Tribina

Stambeno pitanje i kriza stanovanja

Lokacija: MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb

Datum održavanja: 18.3.2016.

Organizacija: MAZ / Nepokoreni grad

Pogledajte snimku tribine o stambenom pitanju i krizi stanovanja, održane 18. ožujka 2016. godine u sklopu promocije šestog broja časopisa Mreže antifašistkinja Zagreba „Nepokoreni grad“. U prostorijama zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti raspravljalo se o društveno poticanoj stanogradnji, nedostatku institucija za razvoj socijalnog i javnog stanovanja te o posljedicama politika koje nam ne jamče pravo na dom, već nas guraju u cjeloživotni dug.

Featured Video Play Icon

Organizacija: Mreža antifašistkinja Zagreba (u sklopu predstavljanja 6. broja časopisa „Nepokoreni grad“)

 

Lokacija: Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb

 

Datum održavanja: 18.3.2016. u 18h

 

Moderira: Iva Marčetić (Pravo na grad)

 

Izlaganja: Iva Ivas, Luka Korlaet (Arhitektonski fakultet u Zagrebu), Karlo Kralj (Mreža mladih Hrvatske)

 

Pozivamo vas na tribinu „Stambeno pitanje i kriza stanovanja“ 18. 3. u 18 sati u sklopu predstavljanja šestog broja časopisa Mreže antifašistkinja Zagreba „Nepokoreni grad“, tematski posvećenog ovom pitanju. Novi broj časopisa sažeto možemo opisati sloganom „stambena prava ispred vlasničkih“ istome koji smo koristili u radu za medijsku fasadu Muzeja suvremene umjetnosti koja je nastajala paralelno s novim brojem časopisa u sklopu projekta Connecting Cities Network. Tekstovi okupljeni u časopisu usmjereni su prema krizi stanovanja i njezinim manifestacijama (beskućništvu i njegovoj kriminalizaciji, iznajmljivanju stanova putem online platformi, skvotiranju…) i artikuliranjem prava na prostor kao pravo koje se sve više dokida.

 

Iako se država naizgled ne bavi stambenim politikama, nedostatak stambene politike bavi se njenim građanima. Nedostatak sigurnih i priuštivih domova mnoge je otjeralo u cjeloživotni dug, a cijele generacije osudilo na nemogućnost odlaska iz roditeljskog doma. Danas, umjesto da naslijedimo zajedničko pravo na stan, nasljeđujemo muke po stambenim kreditima, a stanovi u kojima živimo sve su manji i lošije isprojektirani. Kriza institucija socijalne države koje su zadužene za provođenje ovih politika reflektira se i na samu struku pri čemu se urbanistički planovi ne promišljaju imajući u vidu potrebe u stanovanju, nego ove potrebe isključivo diktira tržište stambenih kredita. Na tribini „Stambeno pitanje i kriza stanovanja“ raspravljat ćemo o društveno poticanoj stanogradnji, nedostatku institucija za razvoj socijalnog i javnog stanovanja, pita li se itko koje su posljedice politika koje nam ne jamče pravo na dom, već nas guraju u cjeloživotni dug.

 

Na tribini će govoriti Karlo Kralj iz Mreže mladih Hrvatske, Luka Korlaet s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Iva Ivas koautorica medijske fasade „Nepokoreni grad: pitanje stanovanja“, a razgovor moderira Iva Marčetić iz Prava na grad.

 

Na linku možete preuzeti dosadašnje brojeve časopisa: http://maz.hr/index.php/casopis

(Izvor)

 

Dijelovi tribine prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja prve epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 29.4.2016. na TV Istra te dostupne na SkriptaTV:

12. srpnja 2016.
Tagovi:
, , , , , , ,

Vezani članci

  • 28. kolovoza 2026. Može li se klimatska kriza misliti? Klimatska kriza nije izvanjski poremećaj kapitalističkog načina proizvodnje, nego jedna od njegovih povijesno proizvedenih proturječnosti. Ona je kriza društvenog odnosa prema prirodi koji počiva na beskonačnoj akumulaciji, profitu i privatnom prisvajanju. Dok posljedice postaju sve teže izbjeći, vladajuće klase nude poricanje, individualizaciju odgovornosti i tehnološke iluzije. Pitanje stoga nije samo možemo li krizu misliti, nego kome koristi njezino nemišljenje.
  • 25. srpnja 2026. Afektivnost bez istorije: postkolonijalna estetika i depolitizacija sećanja Tajlandski film Uncle Boonmee Who Can Recall His Past Lives (2010) redatelja Apichatponga Weerasethakula dominantno se analizira kroz afektivnu i postkolonijalnu teoriju. Takva čitanja proizlaze iz eksperimentalnih estetskih strategija filma, koje nastoje izbjeći kolonijalnu reprezentaciju, te njegove prigušene političke dimenzije. Autorica teksta kritički čita i film i njegove dominantne interpretacije, pokazujući kako one pridonose depolitizaciji povijesnih sukoba i državne moći te brisanju klasne perspektive.
  • 26. lipnja 2026. Iluzija autonomije: slobodna nauka u službi antikomunističke politike tokom Hladnog rata Kroz Gramscijeve koncepte pristanka i kulturne hegemonije razmatramo društveno-političku ulogu znanosti te formiranje institucija civilnog društva koje legitimiziraju mit o apolitičnoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata. Hladnoratovska artikulacija znanosti i obavještajnih operacija vezuje se i za kontekst nastanka i funkcionisanja organizacija poput Kongresa za slobodu kulture (CCF), kao i CIA. Zapadnjačka znanstvena zajednica tako je, kroz antikomunističku ideologiju i iluzije o sopstvenoj objektivnosti i autonomiji, postala ključnim akterom američke kulturne hegemonije.
  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Arhiva članaka