kolumna

Izvještaj: Studentski marš u Splitu

Danas ujutro u 9:30 u Splitu je započeo višesatni prosvjedni marš sudionika nezavisne studentske inicijative sa svih splitskih fakulteta. Pokazali su time kako se ne daju zastrašiti neformalnim prijetnjama profesora i dekana, a ni izigrati formalnim obznanama rektora Pavića koji je, očito ne provjerivši situaciju na fakultetima svojeg sveučilišta, izjavio da blokade više nema i da je nastava normalizirana. Prosvjedni marš trebao je završiti na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje gdje je za 13:00 najavljena tribina studenata FESB-a na kojoj će se odlučivati o blokadi tog fakulteta. Uz pratnju policije i televizijskih kamera, studenti su se najprije s transparentima (od kojih je najupečatljiviji onaj ministra Primorca kao Pinokija), bubnjevima i ostalim rekvizitima okupili pred Pravnim fakultetom. Tamo su ih dočekala, slično kao i studente zagrebačkih Hrvatskih studija tjedan ranije, zaključana vrata! Kako nam javljaju, dekan Boris Buklijaš u zgradu nije puštao nikoga, a ni iz zgrade se nije moglo izići. Iz tako napete situacije, na nesreću, izrodio se i neželjeni incident: netko je razbio prozor na fakultetskoj zgradi.

Nakon Pravnog, studenti su krenuli prema Filozofskom čiji je dekan Josip Milat ipak vrata fakulteta ostavio otključana, u zgradu su puštani studenti, no dekan se nije pojavio pred nešto više od stotinu prosvjednika. Nakon toga, studenti su krenuli prema cilju svog marša, Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, gdje se trebala održati tribina. Stigavši konačno na odredište naišli su na, velikog li iznenađenja, još jedna zaključana vrata. U zgradu su puštani isključivo studenti FESB-a uz predočenje indeksa. Zasad nismo uspjeli saznati je li se i dekan FESB-a Tomislav Kilić sakrio pred svojim studentima, no ono što je jasno i što ne treba posebno naglašavati jest da su se njih dvojica, Kilić i Buklijaš, pod pritiskom odluke Senata o normalizaciji nastave, odlučila na protuzakonit i u krajnjoj liniji kukavički čin, dokazavši da im je autistična samovolja birokratskih struktura važnija ne samo od vlastitih studenata, nego i od zakona društva za čije bi dobro te strukture trebale djelovati. S obzirom na to da se nešto slično dogodilo i na Hrvatskim studijima u Zagrebu, predlažemo da pročitate i otvoreno pismo tamošnjih studenata koje su uputili zagrebačkom rektoru Bjelišu nakon što su na svom fakultetu naišli na – zaključana vrata.

4. svibnja 2009.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka