Poziv na javni događaj “Niti s državom, niti s tržištem” u petak u Mediki

Povodom dodjele Nobelove nagrade za ekonomiju Elinor Ostrom, inicijativa Komunal organizira javni događaj pod nazivom “Niti s državom, niti s tržištem”. Događaj će se održati u prostorijama bivše tvornice Medika u petak, 30. listopada, s početkom u 19 sati, a sastojat će se od niza višemedijskih prezentacija i tribine na kojoj će gostovati profesori Ozren Žunec i Ognjen Čaldarović s Filozofskog fakulteta te profesor Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti.

Povodom dodjele Nobelove nagrade za ekonomiju Elinor Ostrom, inicijativa Komunal organizira javni događaj:

Niti s državom, niti s tržištem

30.10.2009 u 19:00 – bivša tvornica Medika

Kada bi se urbani pokreti usmjerili prema zahtjevu preuzimanja sredstava za proizvodnju u gradu i preuzimanju sredstava za upravljanje gradom otvorila bi se mogućnost za razvoj zajedničkih ili komunalnih dobara koje za svog subjekta nositelja ne bi imale niti državu niti tržište nego zajednicu, kooperaciju, grupu odnosno u konačnici sam pokret.

„Niti s državom niti s tržištem“ čuvena je fraza politologinje Elinor Ostrom, ovogodišnje dobitnice Nobelove nagrade za ekonomiju koja je svoj rad posvetila istraživanju modela upravljanja zajedničkim dobrima putem raznih samoorganiziranih zajednica.

Ovom tribinom želimo otvoriti raspravu o pitanju je li proučavanjem klasičnih oblika korištenja i upravljanja komunalima moguće pronaći pravedniji pristup organiziranju grada? I ako je moguće, da li su današnji urbani pokreti u mogućnosti razviti kooperativne institucije koje bi bile sposobne upravljati takvim prostorima? Ove hipoteze istražit ćemo u bivšoj tvornici Medika u Zagrebu, jednom od mogućih mjesta koja upravo prolaze svoju tranziciju prema zajedničkom urbanom prostoru.

Događaj se sastoji od niza višemedijskih prezentacija i javne tribine kao okosnice samog događaja:

1. Tribina o pitanjima zajedničkog dobra u gradovima

Gosti tribine:
Prof. dr. Ozren Žunec, Filozofski fakultet
Prof. dr. Zdravko Petak, Fakultet političkih znanosti
Prof. dr. Ognjen Čaldarović, Filozofski fakultet

Moderator tribine: Emil Jurcan, dipl.ing.arh

2. Projekcija filma „Jedan dan u turopoljskoj zadruzi“

redatelj: Drago Chloupek; direktor fotografije: Aleksandar Gerasimov; produkcija: Škola narodnog zdravlja

19 minutni prikaz svakodnevice jedne od posljednjih velikih obiteljskih zadruga u selu Mraclinu u Turopolju snimljen 1933. godine. Film je prikazan na Drugom međunarodnom festivalu etnografskih i socijalnih filmova 1960. godine, 27 godina nakon nastanka, gdje je pod talijanskim naslovom “Grandi famiglie croate” izazvao svojevrsnu senzaciju na festivalu i zasjenio nove filmove.

3. Prezentacija mape “Crveni plan” – slika grada u kasnom kapitalizmu, Pulske Grupe

Pulsku grupu čini osam pulskih arhitekata okupljenih 2006. godine. Rad grupe prezentiran je na arhitektonskim fakultetima u Zagrebu, Istanbulu, Ljubljani i Veneciji, kao i na Bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana u Bariju u svibnju 2008. godine i Bijenalu suvremene umjetnosti u Tirani 2009. godine. 2008. godine grupa je proizvela «Crveni plan Pule» kao korak u istraživanju neformalnog urbanizma Pule, služeći se informacijama objavljenim u lokalnim medijima tijekom godinu dana. Ovaj plan Pulska grupa smatra stvarnim urbanističkim planom svoga grada.

4. Promocija novina “Otvoreni Muzil” građanske inicijative za Muzil “Volim Pulu”

Građanska inicijativa za Muzil “Volim Pulu” je mreža pojedinaca stvorena s namjerom upoznavanja zatvorenog vojnog područja Muzila u Puli. Osnovni zahtjevi inicijative su otvaranje tog područja te zajednička rasprava građana o njegovoj budućnosti. Inicijativu čine zainteresirani pojedinci, a ne grupe, udruge, institucije ni stranke.

5. Promocija novog broja novina “Zarez” – dvotjednika za kulturna i društvena zbivanja. Temat broja je «Post-kapitalistički grad”

Sve zajedno bit će uprizoreno u bivšoj tvornici MEDIKA (Pierottijeva 11, Zagreb) uz podršku raznih istomišljenika.

Kontakt: komunal@gmail.com; 098 1376147.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve