Mislav Žitko o kolumni Milane Vuković-Runjić

Što je pravo na besplatno obrazovanje naspram pada na ispitu iz grčke filozofije? Ako je suditi po tekstu Milane Vuković-Runjić , riječ je tek o sitnici koja ju je podsjetila na dan kada je, usprkos tome što je pročitala sve knjige s popisa obvezne i još neke s popisa izborne literature, dobila nazad prijavnicu uz ljubazan poziv da pokuša ponovno na jesen. Takva je logika ‘samoskrivljene maloljetnosti’, središnjeg mjesta hrvatskog javnog diskursa: ona nalaže da javni problemi budu svedeni na ono privatno, na osobne pripovijesti i mrzovoljnost nerazriješenih trauma. Nesposobnost da se zahvati u ideološku dimenziju obrazovnih institucija, odnosno specifičnog načina reproduciranja obrazovnog sustava tokom socijalističkih osamdesetih, odgovara upravo identičnoj nesposobnosti da se to učini danas, u kontekstu ‘tranzicijskog’ kapitalizma. “Možete da uzmete akvarijum i od njega napravite čorbu, ali ne možete da čorbu ponovno pretvorite u akvarijum”, rekao je jednom prilikom pokojni Zoran Đinđić. Možemo reći da se tranzicijska čorba kuha već gotovo dvadeset godina, no Milana Vuković-Runjić, blaženo nezainteresirana za svijet nakon 1989., i dalje pokušava dati ime raspadnutoj ribi. Tako u tekstu koji ne prelazi tri kartice nema niti jedne riječi o jasno artikuliranome zahtjevu za besplatno obrazovanje, no zato nalazimo razne druge stvari počevši od pitanja neradne nedjelje i ozbiljne namjere autorice da upiše doktorat, do Branka Bošnjaka i samoupravnog socijalizma. Što su istočnoeuropska tranzicija, privatizacija, fiskalno discipliniranje javne sfere iz vizure kaleidoskopa kojega nam nudi kulturno-medijski establišment? To su elementi koji ne postoje u tom diskursu. Postoje doduše Marx i Engels, i to, pretpostavlja se, kao personalizirani pandani “nemaru i kaosu”. I to je sve što se iz te perspektive može reći o tranziciji, i posljedičnoj komercijalizaciji obrazovanja. Tamo gdje su socijalistički disidenti htjeli biti ozbiljni i opasni u kritici marksizma, suvremeni istočnoeuropski pisci proizvode užitak u ponavljanju elementarne desničarske geste. “Bljuje mi se od slika Marxa i Engelsa” priznaje Vuković-Runjić, no koliko je to samo daleko od čuvenog performansa Gojka Šuška u kojemu je na svinji ispisao riječ Tito te pustio životinjicu da tako trčkara po dvorištu. Na mjestu gdje je autokratsko državotvorstvo proizvodilo strah od demokracije kao sistemski učinak, istočnoeuropska se spisateljica, sukladno prakticiranom načelu razumske maloljetnosti, spustila za stepenicu niže i svela cijelu stvar na razinu osjetilnosti i osobnog dojma. Već je na ulasku u zgradu Filozofskog fakulteta udahnula cheguevarovsku atmosferu i osjetila znoj (sic!) i piće. Potvrđujući izreku “Great minds think alike” autorica je, baš kao i Radovan Fuchs, smjesta povezala studentski plenum s plenumom Komunističke partije. Intervencija u politički prostor pomoću mehanizma direktne demokracije očito se prelijeva izvan kategorijalnog aparata od kojega žive provjerene književne zvijezde i zamjenici ministra. I samo iz tog bi razloga trebali, prije nego što detaljno pročitaju sve brojeve Skripte, prihvatiti Wittgensteinov savjet – ono o čemu se ne može govoriti, o tome se treba šutjeti. Evidentno, ta je nemogućnost tek posljedica njihove intelektualne lijenosti i društvenopolitičke tromosti.

Mislav Žitko

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve