FFBG: Saopštenje povodom zamrzavanja blokade nastave

Na Plenumu Filozofskog fakulteta održanom 09. novembra 2011. nakon opsežne diskusije o daljem nastavku protesta izglasan je privremeni prekid blokade nastave, sa početkom od četvrtka 10. novembra.

Plenum smatra da su studentkinje i studenti u protestu tek blokadama Filološkog i Filozofskog fakulteta, kao i Visoke škole za elektrotehniku i računarstvo strukovnih studija, skrenuli pažnju javnosti na goruće probleme u visokom školstvu i time stvorili prostor za otvorenu diskusiju i o širim društvenim pitanjima.

Tokom blokade dobili smo podršku dela nastavnog kadra, koleginica i kolega iz inostranstva, radnica i radnika u kulturi, nekolicine sindikata i različitih udruženja građana. Više od 1300 studentkinja i studenata Filozofskog fakulteta potpisalo je peticiju podrške zahtevima i blokadi. Na taj način izgradili smo mrežu solidarnosti koja prevazilazi granice Univerziteta.

Uprkos tome, Vlada Republike Srbije, Ministarstvo prosvete i nauke, Univerzitet u Beogradu, kao i Uprave Filozofskog i Filološkog fakulteta, nisu izrazili spremnost da ostvare komunikaciju sa studentkinjama i studentima u protestu. Umesto razmatranja naših zahteva, odlučili su se za diskreditaciju protesta, podsticanje sumnji u naše namere i stvaranje uslova za napade privatnog obezbeđenja i fašističkih grupa na studentkinje i studente. Rektor Kovačević je, ujedno, drugi rektor od 1905. godine koji je na studentske zahteve odgovorio pozivom na državno nasilje na Univerzitetu.

Širenje protesta, zasnovanih na direktno-demokratskim plenumima i autentičnim studentskim zahtevima, ugušeno je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, organizovanom reakcijom „zvaničnih studentskih predstavnika“, fašista i policije. U okolnostima ovakve represije jasno nam je da je nemoguće dopreti do većeg broja naših koleginica i kolega, kako bismo zajednički mogli da se izborimo za dostupnije i kvalitetnije obrazovanje.

Budući da je Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu ostao jedini u blokadi, Plenum je odlučio da ne pristane na igru u kojoj će navedeni potezi vlasti koleginice i kolege okrenuti jedne protiv drugih. Zamrzavanjem blokade nastave u ovakvom trenutku hoćemo da se udružimo sa svima onima koji su sa nama saglasni oko potrebe za borbom protiv komercijalizacije obrazovanja i za stavljanje znanja u središte reforme sistema obrazovanja.

Nezadovoljni institucijom Studentskog parlamenta, koristimo zakonom zagarantovano pravo na samoorganizovanje i pravo na pobunu protiv diskriminišućih uslova studiranja, u kojima obrazovanje nije podjednako dostupno svima.

Blokadu zamrzavamo pod sledećim uslovima koje upućujemo Upravi Filozofskog fakulteta:

  • da obezbedi slušaonicu rezervisanu isključivo za studente, u kojoj se neće odvijati redovne nastavne aktivnosti – kako bismo omogućili dalje neometano studentsko samoorganizovanje i očuvali nezavisan studentski prostor osvojen tokom blokade;
  • da sve slušaonice, u slobodnim terminima, budu dostupne studentkinjama i studentima Filozofskog fakulteta, bez podnošenja molbe Upravi, a uz prilaganje indeksa portiru;
  • obustavu najavljenih disciplinskih i krivičnih postupaka protiv tri studenta učesnika blokade, kao i garancije da niko od učesnika u protestima neće trpeti sankcije.

Da bismo osigurali ispunjenje ovih uslova, protest nastavljamo okupacijom slušaonice 101, u kojoj ćemo nastaviti organizovanje programa alternativne nastave.

Za kvalitetno obrazovanje dostupno svima. Znanje nije roba!

Plenum Filozofskog fakulteta u Beogradu

Više informacija potražite ovdje:

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.