno i odlučno.

Grčka – kolijevka demokracije – poslat će jasan demokratski odgovor Europi i svijetu.

Osobno se obvezujem poštovati ishod vašeg demokratskog izbora, kakav god on bio.

I apsolutno sam uvjeren da će vaš izbor poštovati povijest naše zemlje i poslati svijetu poruku dostojanstva.

U ovim kritičnim trenucima, svi se moramo prisjetiti da je Europa zajednički dom mnogih naroda. Da u Europi ne postoje vlasnici i gosti.

Grčka jest i ostat će integralni dio Europe, a Europa je integralni dio Grčke. No, Europa će bez demokracije biti Europa bez identiteta i bez kompasa.

Pozivam vas da pokažete nacionalno jedinstvo i mirnoću kako biste donijeli ispravnu odluku.

Za nas, za buduće generacije, za povijest Grka.

Za suverenitet i dostojanstvo naših ljudi.
Atena, 27. lipnja 2015., 1 sat ujutro.

S engleskog prevela Karolina Hrga

Fotografija televizijskog obraćanja Alexisa Tsiprasa preuzeta je sa stranice Reutersa i prilagođena formi ikone.

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?

Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?

Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru

Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice

Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova

Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?

Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?

Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?

Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom

Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak

Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.