Leonardo Kovačević: Uvod u demokraciju u 5 tjedana

Objavljujemo tekst “Uvod u demokraciju u 5 tjedana” filozofa i prevoditelja Leonarda Kovačevića, originalno objavljen u austrijskom teorijskom časopisu za radikalnodemokratsku kulturnu politiku Kulturrisse. Tema je teksta svojevrsno stavljanje proljetnih blokada na sveučilištima u Hrvatskoj u okvire političke i medijske prakse naše svakodnevice.


“Kolovoške kiše kao da su ugasile svibanjska zgarišta koja su uostalom već prepuštena službi gradske čistoće. Ulice, a potom i zidovi ispražnjenog Pariza su očišćeni. Ta operacija čišćenja isto tako pogađa pamćenje u kojem se brišu sjećanja. Velika ljetna tišina prešla je preko riječi i manifestacija proljetničara kao što val pere plažu… Opet se nalazimo u situaciji da ono poslije iznova započinje ono prije”[1], tako Michel de Certeau opisuje zatišje nastalo nakon pariških svibanjskih događanja 1968. Ispreplitanje političke i kozmološke temporalnosti kao da se oduvijek činilo prirodnim: proljeće nemira, ljeto revizionizma i turizma… i jesen zaborava. No, taj opis vrijedi za vrijeme koje slijedi nakon svakog generičkog političkog trenutka, bez obzira u kojem se dijelu godine dogodio. Tome trenutku prijeti sama njegova provizornost i privremenost. Kao i njegova novost, neočekivanost, inovativnost koji unose raskorak u poredak stvari. Dakle, odsutnost pravog mjesta i pravog vremena politike kao takve. Ali i pravog imena. Otuda nemogućnost imenovanja takvih događaja, osim po godini u kojoj su se dogodili, poput 1968.

Sve nam to govori o heterologiji odnosno heterotopiji kao temeljnim uvjetima politike u pravom smislu riječi. De Certeau u analizi ’68. govori tako o “otoku” koji se iznenada pojavio na karti s dotada dobro utvrđenim političkim i ideološkim granicama. Sličan, do tada neidentificirani politički prostor iznenada se pojavio krajem travnja u Hrvatskoj i više od mjesec dana tresao domaću političku pozornicu. Sve se dogodilo gotovo preko noći: manja grupa studenata odlučila je u ponedjeljak, 20. travnja, okupirati Filozofski fakultet u Zagrebu[2] sa zahtjevom za besplatnim obrazovanjem za sve i na svim razinama. U podne su zauzeli predvorje fakulteta, pred medijima pročitali svoj proglas i krenula je povorka koja je u svakoj dvorani prekinula nastavu. Za sve zbunjene i neupućene u zbivanja, tu je bila knjižica, Skripta, u kojoj je ta novostvorena Nezavisna studentska inicijativa za pravo na besplatno obrazovanje detaljno objasnila sve svoje zahtjeve, ciljeve akcije kao i instrumente njezina ostvarenja.

Tako je izgledao inicijalni trenutak, koji je pokrenula vrlo mala grupa ljudi, ali da je odabrani trenutak djelovanja bio zreo za uspjeh, pokazuje instantna solidarizacija mnoštva studenata. Nekoliko dana poslije, studenti iz Zadra su proglasili okupaciju svog sveučilišta, a već nakon tjedan dana oko 20 fakulteta i sveučilišta bilo je pod opsadom. Sada već izvrsno organizirani studenti Filozofskog fakulteta slali su svoja izaslanstva po cijeloj Hrvatskoj koji su pomagali studentima iz Osijeka, Rijeke ili Splita da se bolje organiziraju i da uspostave plenum – otvoreni skup studenata i građana koji svake večeri, nakon javne rasprave, zajedno donose odluke o nastavku i načinima djelovanja.

No, blokirani fakulteti nisu bili samo mjesto političke rasprave. Umjesto redovitih predavanja i ispita, studenti su organizirali paralelnu nastavu: bilo je tu mnoštvo okruglih stolova na temu komercijalizacije znanja, uskoro su počeli dolaziti profesori iz Ljubljane koji su držali predavanja na slične teme, a potom su se otvarale i ostale teme poput korupcije u novinarstvu, nestanak socijalne države, strategije neoliberalne politike i sl. Okupirani fakulteti nisu dakle bili samo ispražnjeni od svoje uobičajene svrhe hijerarhijskog prijenosa znanja, nego su dobili potpunu novu svrhu: oni su postali neosvojivi “otoci” najžešće društvene kritike koji su primali sve zainteresirane za radikalnu društvenu promjenu.

Mediji su najprije mislili da je riječ samo o studentskim proljetnim ritualima, nevinima kao i prijašnjih godina kada su se bunili protiv nekvalitetne hrane u studentskim restoranima. No, svakodnevne konferencije za novinare na okupiranim fakultetima pokazale su da se radi o prevelikom stupnju organiziranosti da bi bilo mjesta za bavljenje banalnim stvarima. Osim toga, studenti im nisu dali ono što mediji toliko žele: nove junake u obliku studentskih vođa. Studenti su svakodnevno mijenjali glasnogovornike pa se nijedno lice nije moglo posebno istaknuti. Osim toga, medijima je bio ograničen pristup blokiranim fakultetima, a uopće im nije bilo dozvoljeno snimati plenumske sjednice svake večeri. Nakon što su vidjeli da ne vladaju situacijom, velik dio novinara naprosto je stao na stranu studenata, sve dok nisu počele stizati naredbe glavnim urednicima novina i televizija s vrha vlasti.

Vlasti su se, kako one akademske tako i državne, gotovo tjedan dana suzdržavale od reakcija, ne vjerujući u dugotrajnost studentske akcije. No, prvi istupi bili su, naravno, u tonu osude i prijetnje, čime su zapravo dodatno ohrabrili studente. Drugi val reakcija nadležnih institucija bio je daleko popustljiviji: rektor Sveučilišta u Zagrebu ponizno je došao na studentski plenum, sjeo na pod ne tražeći slobodni stolac i strpljivo čekao da dobije riječ. Nekoliko dana kasnije, ministar obrazovanja je zajedno sa svojim protivnicima sam sebi vikao: “Ostavka! Ostavka!”. Svi su u tome vidjeli paradoks i ismijavali ga, ali novinski naslovi posljednjih dana govore suprotno: ministar je više bio prorok, nego zbunjeni političar jer ga zaista čeka ostavka.

Promjene u reakcijima medija i vlasti bile su međutim predvidljive. Medijska strategija studenata spriječila je svaku medijsku instrumentalizaciju pokreta, kako od strane oporbenih političkih stranaka tako i od drugih zainteresiranih strana (poput nekih sindikata). Akademske i državne vlasti mogle su imati samo dva pristupa: biti strog ili popustljiv (i prijetvoran) roditelj. U oba slučaja studenti su odgovorili distanciranošću i opetovanim upućivanjem svojih zahtjeva najvišim zakonodavnim instancama i javnosti. Trebalo je dakle dobiti bitku na “neutralnom” terenu: u javnom mnijenju.

No, jedino što može obećati zemlja u kojoj je ljevica već odavno duboko iskorjenjena, nad čijom javnom sferom vlada čvrst savez nacionalizma i neoliberalizma, jest teška rovovska bitka s velikim izgledima za neuspjeh. Riječ je o dvostruko teritorijaliziranom prostoru: s jedne strane, tu je hegemonija tehno-menadžerskog diksursa kojemu su stečevine socijalne države velik problem i koji lijek za “bolesno društveno tijelo” uvijek nalazi u ekonomskoj terapiji, i s druge, tu je osnovna ideološka osnova na kojoj budno rade habermasijanske i arendtijanske akademske utvrde koje stvaraju demokratske norme i paze na svaki mogući eksces koji bi nas mogao odvesti do totalitarizma. Studentski pokret naišao je, naravno, na obje te zapreke. Po prominentnim psima čuvarima tog poretka, studenti najprije nisu bili dovoljno “artikulirani”, tj. ne znaju govoriti jezikom stvarnosti, jezikom stvarnih društvenih problema, a potom su osuđivali njihove metode kao “nedemokratske”, “komunističke”, “šezdestosmaške” itd. To su istodobno bile dvije glavne linije argumentacije protiv studenata i njihove borbe.

Za bilancu stanja te borbe možda je još prerano, iako su studenti nakon pet tjedana na plenumu izglasali privremeni prestanak okupacije fakulteta kako bi mirno mogli završiti godinu. No, zajednička plenumska zasjedanja građana i studenata i dalje se nastavljaju i već se rade planovi za jesen. Istodobno, javne polemike, rasprave, rat interpretacija ne posustaje. Mnoge su se pozicije u međuvremenu kristalizirale, a obeshrabrene i rasute kritičke intelektualne snage prihvatile su taj rat. U najmanju ruku, postalo je očito da teritorij javnog mnijenja nije toliko neranjiv kako se mislilo. Ako ni ti psi-čuvari poretka nisu uspjeli sakriti svoju uznemirenost, onda tih pet tjedana nipošto nije bilo uzalud. Ta uznemirenost je preokrenuti oblik dvostrukog priznanja: da ta “dječurlija” zaista jest “artikulirana”, i da njihov govor, ili “artikulacija” , zaista ima snagu raskinuti s vladajućom idejom politke.

To ne znači da smo blizu cilja, blizu donošenja zakona koji svima i na svim razinama jamči besplatno obrazovanje, ali i nakon pet tjedana zajedničkog djelovanja i neočekivanog političkog proboja možemo početi zbrajati mnoštvo pozitivnih učinaka: pojava novog političkog subjekta koji se dosada skrivao između nekoliko društvenih kategorija i imena, a da ne pokriva nijedno od njih zasebno (student, građanin, radnik, itd.), preinačena politička topologija (fakulteti kao autonomne političke zone), nove forme zajedničkog odlučivanja (plenumi), itd. Sve su to elementi od kojih se mogu početi graditi novi okviri politike. Možda zato upravo ova godina, 2009., baš poput 1968., jednom bude prepoznata kao ona koja je riječi “demokracija” u Hrvatskoj dala drugi smisao.

Leonardo Kovačević

_____________
[1]Michel de Certeau, La prise de parole et autres écrits politiques, Seuil, 1994. str.29
[2]Najveći fakultet unutar Zagrebačkog sveučilišta, s više od 6000 studenata. On obuhvaća najveći dio humanističkih i društvenih znanosti.

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve