Mislav Žitko o kolumni Milane Vuković-Runjić

Što je pravo na besplatno obrazovanje naspram pada na ispitu iz grčke filozofije? Ako je suditi po tekstu Milane Vuković-Runjić , riječ je tek o sitnici koja ju je podsjetila na dan kada je, usprkos tome što je pročitala sve knjige s popisa obvezne i još neke s popisa izborne literature, dobila nazad prijavnicu uz ljubazan poziv da pokuša ponovno na jesen. Takva je logika ‘samoskrivljene maloljetnosti’, središnjeg mjesta hrvatskog javnog diskursa: ona nalaže da javni problemi budu svedeni na ono privatno, na osobne pripovijesti i mrzovoljnost nerazriješenih trauma. Nesposobnost da se zahvati u ideološku dimenziju obrazovnih institucija, odnosno specifičnog načina reproduciranja obrazovnog sustava tokom socijalističkih osamdesetih, odgovara upravo identičnoj nesposobnosti da se to učini danas, u kontekstu ‘tranzicijskog’ kapitalizma. “Možete da uzmete akvarijum i od njega napravite čorbu, ali ne možete da čorbu ponovno pretvorite u akvarijum”, rekao je jednom prilikom pokojni Zoran Đinđić. Možemo reći da se tranzicijska čorba kuha već gotovo dvadeset godina, no Milana Vuković-Runjić, blaženo nezainteresirana za svijet nakon 1989., i dalje pokušava dati ime raspadnutoj ribi. Tako u tekstu koji ne prelazi tri kartice nema niti jedne riječi o jasno artikuliranome zahtjevu za besplatno obrazovanje, no zato nalazimo razne druge stvari počevši od pitanja neradne nedjelje i ozbiljne namjere autorice da upiše doktorat, do Branka Bošnjaka i samoupravnog socijalizma. Što su istočnoeuropska tranzicija, privatizacija, fiskalno discipliniranje javne sfere iz vizure kaleidoskopa kojega nam nudi kulturno-medijski establišment? To su elementi koji ne postoje u tom diskursu. Postoje doduše Marx i Engels, i to, pretpostavlja se, kao personalizirani pandani “nemaru i kaosu”. I to je sve što se iz te perspektive može reći o tranziciji, i posljedičnoj komercijalizaciji obrazovanja. Tamo gdje su socijalistički disidenti htjeli biti ozbiljni i opasni u kritici marksizma, suvremeni istočnoeuropski pisci proizvode užitak u ponavljanju elementarne desničarske geste. “Bljuje mi se od slika Marxa i Engelsa” priznaje Vuković-Runjić, no koliko je to samo daleko od čuvenog performansa Gojka Šuška u kojemu je na svinji ispisao riječ Tito te pustio životinjicu da tako trčkara po dvorištu. Na mjestu gdje je autokratsko državotvorstvo proizvodilo strah od demokracije kao sistemski učinak, istočnoeuropska se spisateljica, sukladno prakticiranom načelu razumske maloljetnosti, spustila za stepenicu niže i svela cijelu stvar na razinu osjetilnosti i osobnog dojma. Već je na ulasku u zgradu Filozofskog fakulteta udahnula cheguevarovsku atmosferu i osjetila znoj (sic!) i piće. Potvrđujući izreku “Great minds think alike” autorica je, baš kao i Radovan Fuchs, smjesta povezala studentski plenum s plenumom Komunističke partije. Intervencija u politički prostor pomoću mehanizma direktne demokracije očito se prelijeva izvan kategorijalnog aparata od kojega žive provjerene književne zvijezde i zamjenici ministra. I samo iz tog bi razloga trebali, prije nego što detaljno pročitaju sve brojeve Skripte, prihvatiti Wittgensteinov savjet – ono o čemu se ne može govoriti, o tome se treba šutjeti. Evidentno, ta je nemogućnost tek posljedica njihove intelektualne lijenosti i društvenopolitičke tromosti.
Mislav Žitko

Vezani članci

  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš „Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.“
  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže „Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas.“
  • 24. svibnja 2020. Okolišna perspektiva ljudske povijesti "Budući da je, prema zakonu entropije, energija potrošna i ne možemo je reciklirati, svaki dan moramo iznova vaditi sirovine i goriva iz zemlje za potrebe ekonomije. U određenoj mjeri recikliramo materijale poput aluminija i bakra, ali ne previše. Čak bi i ekonomija nulte stope rasta nužno došla do granica mogućnosti vađenja nafte, ugljena, bakra, boksita, željezne rudače, ekstrakcije plina hidrauličkim frakturiranjem, itd. Dakle, ekonomija nije cirkularna, nego jednosmjerna i vodi ka entropiji – rasipanju sirovina i energije."
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve