Izvještaj o situaciji na FER-u te najava prosvjeda u ovu srijedu, 8. srpnja

Studenti FER-a prošle su srijede, 1. srpnja, pred svojim fakultetom održali mirni prosvjed protiv uvođenja prijamnog ispita za upis na diplomski studij. Prosvjed je bio takvog karaktera iz poštovanja i kolegijalnosti prema profesorima koji su podržali njihovu inicijativu, a koji su sudjelovali na sjednici Fakultetskog vijeća, te kolegama koji su u to vrijeme imali ispite na Fakultetu. Ovomu je protestu prethodilo glasanje na stranici inicijative na kojemu je 70% ispitanika (na uzorku od 1164 ispitanika) izrazilo potporu prosvjedu i samom prijedlogu za ukidanje prijamnog za upis diplomskog studija.

Uprava Fakulteta elektrotehnike i računarstva svoje je studente izvijestila o kvalifikacijskom postupku za upis na diplomski studij 10. lipnja ove godine, nakon što su odluku o tomu donijeli u veljači. Objavljivanje ovog natječaja krši Članak 77. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u kojemu stoji:

Upis studija obavlja se na temelju javnog natječaja koji objavljuje sveučilište, veleučilište ili visoka škola koji provode studij najmanje šest mjeseci prije početka nastave. Natječaj za upis mora sadržavati: uvjete za upis, broj mjesta za upis, postupak, podatke o ispravama koje se podnose i rokove za prijavu na natječaj i upis.

Nakon što su studenti mirno prosvjedovali ispred zgrade Fakulteta, Fakultetsko je vijeće donijelo odluku da se prijamni ispit tek odgodi, dok njihova odluka nastavlja djelovati retroaktivno. Profesori koji su svojim studentima u zamjenu za miran prosvjed obećali pomoći bili su ili nemoćni ili nevoljni ostvariti svoje obećanje te su izigrali sve one „slabije“ studente. Na sjednici Vijeća donesena je nova odluka o načinu upisa na diplomski studij – odluka koja razjedinjuje studente i dijeli ih na one koji su studij apsolvirali u 8 semestara i one druge, „slabije“, među kojima se nalaze i tzv. izvrsni studenti. Ti studenti pristupaju kvalifikacijskom ispitu koji se sastoji od 30 zadatka (4 su prag za upis) kojima se vrednuje njihovo znanje iz 15 kolegija koje su, uostalom, već apsolvirali tijekom preddiplomskog studija. Uvođenje je takvog načina upisivanja diskriminirajuće: naime, ne uzimaju se u obzir okolnosti koje su mogle dovesti do produženja studiranja poput studija uz rad, bolesti te činjenice da se studij na FER-u može produljiti padom samo jednog predmeta, a u isto vrijeme studenti FER-a imaju samo kolokvije (međuispite) te mogućnost ponavljanja samo jednog od ta tri kolokvija (međuispita).

Uslijed svega ovoga, studenti okupljeni u ovu inicijativu odlučili su organizirati još jedan prosvjed i to ove srijede, 8. srpnja s početkom u 12 h, a koji će se održavati u isto vrijeme kada i prijamni ispit za upis na preddiplomski studij na FER-u.

Kolege i kolegice s FER-a pozivaju sve da im se pridruže i podrže ih u njihovoj borbi. Kako kažu na njihovoj stranici: Svi su pozvani! Zajedno smo jači!

Alemka Kos

Opširnije se o razlozima i organizaciji prosvjeda možete informirati na stranici inicijative: http://diplomskifer.bloger.hr/

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.