Dean Duda: Nakon 34 dana: o studentskoj blokadi s jedne i mentalnoj s druge strane

Tekst je objavljen u današnjem broju Novoga lista (30. svibnja 2009.). Zahvaljujemo Deanu Dudi na slanju teksta!



Divlje meso društva

Sveučilište je proteklih tjedana pokazalo da ne razumije ni ideju jednakosti, ni javni interes, ni jednakost prilika ili solidarnost odnosno ne vidi ili pak odbija vidjeti da je vrijednosni sustav studentske pobune nešto posve drugo od postojećeg korporacijskog habitusa koji se ponašanjem sveučilišta i fakultetskih uprava uglavnom nameće kao jedini poželjan tranzicijski oblik postojanja akademske zajednice


Blokada nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obustavljena je nakon trideset i četiri dana. Blokade u glavama onih na čiju su adresu upućeni studentski zahtjevi i dalje ustrajno odolijevaju, uz povremenu medijsku dijareju, modificirano bauljanje po Teslinoj i haklersko širenje poruka mira i ljubavi (jer Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska…). Blokade u srcima onih koji preziru jednakost, solidarnost i zalaganje za opće dobro ionako su su stvar tranzicijske bešćutnosti i malograđanskog komfora.

Ispisalo se proteklih tjedana i izgovorilo svašta, napele su se misli, međuljudski odnosi i razna povjerenstva. Usoptala se i pristojna količina tranzicijskog fašizma, što akademskog što izvanakademskog, što imenovanog što tradicionalno bezimenog. Okolnosti su iziskivale, ispričavam se unaprijed na neakademskoj formulaciji, jedino i samo “mozak s jajima”, a njega je izgleda bilo samo na jednoj strani. Rješenje je tjednima kolalo u obliku jednostavnog dvokoraka: proračunska uplata školarina za sljedeću akademsku godinu i, zatim, zakonsko prevođenje toga čina u trajno stanje. Jednostavnije? Nitko ne plaća studij sljedeće godine, a u tom se razdoblju donosi zakon da to vrijedi i ubuduće. Još jednostavnije? Besplatno školstvo.
studentski zahtjevi kao incident

Sveučilište (sveučilišna vlast, izabrani čelnici, senati, Rektorski zbor itd.) doživjelo je, uostalom kao i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i hakla, studentske zahtjeve kao incident i zato je reagiralo represivno, što razumljivo proizlazi iz položaja nejakog, nedefiniranog subjekta koji u studentima prepoznaje protivnike, a u činovnicima državnog aparata, unatoč višegodišnjoj lošoj komunikaciji (primjer Sveučilišta u Zagrebu), još uvijek vidi hijerarhijski nadređene figure koje ponizno i strpljivo tumači kao partnere. Način na koji je ministar pojeo rektorovu konferenciju za medije u prvom tjednu trajanja blokade samo je, na žalost, najočitiji površinski primjer takva odnosa osoblja i posoblja. Nastup ministrova glasnogovornika na plenumu Filozofskog fakulteta, kad se dvostruki magistar znanosti legitimirao i kao tvrdokorni posvećeni profesionalac kojemu smjena vlasti dođe nešto kao “ni iz džepa, ni u džep”, pokazuje mizeriju samodopadnog sustava koji ne može dokučiti da postoje stvari koje nadilaze pojedinačni interes i ugodu vlastitog brloga. Prijetnje, zaključana vrata i promijenjene brave pokazuju pak veliko ništa.

Sveučilište je, međutim, studentske zahtjeve manipulativno iskoristilo kao relativno povoljnu okolnost da u dogledno vrijeme “usavrši” postojeći model plaćanja visokoškolskog obrazovanja, dakle sveučilište ne razmišlja o potpunom javnom financiranju visokog školstva nego koristi postojeće studentske zahtjeve kao alibi za provedbu “kontrolirane” komercijalizacije. Kontrola je zamišljena prema kriteriju tzv. uspješnosti, koji doduše nedefiniran pluta dok mu majstori traže značenje, ali se u paketu sličnih mentalno-leksičkih bravura kao što su “linearni model”, “studentske participacije u troškovima studiranja”, “oslobađanje od plaćanja” ili “studij za osobne potrebe” jasno detektira njegovo porijeklo i pretpostavljeni učinak. Stoga je razumljivo da sveučilište, kao ni Ministarstvo znanosti i pomirenja nogometnog sjevera i juga uostalom, ne razumije jednostavnu činjenicu da plaćanju u visokoškolskom obrazovanju doslovno nema mjesta i da se tzv. sankcioniranje studenata koji nisu pravodobno udovoljili uvjetima propisanim njihovim studijskim programima ne smije provoditi uz zvuk novca.

studenti, a ne klijenti

Sveučilište (osobito ono u Zagrebu) propustilo je priliku da ustrajnim zagovorom besplatnoga visokog obrazovanja aktivno sudjeluje u razrješenju niza neuralgičnih točaka što već godinama progrediraju na fakultetima koji funkcioniraju prema specifičnom akademskom modelu javno-privatnog partnerstva, u kojemu se uspješno poslovanje uvelike mjeri količinom novca namaknutog plaćanjem studija za tzv. osobne potrebe. Primjer Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje su navodno neki studenti i njihovi roditelji zaprijetili sudskim tužbama upravi, jer je došlo do prekida u redovitom isporučivanju unaprijed plaćenih usluga, pokazuje paradoks akademske situacije utemeljene na načelima javno-privatnog partnerstva. Smisao zahtjeva nezavisne studentske inicijative usmjeren je i na to da u visokoškolskom sustavu svi studenti budu jednostavno studenti, a ne klijenti ili strane u kupoprodajnom ugovoru.

Sveučilište je proteklih tjedana pokazalo i da ne razumije ideju jednakosti, kao što ne razumije ni javni interes, jednakost prilika ili solidarnost, odnosno ne vidi ili pak odbija vidjeti da je vrijednosni sustav studentske pobune nešto posve drugo od postojećeg korporacijskog habitusa koji se ponašanjem sveučilišta i fakultetskih uprava uglavnom nameće kao jedini poželjan tranzicijski oblik postojanja akademske zajednice. Upravo su zato studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta tretirani kao divlje meso društva i sustava koji inače skladno funkcioniraju, a činjenica da je Katolička crkva ponudila ruku spasa ugroženim akademskim dušama i njihovim dislociranim tijelima samo je pokazatelj na koga se sveučilište u čuvanju s mukom stečenih korporacijskih vrednota može uvijek osloniti.

tek kraj jednoga početka

Ispada da sveučilište koje ideju besplatnog školstva očevidno doživljava kao incident, uopće ne razumije društvene procese, svoju ulogu u društvu, niti je svjesno vlastite kolonijalne pozicije. Pritom je, osobito ono u Zagrebu, još jednom propustilo priliku za ozbiljnu samorefleksiju. Laskanja, dodvoravanja ili pak medijska prenja o tome tko je zakasnio na svoju ’68 ili ’71; tko se ukrcao u lokomotivu, a tko u zadnji vagon; je li metoda – ovakva ili onakva – uvezena ili domaća, narančasta ili crveno-crna; čitav taj vatromet uvida i promašaja, licenciranih i manje licenciranih tumača, predstavlja – kako je to svojedobno rekao jedan lingvist (Jakobson) prilikom smrti jednog pjesnika (Majakovski) – tek “muhin izmet na stranicama povijesti” u odnosu na osnovni zahtjev koji je posljednjih tjedana u obamrlom društvu pokrenuo nešto što napokon nadilazi pojedinačne ili partikularne interese.

Sveučilište i ostali sistemski akteri, na žalost, ne vide da obustava blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nije početak kraja jedne simpatične idejice zaigranih postpubescenata, “copy and paste” web- i mail generacije koja glavu okreće prema Vermontu i Grčkoj, nego tek simbolički čin kraja jednoga početka. Na djelu je proces u kojemu su sudionici, gle čuda, uvjereni da ljudi, za razliku od uobičajenoga tranzicijskog scenarija, mogu i mijenjati okolnosti u kojima žive i u tome namjeravaju istrajati. Radi se samo o tome da oni s druge strane obustave svoje mentalne blokade.*

Dean Duda

Vezani članci

  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš „Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.“
  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže „Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas.“
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve