Plenum

Izjava za medije Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu povodom nedonošenja odluke Vlade RH o subvencioniranju troškova 2. godine diplomskoga studija

Na sjednici Vlade RH održanoj 17. svibnja donešena je odluka da se u akademskoj godini 2012/2013. iz državnoga proračuna subvencioniraju troškovi školarina samo prvih godina prediplomskih i diplomskih studija, dok je izostala odluka o subvencioniranju troškova druge godine diplomskoga studija, uz obrazloženje kako će ta odluka biti donesena naknadno.

Nedonošenje spomenute odluke smatramo novim napadom na visoko obrazovanje kao javno dobro dostupno svima, koji će velikom broju studenata otežati ili potpuno onemogućiti završetak njihova akademskog obrazovanja. Naime, imajući u vidu politiku aktualne vlade, a koja se temelji na sveobuhvatnom napadu na stečena socijalna prava i instituciju socijalne države kao takve, sasvim je izvjesno da troškovi školarina za drugu godinu diplomskoga studija neće biti financirani iz državnoga proračuna ili će biti subvencionirani samo malom postotku studenata koji će to pravo ostvariti tek uz ispunjavanje rigoroznih uvjeta. Takav razvoj događaja vraća nas u stanje od prije tri godine kada su se također pojavili pokušaji naplaćivanja školarina za diplomski studij, ali je studentskim prosvjedima i blokadama izboreno pravo besplatnoga diplomskog studija za sve studente.

Odgađanje donošenja odluke o plaćanju druge godine diplomskoga studija očiti je pokušaj politikantskog taktiziranja i manipuliranja studentima – odluka o subvencioniranju troškova studija donosi se uvijek pred sam kraj akademske godine, što je već dovoljno problematično, a sada se dio te odluke dodatno odgađa što znači da studenti do samoga početka sljedeće akademske godine neće znati po kojim će uvjetima studirati, odnosno hoće li morati plaćati svoj studij ili ne. Na taj se način također, perfidno promišljeno, studentima onemogućava, ili bitno sužava, bilo kakva mogućnost djelovanja u cilju promjene potencijalno sporne odluke.

Ovakvo djelovanje, odnosno ne-djelovanje aktualne vladajuće garniture primjer je konstante između sadašnje i bivše vlasti, kojima je besplatno obrazovanje samo retorička manira dok u stvarnosti provode politiku čiji je cilj upravo dokidanje visokoga obrazovanja kao javnoga dobra dostupnog svima. Naravno, ne smatramo to ničim neočekivanim, jasno je da ova vladajuća elita provodi neoliberalnu politiku koja uključuje mjere štednje, privatizaciju javnih dobara, ukidanje stečenih radnih i socijalnih prava itd., djelujući pritom u potpunosti nedemokratski, svodeći javnu raspravu na iritantnu formalnost – primjeri za to su proces donošenja Zakona o poticanju zapošljavanja, kao i aktualni pokušaji izmjena Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o radu. Uz to, formula koja se može izvesti iz ove vladine odluke („prva godina studija besplatna, o ostalima sveučilišta i fakulteti moraju pregovarati s MZOS-om“) kao da je prepisana iz tzv. Fuchsovih zakona, koji su odbačeni prvenstveno zbog štrajka akademskih radnika, ali protiv kojih su istupali i članovi aktualne vlade.

Uslijed sve intenzivnije proliferacije sintagme ‘besplatno obrazovanje’ njezino pravo značenje kao da polako isparava – pa da ga još jednom utvrdimo: besplatno obrazovanje podrazumijeva u potpunosti javno financirano obrazovanje na svim studijskim razinama (preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj), za sve studente koji upišu studij (uključujući i izvanredne studente). U skladu s ovakvom definicijom besplatnoga obrazovanja odbacujemo bilo kakvu vrstu naplaćivanja studija studentima, zahtijevamo hitno donošenje odluke o subvencioniranju troškova druge godine diplomskoga studija, kao i svih godina preddiplomskoga studija (ne zaboravimo, unatoč svim demagoškim obećanjima, druga i treća, ovisno o studiju i četvrta godina preddiplomskoga studija i dalje se plaćaju!), te pozivamo sve studente, profesore i ostale akademske radnike da se uključe u borbu za besplatno obrazovanje, najavljujući pritom i konkretne studentske akcije ukoliko naš zahtjev ne bude ispunjen.

10. lipnja 2012. u Zagrebu

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu
12. lipnja 2012.
Tagovi:

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka