kolumna

Izvještaj s 3. plenuma, 22. travnja 2009.

Na plenumu održanom u srijedu, 22.4.2009., raspravljalo se o dvanaest točaka dnevnog reda te su većinskim glasovanjem izglasane daljnje akcije u sklopu blokade Filozofskog fakulteta.

Prihvaćeno je da se i sutra nastavlja s blokadom i programom.
Plenum će se održati ponovno u 20:00, u dvorani D7.

Bilo je prijedloga o ranijem početku plenuma jer dotični dugo traje. Danas se to nije moglo realizirati zbog programa – ukoliko sutra bude promjena, bit ćete na vrijeme obaviješteni.

Redari neće dopustiti proslijeđivanje mikrofona osobama pod utjecajem alkohola i opijata.

Raspravljanje o Bologni na večerašnjem plenumu ne može rezultirati konstruktivnim rješenjima niti zahtjevima pa se tema odgađa za kasnije plenume.

Svi izglasani za sve funkcije i delegacije moraju se javiti moderatoru nakon plenuma.

Za vrijeme plenuma svatko može moderatorima poslati svoje mišljenje na papiru.

Apelira se na redare da se javljaju šefu smjene i obavljaju dužnosti još savjesnije nego prije.

U Zadru je blokada nastavljena.

U Rijeci je od večeras u 20h počela blokada.

U Splitu tražili organizacijsku pomoć, također idu u blokadu.

Fakultet političkih znanosti u Zagrebu tražio potporu FFZG-a u obliku 50 ljudi, u blokadu bi krenuli sutra u 14h.

Podržavamo sve kolege.

Pozdravljena je četvrta točka odluke Fakultetskog vijeća i odlučeno je da će biti uvrštena u našu peticiju odnosno zahtjeve. U pitanju je sljedeća točka odluke:

IV. Fakultetsko vijeće također zahtijeva da se svi zakoni koji se odnose na znanost i visoko obrazovanje prije upućivanja u saborsku proceduru daju na očitovanje svim znanstvenim i visokoobrazovnim institucijama.

Nakon duže rasprave plenum se odlučio za dužu verziju teksta peticije koja je, ipak, još uvijek podložna promjenama. Oformljena je grupa za peticiju koja će nastaviti izvještavati o finalnoj verziji teksta i organiziranju sakupljanja potpisa.

Tekst peticije trenutno glasi:

1. Obrazovanje je javno dobro a ne roba, i kao takvo mora biti dostupno svima pod jednakim uvjetima. Stoga tražimo pravo na besplatno obrazovanje kroz zakonsko osiguranje potpunog javnog financiranja obrazovanja na svim razinama visokog obrazovanja, bez smanjenja upisnih kvota.
2. Tražimo strategijsku prenamjenu sredstava državnog proračuna u sektor obrazovanja vođenu načelima društvene solidarnosti i socijalne osjetljivosti te idejom da je obrazovanje javno dobro.
3. Tražimo transparentnost financiranja cjelokupnog sustava znanosti i obrazovanja.
4. Također zahtijevamo da se svi zakoni koji se odnose na znanost i visoko obrazovanje prije upućivanja u saborsku proceduru daju na očitovanje svim znanstvenim i visokoobrazovnim institucijama.

Plenum prihvaća umjetničku instalaciju Igora Grubića.

Izabrani su sutrašnji glasnogovornici i moderatori.

Prijedlozi za sutrašnji dnevni red zaprimaju se na stolu u auli kod ulaza.

Važan dodatak: E-mail adresa grupe zadužene za kreiranje i prikupljanje potpisa za peticiju na području RH glasi: peticija_slobodnifilozofski[at]googlegroups.com – grupa je zamolila da se dotična mail adresa objavi tako da bi im se svi zainteresirani za provedbu peticije ili oni kojima će biti potrebna pomoć u provedbi iste mogli javiti.

23. travnja 2009.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka