kolumna
14. svibnja 2009.
Izjava za medije, 14. svibnja 2009. – 25. dan blokade
S određenih strana nezavisnoj studentskoj inicijativi za besplatno obrazovanje upućen je prigovor da se ukopala i da stagnira. Time je implicirano da se ova akcija mora pravdati na način da svaki dan iznova stvori iluziju pomaka. Kao da sâma obrana prava na besplatno obrazovanje nije sâm po sebi legitiman društveni i politički cilj. Govori nam se i da smo izgradili zid koji ne dozvoljava komunikaciju. Držimo da stvari stoje upravo obrnuto: mi nismo stvorili zid, mi smo ga samo učinili vidljivim. Niz fingiranih manevara „susretljivosti“ od strane Ministarstva nije uspio prekriti činjenicu da nominalni mandatari javnoga interesa odbijaju razumjeti i uvažiti zahtjev koji ne pristaje na to da bude sveden na mjeru koju su birokratske elite unaprijed zadale kao jedinu moguću.
Pozivi na „dijalog“ upućeni studentima u tom kontekstu predstavljaju samo šifru za očekivanu kapitulaciju. Stupiti u dijalog i pokazati se racionalnim sugovornikom za vladajuće je istoznačno odustajanju od navodno nemogućeg maksimalističkog zahtjeva i početak licitacije oko minornih preinaka postojećeg zakonskog režima, čija bi jedina svrha bila da promijeni točno onoliko koliko je dovoljno da na koncu sve ostane isto. Odbijanje pristanka na takvu logiku „razumnosti“ onda postaje dobrodošlim povodom za diskvalifikaciju studenata kao iracionalnih radikala. Zapitajmo se, međutim, kakva je priroda „razumnosti“ koja se od nas traži kada je za nju već i pravo na besplatno obrazovanje simptom iracionalnog radikalizma. A riječ je o pravu koje spada među osnovna prava obične socijalne države.
Pozdravljamo studente u Rijeci, Puli i Zadru ujedinjene u borbi za isti cilj, kao i sve brojnije građane koji nas svakodnevno podupiru. Ta podrška dokazuje da, suprotno tvrdnjama vladajućih birokrata, mnogi ipak u borbi za besplatno obrazovanje prepoznaju borbu za opći interes, a ne iracionalni hir nekolicine „neodgovornih“ studenata.
Pozivi na „dijalog“ upućeni studentima u tom kontekstu predstavljaju samo šifru za očekivanu kapitulaciju. Stupiti u dijalog i pokazati se racionalnim sugovornikom za vladajuće je istoznačno odustajanju od navodno nemogućeg maksimalističkog zahtjeva i početak licitacije oko minornih preinaka postojećeg zakonskog režima, čija bi jedina svrha bila da promijeni točno onoliko koliko je dovoljno da na koncu sve ostane isto. Odbijanje pristanka na takvu logiku „razumnosti“ onda postaje dobrodošlim povodom za diskvalifikaciju studenata kao iracionalnih radikala. Zapitajmo se, međutim, kakva je priroda „razumnosti“ koja se od nas traži kada je za nju već i pravo na besplatno obrazovanje simptom iracionalnog radikalizma. A riječ je o pravu koje spada među osnovna prava obične socijalne države.
Pozdravljamo studente u Rijeci, Puli i Zadru ujedinjene u borbi za isti cilj, kao i sve brojnije građane koji nas svakodnevno podupiru. Ta podrška dokazuje da, suprotno tvrdnjama vladajućih birokrata, mnogi ipak u borbi za besplatno obrazovanje prepoznaju borbu za opći interes, a ne iracionalni hir nekolicine „neodgovornih“ studenata.
—
Iz OTVORENOG PISMA JAVNOSTI od 4. svibnja 2009.
Minimalni su uvjeti za prekid blokade na koje možemo pristati:
- uredba kojom se nadležni obavezuju platiti sve školarine za akademsku godinu 2009./10.
- pokretanje procedure za izmjenu zakona kojim bi se osiguralo potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama, na način da prijedlog ide na čitanje najkasnije na prvoj jesenskoj sjednici Sabora. Tražimo hitno formiranje radne skupine za izradu zakona u kojoj će sudjelovati i predstavnici fakultetâ. Nacrt zakona mora biti upućen na očitovanje znanstvenim i akademskim institucijama.
Tražimo ispunjenje naših zahtjeva u najkraćemu mogućem roku. Zahtjev ćemo ponavljati svakodnevno do ispunjenja.
