Ljetna škola – film Avija Lewisa i Naomi Klein te članak Marie Trigone

U sklopu on-line ljetne škole Slobodnog Filozofskog, povodom okončanja dugogodišnje borbe radnika okupirane argentinske tvornice keramike FASINPAT Zanon (izglasavanjem zakona o eksproprijaciji tvornice te dobivanja legalne kontrole nad pogonom), donosimo dva priloga: dokumentarni film autora Avija Lewisa i Naomi Klein, te članak Marie Trigone.


Dokumentarni film “The Take” iz 2004. godine, autora Avi Lewisa i Naomi Klein bavi se situacijom u Argentini nakon kraha uzrokovanog uvođenjem neoliberalnih reformi, s pažnjom usmjerenom na val preuzimanja tvornica i drugih poduzeća od strane radnika. Film je prikazan i 23. travnja 2009. na Filozofskom fakultetu u sklopu alternativnog programa blokade fakulteta.




Također, donosimo prijevod članka Marie Trigona “Argentinska tvornica dobila pravnu bitku: FASINPAT Zanon pripada narodu” objavljen 14. kolovoza 2009. na portalu upsidedownworld.org.

* * *

Argentinska tvornica dobila pravnu bitku:
FASINPAT Zanon pripada narodu


Radnici okupirane argentinske tvornice keramike FASINPAT (Fábrica Sin Patrones – tvornica bez gazda) ovoga su tjedna izvojevali veliku pobjedu: tvornica sad konačno i u pravnim okvirima pripada narodu. Pokrajinska je legislatura glasala za eksproprijaciju tvornice keramike i predaju iste radničkoj kooperativi za legalno upravljanje na neodređeno vrijeme. Od 2001. godine, radnici Zanona se bore za pravnu potvrdu radničke kontrole nad najvećom tvornicom keramike Latinske Amerike koja je stvorila radna mjesta, predvodila projekte zajednice, podržavala društvene pokrete širom svijeta te pokazala svijetu da radnici ne trebaju gazde.

„Ovo je nevjerojatno, sretni smo. Eksproprijacija je čin pravde“, kaže Alejandro Lopez, glavni tajnik Sindikata keramičara, preplavljen osjećajem pobjede. „Ne zaboravljamo ljude koji su nas podržali u najtežim trenucima, kao ni 100 000 ljudi koji su potpisali peticiju u kojoj podržavaju naš prijedlog zakona.“

Stotine radnika tvornice FASINPAT nestrpljivo je čekalo do kasnih noćnih sati na odluku legislature. Zakon o eksproprijaciji usvojen je sa 26 glasova za i 9 glasova protiv prijedloga zakona. Tisuće pristalica iz drugih radničkih organizacija, grupe za zaštitu ljudskih prava i društveni pokreti, zajedno sa čitavim obiteljima i studentima, pridružilo se radnicima dok su čekali ispred pokrajinske skupštine u glavnom gradu Neuquéna. Izdržavajući patagonijsko zimsko vrijeme, aktivisti su udarali u bubnjeve i vikali: „evo ih, tu su, radnici Zanona, radnici bez gazde.“

FASINPAT je u pogonu pod radničkom kontrolom od 2001. kad su vlasnici Zanona odlučili zatvoriti vrata i otpustiti radnike bez plaćanja mjesecima zaostalih plaća i otpremnina. Masovnim otkazima i gašenju pogona prethodio je štrajk u koji su radnici krenuli 2000. Vlasnik, Luis Zanon, s preko 75 milijuna dolara duga javnim i privatnim vjerovnicima (uključujući Svjetsku Banku s preko 20 milijuna dolara), grupno je dao otkaz većini radnika i zatvorio tvornicu 2001. – gazdina obustava rada. U listopadu 2001., radnici su proglasili radničku kontrolu nad pogonom. Radnici su potom kampirali pred tvornicom četiri mjeseca, dijelili letke i dijelom blokirali autocestu koja vodi do glavnog grada Neuquéna. Dok su radnici kampirali pred tvornicom, sud je odredio da zaposlenici mogu prodati preostale zalihe. Kada je zaliha nestalo, 2. travnja 2002. godine, radnički plenum izglasao je početak proizvodnje bez gazde. Od zaposjedanja, radnici su tvornici promijenili ime u FASINPAT (Fábrica Sin Patrones – tvornica bez gazda).

Radnici su postavili pozornicu s ogromnim ekranom kako bi tisuće pristaša mogle pratiti zakonodavno glasanje. Kad je odluka pročitana, radnici su zagrlili jedni druge u suzama i nevjerici što su nakon 8 godina borbe napokon dobili pravnu kontrolu nad tvornicom. „Ova odluka odražava organiziranu borbu koja je dobila potporu cijelog društva“, kaže Veronica Hullipan iz Konfederacije Mapuche. Kaže da je mreža autohtonih Mapuche zajednica u Patagoniji podržavala borbu radnika Zanona te da je pravna odluka „politički trijumf radničkih organizacija“.

Radnici Zanona podsjetili su svoje pristaše da je borba Zanona isto tako borba Carlosa Fuentealba, učitelja javne škole iz pokrajine Neuquén kojeg je tijekom mirnog prosvjeda za obranu javnog obrazovanja ubio policijski službenik. Radnici Zanona nisu samo otvorili radna mjesta, već su i podržavali radničke borbe na lokalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj razini. Bili su prisutni na prosvjedu kad je Fuentealba upucan izravnim hicem kanistra suzavca u glavu tijekom policijske represije koju je naredila vladajuća konzervativna koalicija Neuquéna MPN, koja je vladala patagonijskom pokrajinom od vojne diktature 1976-1983.

„Ovo je važno poglavlje u borbi radnika Zanona, koji se bore na ulici već više od 9 godina. Prvo su nas probali deložirati kako bi rasprodali tvornicu na dražbi, radnička borba i zajednica je pritisnula vladu na eksproprijaciju tvornice“, kaže Raul Godoy, radnik Zanona nacionalnom dnevnom listu Página/12. Danas, tvornica izvozi keramiku u 25 zemalja.

Mnogi zakonodavni predstavnici htjeli su zahtijevati da radnici u samoupravnoj tvornici „garantiraju pakt za socijalni mir“. No radnici smatraju da je pakt za socijalni mir prekršen kad poslovni ljudi na prijevaru proglase bankrot i izbace stotine radnika na ulicu. „Kapitalisti stalno objavljuju rat dizanjem tarifa, privatizacijom javnih kompanija i otkazima. Pred tom se situacijom radnici moraju braniti; i radnici Zanona su posvećeni tome da se obranimo, na ulici, kako god moramo“.

Prema izglasanim zakonskim mjerama kooperativa FASINPAT koja zapošljava 470 radnika i izvozi keramiku u više od 25 zemalja će ostati pod vlastitom kontrolom. Država će isplatiti 22 milijuna pesosa (oko 7 milijuna dolara) vjerovnicima. Jedan od glavnih vjerovnika je Svjetska Banka – koja je dala Luisu Zanonu zajam od 20 milijuna dolara za izgradnju tvornice, koji nikad nije vratio. Drugi veliki vjerovnik je talijanska kompanija SACMY koja izrađuje vrhunske strojeve za proizvodnju keramike i kojoj se duguje preko 5 milijuna dolara. Međutim, radnici su se usprotivili državnoj isplati, rekavši kako su sudovi dokazali da su vjerovnici sudjelovali u prijevarnom bankrotu tvornice u 2001., jer su krediti išli direktno vlasniku Luisu Zanonu, a ne za ulaganja u tvornicu. „Ako netko treba platiti, onda to treba biti Luis Zanon, koji je optužen za utaju poreza“, kaže Omar Villablanca iz FASINPATa.

Pobjeda, pa deložacija

Iako pobjeda FASINPATA nosi nadu za mnoge od 200 zaposjednutih tvornica koje trenutno rade pod radničkom samoupravom u Argentini, dosta ih je još uvijek suočeno s pravnim napadima. Jučer rano ujutro, samo nekoliko sati nakon pobjede Zanona, policijska operativa deložirala je tvornicu Textil Quilmes, tvornicu vlakana zaposjednutu u novom valu okupacija tvornica u 2009. Četiri radnika na noćnoj straži su nasilno izbačena. Pokrajinska vlada Buenos Airesa trenutno raspravlja o prijedlogu zakona eksproprijacije Textil Quilmesa i nekoliko drugih okupacija u pokrajini Buenos Aires. Tekstilni radnici odupiru se deložaciji na vratima tvornice, skupljajući podršku da ponovno uđu u tvornicu unatoč prisutnosti policije. Oni su također imali privremenu pravnu protekciju, nakon prijedloga zakona o eksproprijaciji koji je izglasan jednoglasno u donjem domu pokrajinske legislature.

Radnici su okupirali pogon 11. veljače 2009. „Kampirali smo pred tvornicom kako bi izbjegli gazdinu likvidaciju mašinerije. Radnici su odlučili poduzeti direktnu akciju, zauzeti tvornicu i formirati kooperativu“, kaže Eduardo Santillán, tekstilni radnik Quilmesa. Upotrijebivši preostali pamuk u tvornici, radnici su odmah počeli proizvoditi pamučne niti. U vrijeme masovnog otkaza, u tvornici je radilo više od 80 radnika. Po ustaljenoj praksi za vlasnike biznisa koji proglase bankrot unatoč povećanoj potražnji za njihovim proizvodom, vlasnik Ruben Ballani iz Fetabexa dugovao je radnicima mjesece nenamirenih plaća, neplaćenog godišnjeg odmora i socijalnog osiguranja. Radnici su također izvijestili da je vlasnik tjerao zaposlenike da rade 12-satne smjene, što je nezakonito već skoro 100 godina.

Šest mjeseci nakon što su radnici otpušteni, a sindikat (Sindicato Textil – AOT) propustio intervenirati, radnici Textil Quilmesa započeli su proizvodnju. Tvrde da sindikat, koji je okrenuo leđa radnicima kad su otpušteni, sada pregovara za interese gazda.

Broj okupacija u Argentini nastavlja rasti kako globalna ekonomska kriza pogađa tu južnoameričku državu. Tvornica čokolade Arrufat, proizvođač slastica Disco de Oro empanada, tiskara Indugraf, proizvođač vlakana Febatex i tvornica za konzerviranje mesa Lidercar pridružili su se redovima pokreta tvornica pod radničkom okupacijom od 2008. do 2009. Textil Quilmes se borio zajedno sa radnicima drugih tvornica okupiranih od početka globalne ekonomske krize zahtijevajući zakone o eksproprijaciji; nijedna nema osiguranu pravnu budućnost.

Mnogi nezavisni analitičari očekuju udar globalne recesije na argentinsku realnu ekonomiju. Stope nezaposlenosti su porasle, a industrijski rast zastao, dok financijski sektor ostaje nedirnut jer je već pretrpio ogroman udar 2001. Oni koji su imali koristi od argentinskog ekonomskog oporavka su sada naravno oni koji koriste krizu kao ispriku za otpuštanje radnika i smanjivanje broja radnih mjesta imajući u vidu obećanje državnih paketa potpore i državnih kredita.

Fenomen radničkih okupacija nastavlja rasti dok svijet pada dublje u trenutnu recesiju. Skoro 20 novih tvornica u Argentini okupirano je od 2008. Može biti da je ovo znak da se radnici suprotstavljaju trenutnoj globalnoj financijskoj krizi lekcijama i alatima stečenim u prijašnjim radničkim okupacijama tvornica nakon ekonomskog kolapsa 2001. i pobune naroda. Danas, nekih 250 poduzeća okupiranih od strane radnika radi i zapošljava više od 13 000 radnika. Mnoga od njih proizvode pod radničkom samoupravom od 2002., pružajući skoro desetljeće pouka, eksperimenata, strategija i grešaka iz kojih se može učiti.

Zanon i ostali iz pokreta okupiranih tvornica dokazali su da su sposobni raditi ono za što gazde nisu zainteresirane: stvarati radna mjesta i raditi s dostojanstvom. To je možda razlog zašto vladini predstavnici, industrijski čelnici i vlasnici tvornica ostaju nijemi i često reagiraju neprijateljski na ovo pitanje; boje se umnožavanja ovakvih mjesta i primjera koje postavljaju.

U Zanonu, radnici neprestano upotrebljavaju slogan: „Zanon es del pueblo“ ili „Zanon pripada narodu“. Radnici su usvojili cilj proizvodnje ne samo kako bi osigurali radna mjesta i plaće za više od 470 ljudi, nego kako bi također stvarali nova radna mjesta, donirali zajednici i podržavali druge društvene pokrete. Za mnoge u oporavljenim tvrtkama, okupacija njihovog radnog mjesta znači puno više od čuvanja vlastitog radnog mjesta, ona postaje dijelom borbe za svijet bez eksploatacije. Iako je pobjeda Zanona korak u pravom smjeru, mnoge okupacije čekaju papiri za deložaciju. FASINPAT sad može raditi legalno i usmjeriti pažnju na proizvodnju keramike u nesigurnoj ekonomiji. Kolektiv Zanona je obznanio svoju kontinuiranu posvećenost obrani radničkih prava i samouprave, što znači obranu svih radničkih okupacija pod sloganom: „si nos tocan a uno, nos tocan a todos“: „ako se namjere na jednog od nas, namjerili su se na sve nas.“

Marie Trigona

(Marie Trigona je spisateljica, radio producentica i filmašica koja radi u Argentini. Trenutno piše knjigu o radničkoj samoupravi u Latinskoj Americi u izdanju AK Pressa. Može ju se kontaktirati na mtrigona(at)msn.com.)

S engleskog preveo: Martin Beroš

Vezani članci

  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš „Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.“
  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže „Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas.“
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve