Knjiga dojmova – prof. s FFZG-a pise o svojemu skupljanju potpisa za besplatno obrazovanje

Stigao nam je za naš blog tekst jedne zaposlenice Fakulteta koja bi, kako kaže, voljela ostati nepotpisana jer se smatra “jednom od nas i ne želi se nikako isticati” jer joj se ta dimenzija depersonalizacije “izuzetno sviđa”. Prenosimo, dakle, priču o iskustvima koje je imala pokušavajući skupiti potpise za peticiju za besplatno obrazovanje. Pročitajte!



MOJA ISKUSTVA S PETICIJOM ZA BESPLATNO OBRAZOVANJE

Danas, 5.5.2009., preuzela sam na sebe dio odgovornosti za skupljanje potpisa za peticiju. Već u prvom satu provela sam niz “akcija” s peticijskim papirom u ruci.

Morala sam početi odmah, bilo je jače od mene. Brinem se, naime, za tu “našu stvar”, kao da je beba, za nju treba učiniti nešto hitno, odmah. Leptirići u želucu i sve to…

Kako sam imala dogovor sa zubaricom, već na porti Doma zdravlja Kruge nisam mogla odoljeti – ponudila sam je portiru. Naravno da je potpisao, kao i gospođa koja je slučajno ušla tražeći “komisiju”. Pred vratima ordinacije gospođa koja nije imala kemijsku da potpiše podsjetila me da ja zapravo nisam spremna za peticiju! Smijeh i trk na kiosk. Zašto ne? “Gospođo, skupljam potpise za besplatno obrazovanje…” “A, to za studente? Dajte, i ja ću potpisati.” Kemijsku mi je poklonila za “dobru stvar”.

Krenulo je dobro! U čekanju “datea” sa zubaricom (naravno, i ona je potpisala, kao i sestra) krenula sam u pohod na čekaonice. Prva je na redu “Medicina rada”. Potpisali su svi. Jedan gospodin u godinama predlagao je revoluciju svih protiv svih struktura. Ostali su klimali glavama i potpisivali i brinuli se za svoju i svačiju djecu.

U susjednoj čekaonici doživjela sam prva odbijanja. Uvela sam odmah označavanje takvih, na svojemu vlastitu papiru, tzv. “sramotnim križićima”, da znam koliki me postotak odbio. Naravno, nisam mogla vjerovati svojim ušima. Jedna zabavna pjesma kaže: “svatko ima svoje razloge, i kad razlozi ne postoje”. Poslušajmo dakle, razloge: gospodin “ima svoj mozak”, a gospođa vjeruje da samo lijeni studenti traže besplatno školovanje, jer je spomenula svoju kćer, “vrijednu studenticu”. Ali … bila sam pristojna i ljubazna. Inače, nisam poznata po tome, ali sada jesam bila i pristojna i ljubazna, uglavnom zbog toplih i nasmiješenih očiju ostalih, koji su jedva dočekali da stave svoj potpis na “pravu stvar”. Tramvajska stanica, dva-tri kafića (na prijedlog jedne gospođe), frizerski salon (gdje je u tijeku bila proslava rođendana), kisok… Svugdje isto: gotovo automatski, bezrezervni pristanak, i tek gdjekoje “razložno” odustajanje.

Moja lista potpisa raste, lista križića znatno, znatno sporije… Jedini razlog zbog kojeg nisam u ta dva sata skupila više od 134 potpisa bili su naši razgovori.

A to je ono o čemu vam, zapravo, želim pričati. O tome da su ti ljudi, više od 90% njih (tek 13 križića :), gotovo svi ti ljudi toliko međusobno različiti kakvi se mogu sresti na ulici, u čekaonicama, na stanicama, kafićima – prosjek Hrvatske, ili barem Zagreba – GOTOVO SVI oni htjeli su znati još nešto o vama, htjeli su vam pomoći, brinuli se za vas, ali ponajviše vam se divili i ponosili se vama. Neki su i zaplakali. Kao da ne mogu vjerovati da je svo ovo vrijeme, izgubljeno u pljački i uništavanju, da je to vrijeme zla, ikada ikako moglo izroditi tako dosljednim, poštenim, hrabrim i sanjarskim mladim ljudima. GOTOVO SVI oni vam poručuju: ne odustajte, ne dajte se, samo vas žele posvađati i razdvojiti.

Oni svi, gotovo svi, s vama su, dakle, na svakom plenumu i dižu ruku za blokadu – imate potporu kakvu je imao jedino referendum za osamostaljenje Hrvatske. Više od 90% potpuno različitih ljudi, potpuno slučajno odabranih, demokratskom metodom hoda po ulici – “obični”, “prosječni” građani/ke Zagreba – s vama je.

Ovo su sada teški trenuci. Treći tjedan, oni, zna se koji, stalno se izmotavaju, pritisci rastu…

Ukazujem na ovu drugu vrstu pritiska, na ovaj vjetar u leđa, na ovu gotovo nevjerojatnu potporu “običnih” građana i građanki Zagreba. Ja sama još ne mogu doći k sebi od pozitivnosti koju sam danas doživjela, od te gotovo potpune afirmacije. Gospodinu koji je rekao “Ovo vam je potpisao jedan HDZ-ovac.” stisnula sam ruku.

Ovo znači “imati svoj mozak”.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve