Knjiga dojmova – prof. s FFZG-a pise o svojemu skupljanju potpisa za besplatno obrazovanje

Stigao nam je za naš blog tekst jedne zaposlenice Fakulteta koja bi, kako kaže, voljela ostati nepotpisana jer se smatra “jednom od nas i ne želi se nikako isticati” jer joj se ta dimenzija depersonalizacije “izuzetno sviđa”. Prenosimo, dakle, priču o iskustvima koje je imala pokušavajući skupiti potpise za peticiju za besplatno obrazovanje. Pročitajte!



MOJA ISKUSTVA S PETICIJOM ZA BESPLATNO OBRAZOVANJE

Danas, 5.5.2009., preuzela sam na sebe dio odgovornosti za skupljanje potpisa za peticiju. Već u prvom satu provela sam niz “akcija” s peticijskim papirom u ruci.

Morala sam početi odmah, bilo je jače od mene. Brinem se, naime, za tu “našu stvar”, kao da je beba, za nju treba učiniti nešto hitno, odmah. Leptirići u želucu i sve to…

Kako sam imala dogovor sa zubaricom, već na porti Doma zdravlja Kruge nisam mogla odoljeti – ponudila sam je portiru. Naravno da je potpisao, kao i gospođa koja je slučajno ušla tražeći “komisiju”. Pred vratima ordinacije gospođa koja nije imala kemijsku da potpiše podsjetila me da ja zapravo nisam spremna za peticiju! Smijeh i trk na kiosk. Zašto ne? “Gospođo, skupljam potpise za besplatno obrazovanje…” “A, to za studente? Dajte, i ja ću potpisati.” Kemijsku mi je poklonila za “dobru stvar”.

Krenulo je dobro! U čekanju “datea” sa zubaricom (naravno, i ona je potpisala, kao i sestra) krenula sam u pohod na čekaonice. Prva je na redu “Medicina rada”. Potpisali su svi. Jedan gospodin u godinama predlagao je revoluciju svih protiv svih struktura. Ostali su klimali glavama i potpisivali i brinuli se za svoju i svačiju djecu.

U susjednoj čekaonici doživjela sam prva odbijanja. Uvela sam odmah označavanje takvih, na svojemu vlastitu papiru, tzv. “sramotnim križićima”, da znam koliki me postotak odbio. Naravno, nisam mogla vjerovati svojim ušima. Jedna zabavna pjesma kaže: “svatko ima svoje razloge, i kad razlozi ne postoje”. Poslušajmo dakle, razloge: gospodin “ima svoj mozak”, a gospođa vjeruje da samo lijeni studenti traže besplatno školovanje, jer je spomenula svoju kćer, “vrijednu studenticu”. Ali … bila sam pristojna i ljubazna. Inače, nisam poznata po tome, ali sada jesam bila i pristojna i ljubazna, uglavnom zbog toplih i nasmiješenih očiju ostalih, koji su jedva dočekali da stave svoj potpis na “pravu stvar”. Tramvajska stanica, dva-tri kafića (na prijedlog jedne gospođe), frizerski salon (gdje je u tijeku bila proslava rođendana), kisok… Svugdje isto: gotovo automatski, bezrezervni pristanak, i tek gdjekoje “razložno” odustajanje.

Moja lista potpisa raste, lista križića znatno, znatno sporije… Jedini razlog zbog kojeg nisam u ta dva sata skupila više od 134 potpisa bili su naši razgovori.

A to je ono o čemu vam, zapravo, želim pričati. O tome da su ti ljudi, više od 90% njih (tek 13 križića :), gotovo svi ti ljudi toliko međusobno različiti kakvi se mogu sresti na ulici, u čekaonicama, na stanicama, kafićima – prosjek Hrvatske, ili barem Zagreba – GOTOVO SVI oni htjeli su znati još nešto o vama, htjeli su vam pomoći, brinuli se za vas, ali ponajviše vam se divili i ponosili se vama. Neki su i zaplakali. Kao da ne mogu vjerovati da je svo ovo vrijeme, izgubljeno u pljački i uništavanju, da je to vrijeme zla, ikada ikako moglo izroditi tako dosljednim, poštenim, hrabrim i sanjarskim mladim ljudima. GOTOVO SVI oni vam poručuju: ne odustajte, ne dajte se, samo vas žele posvađati i razdvojiti.

Oni svi, gotovo svi, s vama su, dakle, na svakom plenumu i dižu ruku za blokadu – imate potporu kakvu je imao jedino referendum za osamostaljenje Hrvatske. Više od 90% potpuno različitih ljudi, potpuno slučajno odabranih, demokratskom metodom hoda po ulici – “obični”, “prosječni” građani/ke Zagreba – s vama je.

Ovo su sada teški trenuci. Treći tjedan, oni, zna se koji, stalno se izmotavaju, pritisci rastu…

Ukazujem na ovu drugu vrstu pritiska, na ovaj vjetar u leđa, na ovu gotovo nevjerojatnu potporu “običnih” građana i građanki Zagreba. Ja sama još ne mogu doći k sebi od pozitivnosti koju sam danas doživjela, od te gotovo potpune afirmacije. Gospodinu koji je rekao “Ovo vam je potpisao jedan HDZ-ovac.” stisnula sam ruku.

Ovo znači “imati svoj mozak”.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 28. lipnja 2020. Nemiri Stonewalla "Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
  • 21. lipnja 2020. Voziti automobil u doba nejednakosti "Kada časopis poznatiji po recenzijama stranih superautomobila i domaćih nabrijanih vozila te uredničkoj politici koja izaziva kontroverze jedino kada napada terence (u prilog monovolumenima i automobilima) istakne priču o Oliveru, obiteljskom automobilu Jasona M. Vaughna marke Subaru, koji je prešao 418 000 kilometara, u članku pod naslovom “The Fear of Failure” („Strah od neuspjeha“), to je svakako znak da živimo u vremenima opscene nejednakosti."
  • 21. lipnja 2020. Prava definicija „privatnog vlasništva“ "Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."
  • 14. lipnja 2020. Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.
  • 14. lipnja 2020. Trudeauov odgovor na rad policije i rasnu pravdu samo je prazna gesta Platitude centrističkih političara poput kanadskog premijera Justina Trudeaua i njihovo korištenje prilika za simboličku kooptaciju antirasističkih društvenih pokreta slaba su zamjena za strukturno adresiranje mehanizama i institucija koje potiču i održavaju rasizam, fenomen koji nikako nije ograničen na kontekst SAD-a.
  • 14. lipnja 2020. Rezervna armija – pandemijsko izdanje "Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju."
  • 7. lipnja 2020. Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve