Promjena predsjedništva SZ-a Sveučilišta u Rijeci

Članak o promjeni predsjedništva Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci koji donosimo u nastavku prenijeli smo s bloga autonomni studenti, studenata Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Raspušteno predsjedništvo Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci i imenovano novo vodstvo

Tomislav Čengić više nije predsjednik jer je diplomirao, a Ivan Dobrović, sada već bivši podpredsjednik, odstupio je sa svih funkcija. Novi predsjednik je Ivan Roje s Tehničkog fakulteta u Rijeci.

Najavljena tema sjednice bila je pitanje školarina tako da je sjednici odlučilo prisustvovati i troje studenata u svojstvu građana, budući da su sjednice javne i s namjerom da obavijeste Plenum o tim za studente bitnim događanjima. Prenosimo izvještaj:

„Ovaj petak došli smo prisustvovati sjednici Zbora budući da je na dnevnom redu trebala biti rasprava o modelima školarina, ali u trenutku kada je trebala započeti uslijedio je neočekivani slijed događaja. Obaviješteni smo da je prvi dio sjednice zatvoren za javnost, uz napomenu da će Ivan Dobrović podnijeti ostavku zbog privatnih razloga te bi to trebalo ostati unutar Zbora. Pa ipak, pozvani smo na drugi dio sjednice koji se trebao ticati školarina.

Kada smo napokon došli na sjednicu saznali smo da je Tomislav Čengić, dotadašnji predsjednik Zbora diplomirao, čime prestaje njegov mandat, a Ivan Dobrović je podnijeo ostavku na sve dužnosti. Za novog predsjednika izabran je Ivan Roje (Tehnički fakultet u Rijeci), a za dopredsjednika Stipe Ćorluka (Medicinski fakultet u Rijeci). Za predsjednika skupštine (do sada se nije birala ta funkcija) izabran je Sanjin Baković (Pomorski fakultet u Rijeci), a odlučeno je i da u Senat Sveučilišta u Rijeci uz Ivana Roju i Stipu Ćorluku uđe i Ivana Aničić (Pravni fakultet u Rijeci). Funkciju članova upravnih odbora Studentskog centra i Sveučilišne knjižnice preuzet će Stipe Ćorluka i Vesna Hajdarević (Filozofski fakultet u Rijeci). Na dužnost studentskog pravobranitelja koju je do sad obnašao Stipe Ćorluka još nitko nije izabran.

Novi predsjednik, Ivan Roje, napomenuo je kako bi bilo poželjno da se Zbor aktivnije prihvati posla jer će u suprotnom studenti na jesen s punim pravom ponovo pokrenuti prosvjede. Također se ogradio od dosadašnjeg načina funkcioniranja Zbora.

Vezano uz to, moramo se složiti kako je dosadašnji način funkcioniranja u najmanju ruku čudan, budući da su vulgarno izražavanje, upadanje u riječ i slične razmirice najblaže rečeno česta pojava. To se posebno moglo uočiti kada su raspravaljali o navodnom dugu prema udruzi UMKI s kojom dijele prostor, a nisu se mogli složiti postoji li uopće taj dug ili ne.

Budući da se povela burna rasprava o očitovanju Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Rijeci (SZFFRi) i netransparentnosti rada SZSUR-a, na dnevni red nije došla točka koja bi se ticala školarina, već su odlučili o tome raspravljati preko interneta ovo ljeto i razgovarati o tome na sljedećoj sjednici nakon ljetne stanke. Zanimaju ih i prijedlozi školarina koje predlaže NSIBOR te su izrazili želju da ih se pobliže upozna s prijedlozima Incijative.”

Također vam preporučamo da pročitate i ovaj tekst o bivšem predsjedniku Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci Tomislavu Čengiću.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.