Mislav Žitko o kolumni Milane Vuković-Runjić

Što je pravo na besplatno obrazovanje naspram pada na ispitu iz grčke filozofije? Ako je suditi po tekstu Milane Vuković-Runjić , riječ je tek o sitnici koja ju je podsjetila na dan kada je, usprkos tome što je pročitala sve knjige s popisa obvezne i još neke s popisa izborne literature, dobila nazad prijavnicu uz ljubazan poziv da pokuša ponovno na jesen. Takva je logika ‘samoskrivljene maloljetnosti’, središnjeg mjesta hrvatskog javnog diskursa: ona nalaže da javni problemi budu svedeni na ono privatno, na osobne pripovijesti i mrzovoljnost nerazriješenih trauma. Nesposobnost da se zahvati u ideološku dimenziju obrazovnih institucija, odnosno specifičnog načina reproduciranja obrazovnog sustava tokom socijalističkih osamdesetih, odgovara upravo identičnoj nesposobnosti da se to učini danas, u kontekstu ‘tranzicijskog’ kapitalizma. “Možete da uzmete akvarijum i od njega napravite čorbu, ali ne možete da čorbu ponovno pretvorite u akvarijum”, rekao je jednom prilikom pokojni Zoran Đinđić. Možemo reći da se tranzicijska čorba kuha već gotovo dvadeset godina, no Milana Vuković-Runjić, blaženo nezainteresirana za svijet nakon 1989., i dalje pokušava dati ime raspadnutoj ribi. Tako u tekstu koji ne prelazi tri kartice nema niti jedne riječi o jasno artikuliranome zahtjevu za besplatno obrazovanje, no zato nalazimo razne druge stvari počevši od pitanja neradne nedjelje i ozbiljne namjere autorice da upiše doktorat, do Branka Bošnjaka i samoupravnog socijalizma. Što su istočnoeuropska tranzicija, privatizacija, fiskalno discipliniranje javne sfere iz vizure kaleidoskopa kojega nam nudi kulturno-medijski establišment? To su elementi koji ne postoje u tom diskursu. Postoje doduše Marx i Engels, i to, pretpostavlja se, kao personalizirani pandani “nemaru i kaosu”. I to je sve što se iz te perspektive može reći o tranziciji, i posljedičnoj komercijalizaciji obrazovanja. Tamo gdje su socijalistički disidenti htjeli biti ozbiljni i opasni u kritici marksizma, suvremeni istočnoeuropski pisci proizvode užitak u ponavljanju elementarne desničarske geste. “Bljuje mi se od slika Marxa i Engelsa” priznaje Vuković-Runjić, no koliko je to samo daleko od čuvenog performansa Gojka Šuška u kojemu je na svinji ispisao riječ Tito te pustio životinjicu da tako trčkara po dvorištu. Na mjestu gdje je autokratsko državotvorstvo proizvodilo strah od demokracije kao sistemski učinak, istočnoeuropska se spisateljica, sukladno prakticiranom načelu razumske maloljetnosti, spustila za stepenicu niže i svela cijelu stvar na razinu osjetilnosti i osobnog dojma. Već je na ulasku u zgradu Filozofskog fakulteta udahnula cheguevarovsku atmosferu i osjetila znoj (sic!) i piće. Potvrđujući izreku “Great minds think alike” autorica je, baš kao i Radovan Fuchs, smjesta povezala studentski plenum s plenumom Komunističke partije. Intervencija u politički prostor pomoću mehanizma direktne demokracije očito se prelijeva izvan kategorijalnog aparata od kojega žive provjerene književne zvijezde i zamjenici ministra. I samo iz tog bi razloga trebali, prije nego što detaljno pročitaju sve brojeve Skripte, prihvatiti Wittgensteinov savjet – ono o čemu se ne može govoriti, o tome se treba šutjeti. Evidentno, ta je nemogućnost tek posljedica njihove intelektualne lijenosti i društvenopolitičke tromosti.
Mislav Žitko

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve