Ljetna škola – film Avija Lewisa i Naomi Klein te članak Marie Trigone

U sklopu on-line ljetne škole Slobodnog Filozofskog, povodom okončanja dugogodišnje borbe radnika okupirane argentinske tvornice keramike FASINPAT Zanon (izglasavanjem zakona o eksproprijaciji tvornice te dobivanja legalne kontrole nad pogonom), donosimo dva priloga: dokumentarni film autora Avija Lewisa i Naomi Klein, te članak Marie Trigone.


Dokumentarni film “The Take” iz 2004. godine, autora Avi Lewisa i Naomi Klein bavi se situacijom u Argentini nakon kraha uzrokovanog uvođenjem neoliberalnih reformi, s pažnjom usmjerenom na val preuzimanja tvornica i drugih poduzeća od strane radnika. Film je prikazan i 23. travnja 2009. na Filozofskom fakultetu u sklopu alternativnog programa blokade fakulteta.




Također, donosimo prijevod članka Marie Trigona “Argentinska tvornica dobila pravnu bitku: FASINPAT Zanon pripada narodu” objavljen 14. kolovoza 2009. na portalu upsidedownworld.org.

* * *

Argentinska tvornica dobila pravnu bitku:
FASINPAT Zanon pripada narodu


Radnici okupirane argentinske tvornice keramike FASINPAT (Fábrica Sin Patrones – tvornica bez gazda) ovoga su tjedna izvojevali veliku pobjedu: tvornica sad konačno i u pravnim okvirima pripada narodu. Pokrajinska je legislatura glasala za eksproprijaciju tvornice keramike i predaju iste radničkoj kooperativi za legalno upravljanje na neodređeno vrijeme. Od 2001. godine, radnici Zanona se bore za pravnu potvrdu radničke kontrole nad najvećom tvornicom keramike Latinske Amerike koja je stvorila radna mjesta, predvodila projekte zajednice, podržavala društvene pokrete širom svijeta te pokazala svijetu da radnici ne trebaju gazde.

„Ovo je nevjerojatno, sretni smo. Eksproprijacija je čin pravde“, kaže Alejandro Lopez, glavni tajnik Sindikata keramičara, preplavljen osjećajem pobjede. „Ne zaboravljamo ljude koji su nas podržali u najtežim trenucima, kao ni 100 000 ljudi koji su potpisali peticiju u kojoj podržavaju naš prijedlog zakona.“

Stotine radnika tvornice FASINPAT nestrpljivo je čekalo do kasnih noćnih sati na odluku legislature. Zakon o eksproprijaciji usvojen je sa 26 glasova za i 9 glasova protiv prijedloga zakona. Tisuće pristalica iz drugih radničkih organizacija, grupe za zaštitu ljudskih prava i društveni pokreti, zajedno sa čitavim obiteljima i studentima, pridružilo se radnicima dok su čekali ispred pokrajinske skupštine u glavnom gradu Neuquéna. Izdržavajući patagonijsko zimsko vrijeme, aktivisti su udarali u bubnjeve i vikali: „evo ih, tu su, radnici Zanona, radnici bez gazde.“

FASINPAT je u pogonu pod radničkom kontrolom od 2001. kad su vlasnici Zanona odlučili zatvoriti vrata i otpustiti radnike bez plaćanja mjesecima zaostalih plaća i otpremnina. Masovnim otkazima i gašenju pogona prethodio je štrajk u koji su radnici krenuli 2000. Vlasnik, Luis Zanon, s preko 75 milijuna dolara duga javnim i privatnim vjerovnicima (uključujući Svjetsku Banku s preko 20 milijuna dolara), grupno je dao otkaz većini radnika i zatvorio tvornicu 2001. – gazdina obustava rada. U listopadu 2001., radnici su proglasili radničku kontrolu nad pogonom. Radnici su potom kampirali pred tvornicom četiri mjeseca, dijelili letke i dijelom blokirali autocestu koja vodi do glavnog grada Neuquéna. Dok su radnici kampirali pred tvornicom, sud je odredio da zaposlenici mogu prodati preostale zalihe. Kada je zaliha nestalo, 2. travnja 2002. godine, radnički plenum izglasao je početak proizvodnje bez gazde. Od zaposjedanja, radnici su tvornici promijenili ime u FASINPAT (Fábrica Sin Patrones – tvornica bez gazda).

Radnici su postavili pozornicu s ogromnim ekranom kako bi tisuće pristaša mogle pratiti zakonodavno glasanje. Kad je odluka pročitana, radnici su zagrlili jedni druge u suzama i nevjerici što su nakon 8 godina borbe napokon dobili pravnu kontrolu nad tvornicom. „Ova odluka odražava organiziranu borbu koja je dobila potporu cijelog društva“, kaže Veronica Hullipan iz Konfederacije Mapuche. Kaže da je mreža autohtonih Mapuche zajednica u Patagoniji podržavala borbu radnika Zanona te da je pravna odluka „politički trijumf radničkih organizacija“.

Radnici Zanona podsjetili su svoje pristaše da je borba Zanona isto tako borba Carlosa Fuentealba, učitelja javne škole iz pokrajine Neuquén kojeg je tijekom mirnog prosvjeda za obranu javnog obrazovanja ubio policijski službenik. Radnici Zanona nisu samo otvorili radna mjesta, već su i podržavali radničke borbe na lokalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj razini. Bili su prisutni na prosvjedu kad je Fuentealba upucan izravnim hicem kanistra suzavca u glavu tijekom policijske represije koju je naredila vladajuća konzervativna koalicija Neuquéna MPN, koja je vladala patagonijskom pokrajinom od vojne diktature 1976-1983.

„Ovo je važno poglavlje u borbi radnika Zanona, koji se bore na ulici već više od 9 godina. Prvo su nas probali deložirati kako bi rasprodali tvornicu na dražbi, radnička borba i zajednica je pritisnula vladu na eksproprijaciju tvornice“, kaže Raul Godoy, radnik Zanona nacionalnom dnevnom listu Página/12. Danas, tvornica izvozi keramiku u 25 zemalja.

Mnogi zakonodavni predstavnici htjeli su zahtijevati da radnici u samoupravnoj tvornici „garantiraju pakt za socijalni mir“. No radnici smatraju da je pakt za socijalni mir prekršen kad poslovni ljudi na prijevaru proglase bankrot i izbace stotine radnika na ulicu. „Kapitalisti stalno objavljuju rat dizanjem tarifa, privatizacijom javnih kompanija i otkazima. Pred tom se situacijom radnici moraju braniti; i radnici Zanona su posvećeni tome da se obranimo, na ulici, kako god moramo“.

Prema izglasanim zakonskim mjerama kooperativa FASINPAT koja zapošljava 470 radnika i izvozi keramiku u više od 25 zemalja će ostati pod vlastitom kontrolom. Država će isplatiti 22 milijuna pesosa (oko 7 milijuna dolara) vjerovnicima. Jedan od glavnih vjerovnika je Svjetska Banka – koja je dala Luisu Zanonu zajam od 20 milijuna dolara za izgradnju tvornice, koji nikad nije vratio. Drugi veliki vjerovnik je talijanska kompanija SACMY koja izrađuje vrhunske strojeve za proizvodnju keramike i kojoj se duguje preko 5 milijuna dolara. Međutim, radnici su se usprotivili državnoj isplati, rekavši kako su sudovi dokazali da su vjerovnici sudjelovali u prijevarnom bankrotu tvornice u 2001., jer su krediti išli direktno vlasniku Luisu Zanonu, a ne za ulaganja u tvornicu. „Ako netko treba platiti, onda to treba biti Luis Zanon, koji je optužen za utaju poreza“, kaže Omar Villablanca iz FASINPATa.

Pobjeda, pa deložacija

Iako pobjeda FASINPATA nosi nadu za mnoge od 200 zaposjednutih tvornica koje trenutno rade pod radničkom samoupravom u Argentini, dosta ih je još uvijek suočeno s pravnim napadima. Jučer rano ujutro, samo nekoliko sati nakon pobjede Zanona, policijska operativa deložirala je tvornicu Textil Quilmes, tvornicu vlakana zaposjednutu u novom valu okupacija tvornica u 2009. Četiri radnika na noćnoj straži su nasilno izbačena. Pokrajinska vlada Buenos Airesa trenutno raspravlja o prijedlogu zakona eksproprijacije Textil Quilmesa i nekoliko drugih okupacija u pokrajini Buenos Aires. Tekstilni radnici odupiru se deložaciji na vratima tvornice, skupljajući podršku da ponovno uđu u tvornicu unatoč prisutnosti policije. Oni su također imali privremenu pravnu protekciju, nakon prijedloga zakona o eksproprijaciji koji je izglasan jednoglasno u donjem domu pokrajinske legislature.

Radnici su okupirali pogon 11. veljače 2009. „Kampirali smo pred tvornicom kako bi izbjegli gazdinu likvidaciju mašinerije. Radnici su odlučili poduzeti direktnu akciju, zauzeti tvornicu i formirati kooperativu“, kaže Eduardo Santillán, tekstilni radnik Quilmesa. Upotrijebivši preostali pamuk u tvornici, radnici su odmah počeli proizvoditi pamučne niti. U vrijeme masovnog otkaza, u tvornici je radilo više od 80 radnika. Po ustaljenoj praksi za vlasnike biznisa koji proglase bankrot unatoč povećanoj potražnji za njihovim proizvodom, vlasnik Ruben Ballani iz Fetabexa dugovao je radnicima mjesece nenamirenih plaća, neplaćenog godišnjeg odmora i socijalnog osiguranja. Radnici su također izvijestili da je vlasnik tjerao zaposlenike da rade 12-satne smjene, što je nezakonito već skoro 100 godina.

Šest mjeseci nakon što su radnici otpušteni, a sindikat (Sindicato Textil – AOT) propustio intervenirati, radnici Textil Quilmesa započeli su proizvodnju. Tvrde da sindikat, koji je okrenuo leđa radnicima kad su otpušteni, sada pregovara za interese gazda.

Broj okupacija u Argentini nastavlja rasti kako globalna ekonomska kriza pogađa tu južnoameričku državu. Tvornica čokolade Arrufat, proizvođač slastica Disco de Oro empanada, tiskara Indugraf, proizvođač vlakana Febatex i tvornica za konzerviranje mesa Lidercar pridružili su se redovima pokreta tvornica pod radničkom okupacijom od 2008. do 2009. Textil Quilmes se borio zajedno sa radnicima drugih tvornica okupiranih od početka globalne ekonomske krize zahtijevajući zakone o eksproprijaciji; nijedna nema osiguranu pravnu budućnost.

Mnogi nezavisni analitičari očekuju udar globalne recesije na argentinsku realnu ekonomiju. Stope nezaposlenosti su porasle, a industrijski rast zastao, dok financijski sektor ostaje nedirnut jer je već pretrpio ogroman udar 2001. Oni koji su imali koristi od argentinskog ekonomskog oporavka su sada naravno oni koji koriste krizu kao ispriku za otpuštanje radnika i smanjivanje broja radnih mjesta imajući u vidu obećanje državnih paketa potpore i državnih kredita.

Fenomen radničkih okupacija nastavlja rasti dok svijet pada dublje u trenutnu recesiju. Skoro 20 novih tvornica u Argentini okupirano je od 2008. Može biti da je ovo znak da se radnici suprotstavljaju trenutnoj globalnoj financijskoj krizi lekcijama i alatima stečenim u prijašnjim radničkim okupacijama tvornica nakon ekonomskog kolapsa 2001. i pobune naroda. Danas, nekih 250 poduzeća okupiranih od strane radnika radi i zapošljava više od 13 000 radnika. Mnoga od njih proizvode pod radničkom samoupravom od 2002., pružajući skoro desetljeće pouka, eksperimenata, strategija i grešaka iz kojih se može učiti.

Zanon i ostali iz pokreta okupiranih tvornica dokazali su da su sposobni raditi ono za što gazde nisu zainteresirane: stvarati radna mjesta i raditi s dostojanstvom. To je možda razlog zašto vladini predstavnici, industrijski čelnici i vlasnici tvornica ostaju nijemi i često reagiraju neprijateljski na ovo pitanje; boje se umnožavanja ovakvih mjesta i primjera koje postavljaju.

U Zanonu, radnici neprestano upotrebljavaju slogan: „Zanon es del pueblo“ ili „Zanon pripada narodu“. Radnici su usvojili cilj proizvodnje ne samo kako bi osigurali radna mjesta i plaće za više od 470 ljudi, nego kako bi također stvarali nova radna mjesta, donirali zajednici i podržavali druge društvene pokrete. Za mnoge u oporavljenim tvrtkama, okupacija njihovog radnog mjesta znači puno više od čuvanja vlastitog radnog mjesta, ona postaje dijelom borbe za svijet bez eksploatacije. Iako je pobjeda Zanona korak u pravom smjeru, mnoge okupacije čekaju papiri za deložaciju. FASINPAT sad može raditi legalno i usmjeriti pažnju na proizvodnju keramike u nesigurnoj ekonomiji. Kolektiv Zanona je obznanio svoju kontinuiranu posvećenost obrani radničkih prava i samouprave, što znači obranu svih radničkih okupacija pod sloganom: „si nos tocan a uno, nos tocan a todos“: „ako se namjere na jednog od nas, namjerili su se na sve nas.“

Marie Trigona

(Marie Trigona je spisateljica, radio producentica i filmašica koja radi u Argentini. Trenutno piše knjigu o radničkoj samoupravi u Latinskoj Americi u izdanju AK Pressa. Može ju se kontaktirati na mtrigona(at)msn.com.)

S engleskog preveo: Martin Beroš

Vezani članci

  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.
  • 13. ožujka 2021. Štrajk na niskim granama "Zbog pravnih i poslovnih praksi u SAD-u je iznimno teško pokrenuti štrajk. Šefovi i njihovi političari razumiju da su radnice i radnici bez opcije uskraćivanja rada gotovo bespomoćni, i stoga su postavili bezbrojne zapreke štrajkačkim aktivnostima. Međutim, za one među nama koji vjeruju da nije moguće izgraditi bolje društvo bez snažnijih sindikata, ovi simptomi su kobni. Jerry Brown, mentor Jane McAlevey u sindikalnoj podružnici 1199 New England Međunarodnog sindikata zaposlenih u uslužnim djelatnostima kaže da je štrajk mišić rada i ako ga redovno ne koristimo, on atrofira."
  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve