Srećko Horvat: “Kako je ‘prvoborac besplatne škole’ tražio svoju ostavku”

Primorac koji poziva samoga sebe na ostavku neodoljivo podsjeća na jednu nezaboravnu epizodu iz Argentine. Toliko nevjerojatnu da se čovjek zapita je li uopće istinita. Kada su Argentinci u prosincu 2001. godine izašli na ulice protestirajući protiv postojeće vlade, a posebice protiv ministra gospodarstva Cavalla, gomila se skupila oko njegove zgrade tražeći njegovu ostavku. On je, međutim, pobjegao noseći svoju vlastitu masku, prodavanu u dućanima s maskama kako bi mu se ljudi mogli podrugivati noseći njegovu masku.

Primorac se također pokušao spasiti sličnim trikom autoreferencijalnosti, noseći masku samoga sebe (odnosno ministra čija se ostavka traži). Ironija je cijele te bizarne scene u ovome: u jednom je trenu u Hrvatskoj 20-ak fakulteta bilo pod blokadom, znači tisuće i tisuće studenata, a Primorac je konačno posustao pred samo 20-ak studenata. I to može značiti samo jedno: dok je zaobilazna strategija vlasti dosad bila manje-više uspješna, direktna konfrontacija vlasti sa studentima pokazala se kao pravi debakl.

Premda mnogi vjeruju da se studentska pobuna u Hrvatskoj, pošto je samo Filozofski fakultet u Zagrebu još ostao pod blokadom, iscrpila, u posljednjih se nekoliko dana zbio neočekivan obrat koji je samo potvrdio ono što su studenti od samog početka opetovano isticali.

Najprije Ivo Sanader, potvrđujući da obrazovanje smatra efemernim ili „tehničkim“ pitanjem (ono čime se bavi statistika), na zasjedanju Sabora nije znao odgovoriti koliko iznose studentske školarine, koliko studenata mora plaćati studij i koliko su smanjene prosvjetarske plaće, a umjesto konkretna odgovora SDP ovim je zastupnicima čestitao na „sjajno lošim rezultatima na izborima“.

Jasno, premijer je doista bio u pravu. SDP je na izborima zaradio manje glasova od HDZ-a. Međutim, ono što su mnogi pritom smetnuli s uma jest jeftina demagogija kojom je Sanader jednostavno izignorirao pitanje o studentskim školarinama te ga sveo na osnovnoškolska prepucavanja po uzoru na legendarni argument „Moj je tata veći od tvoga“. Ili, u njegovoj verziji: „Mi smo na izborima dobili više glasova od vas, koga uopće briga kolike su školarine!“, uz dodatak: „Ionako ćemo ih mi i dalje određivati.“

Potpis “uz modifikaciju”

Time je zapravo samo ponovio stav kojega se drži njegova vlada od samog početka studentskih prosvjeda diljem Hrvatske – a to je stalno ignoriranje studentskih zahtjeva. Pa ipak, samo dan poslije Sanaderov je ministar, misleći da je stvar riješena i da napokon može odgovoriti na studentsku provokaciju „Traži se ministar Primorac u zemlji znanja?“, odlučio izići iz sigurna okrilja predstavničke demokracije i pojavio se u eteru „stojedinice“. Međutim, pri izlasku iz studija sačekali su ga studenti koji su tražili da potpiše peticiju za besplatno školstvo, što je ovaj na njihovo iznenađenje i učinio, ali je do svog potpisa dodao – „uz modifikaciju“. Dok je još potpisivao peticiju, studenti su ga počeli pozivati na ostavku, a on je u jednom trenu, očito posve hipnotiziran taktom i melodijom studenata, i sam počeo tražiti vlastitu ostavku, uzvikujući „ostavka, ostavka“. (Tko ne vjeruje može na www.restarted.hr pogledati video.)

Studenti su Primorca, naviknuta na predstavničku demokraciju u kojoj se zahtjevi građana stalno ignoriraju, a tek prividno razmatraju i stavljaju u kesicu obećanja svake četiri godine, zapravo doveli pred gotov čin direktne demokracije. „Prvoborac besplatnog obrazovanja“ (naziv kojim se i sam ponosi) stoga se više nije mogao sakriti iza vlastite maske, makar je pokušao iskoristiti taktiku samih prosvjednika (i s njima pljeskao na poziv za vlastitom ostavkom). Istovremeno, na plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu objavljena je informacija da je jedan stariji gospodin, koji je donedavno svaki dan bio na fakultetu, a sada je u bolnici, već dvanaesti dan u štrajku glađu, koji namjerava prekinuti tek kada Primorac podnese ostavku. Studenti su jednoglasno odlučili da će gospodina zamoliti da prekine štrajk glađu, s argumentom da Primorac nije vrijedan tog čina. No da se Primorac slučajno našao pred iscrpljenim štrajkašem glađu, vjerojatno bi mu uzvratio da je i sam svjestan kako mora dati ostavku, ali bi unatoč tome nastavio dalje kao da se ništa nije ni dogodilo. „Čak i ako doživite koji zvižduk, ako je to u interesu obrazovanja, to je sjajno“, rekao je Primorac na „stojedinici“.

Privid normalizacije

I tu se zapravo otkriva istina studentske pobune. Od samog početka, vlast se ponaša kao da se apsolutno ništa nije ni dogodilo (tek nekoliko „zvižduka“). Čak i nakon mjesec dana od početka prosvjeda, resorno ministarstvo pokušava odati privid „normalizacije“, kao da se sve vratilo na staro. U tu je svrhu (posve neuspješno) organizirana nastava na alternativnim lokacijama, a dva su fakulteta otišla čak toliko daleko da primijene silu. Najprije se voditelj Hrvatskih studija Zvonimir Čuljak doslovno popišao na „autonomiju sveučilišta“ (koja jamči da se na prostoru fakulteta neće pojaviti policija ili neka slična primjena sile) tako što je na studente poslao zaštitare s njemačkim ovčarima, a prije nekoliko dana i zadarsko je sveučilište primijenilo sličnu metodu. Osim zaštitara, ono je otišlo korak dalje i promijenilo bravu fakulteta, a na ulazu u zgradu studenti su bili legitimirani.

Dakle, dok s jedne strane ministarstvo nastoji odati privid normalizacije, s druge strane imamo niz slučajeva kršenja temeljnih ljudskih prava i autonomije sveučilišta. I dok je posljednja nada vlasti bila da će se konačno ugasiti i blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Sanader i njegov „prvoborac besplatnog obrazovanja“ na kraju su pokazali da su studenti cijelo vrijeme bili u pravu. Dapače, tijekom mjesec dana blokada diljem Hrvatske nitko nije tražio ostavku ministra, a sada je – kada se činilo da je sve konačno gotovo – sam ministar tražio ostavku od samoga sebe.

Srećko Horvat

Vezani članci

  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve