Poziv za radove

Poziv na regionalnu studentsku konferenciju “Perspektive suvremene komparatistike: Sociologija književnosti”

Klub studenata komparativne književnosti „K.“ vas poziva na regionalnu studentsku konferenciju Perspektive suvremene komparatistike: Sociologija književnosti koja će se održati od 28. studenog do 1. prosinca 2014. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Detaljnije informacije možete naći u nastavku.

Poziv

Klub studenata komparativne književnosti „K.“ vas poziva na regionalnu studentsku konferenciju Perspektive suvremene komparatistike: Sociologija književnosti koja će se održati od 28. studenog do 1. prosinca 2014. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Na dosadašnjim smo konferencijama u Zagrebu i Beogradu započeli regionalno umrežavanje, uspostavili platformu za suradnju i pobliže sagledali specifične nacionalne pristupe izučavanju književnosti. Kao zaključak se nametnula ideja regije kao jedinstvenog kulturnog prostora koji traži propitivanje dosad prevladavajućeg nekritičkog uvoza i primjene zapadnoeuropskih i angloameričkih metodoloških pristupa i teorijskih okvira.

Međutim, kako bi regionalno zamišljena platforma za izučavanje književnosti uopće mogla funkcionirati, smatramo da je prije svega nužno izbjeći opasnost nepromišljenog poimanja regije kao monolitnog kulturnog prostora te u obzir uzeti u njoj prisutne asimetrične odnose i nerijetko jednosmjerna kretanja kulturnog kapitala. Sukladno tomu, kao širi metodološki okvir ove konferencije odredili smo sociološki pristup izučavanju književnosti.

Izlagači/ice trebaju prijaviti sažetke radova koji se bave sljedećim tematskim spektrima:

1) Struktura akademskog podučavanja književnosti

Budući da struktura studija književnosti definira sklop znanja jednog stručnjaka/inje i čini u najmanju ruku polazišnu točku daljnjeg proučavanja književnosti, nužno je promisliti proizvodnju znanja u određenom institucionalnom kontekstu te razlike između pojedinih nacionalnih studijskih programa. Uz to bi se izlagačice/i trebale kritički osvrnuti na (ne)zastupljenost pojedinih pristupa izučavanju književnosti, kao i na kriterije njihovog izbora.

2) Nacionalno proučavanje u regionalnom kontekstu

Regionalna je cirkulacija znanja, osim institucionalnim okvirima pojedinih nacionalnih komparatistika, određena jezičnim i kulturnim specifičnostima. S obzirom na strukturalno jači položaj određenih jezika unutar regije (BHS jezici), kretanja teorijskog diskursa, kao i tokovi književnih oblika i tema, ne odvijaju se jednako u svim smjerovima. Radovi ovog spektra bavili bi se detekcijom mehanizama koji usmjeravaju književnu i/ili znanstvenu razmjenu i utjecaje, kao i konkretnim fenomenima koji s obzirom na takve odnose moći (ne) uspijevaju zauzeti pozicije unutar regionalnog kulturnog polja.

Službeni jezici konferencije su bosanski, hrvatski, makedonski, slovenski i srpski jezik.

Rok za prijavu za sudjelovanje na konferenciji je 1. listopada, dok je rok za slanje sažetaka izlaganja 15. listopada. Kolegice/e čiji su radovi uvršteni u službeni program konferencije o tome će biti obaviještene/i tjedan dana nakon isteka roka za prijavu, dok će gotove radove biti dužne/i dostaviti do 15. studenog.

Obrasci za prijavu, kao i dodatne informacije, dostupni su na (http://kskk.ffzg.hr/?page_id=225), a ispunjene prijavnice potrebno je poslati na sociologijaknjizevnosti2014[at]gmail.com.
31. kolovoza 2014.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka