kolumna 24. studenoga 2009.

Izjava za medije, 24.11.2009.

U ponedjeljak, 23.11., plenumi na sveučilištima u Puli, Zagrebu i Rijeci velikom su većinom donijeli odluku o ponovnoj uspostavi studentske kontrole nad fakultetima. Za razliku od proljetnih blokada akcija se ovaj put nije iz zagrebačkog centra širila na sveučilišta u ostalim gradovima, već su blokade provedene koordinirano i istovremeno. Time su propala priželjkivanja državnih institucija na koje je izvršen pritisak da proljetne blokade ostanu tek čin jednokratnog pražnjenja, ili samo privremena prepreka nedemokratskom uvođenju promjena na štetu većine. Postalo je očito da je sadržaj ovog pokreta nešto na što u svakodnevici propalih štrajkova i fingiranih prosvjeda nisu navikli: disciplinirana, dobro organizirana i precizno artikulirana politička borba za obranu socijalnih stečevina koja neće tek tako utrnuti. Štoviše, ta je borba u svojoj “tihoj” fazi još i dodatno ojačala.

Nije to, čini se, još uvijek ni izbliza jasno dežurnim čuvarima “normalnosti” i vladajućim birokratima kojima drže leđa. Pred nedvosmislenim izrazom nezadovoljstva demokratski udružene većine koja u svoje ruke preuzima odgovornost za promjene koje je se izravno tiču, oni i dalje ili papagajski propitkuju njezin legitimitet, ili se od nje brane otupjelom ignorancijom. Na pokušaje da se plenum prikaže kao nelegitimno tijelo kojim upravlja skupina iracionalnih radikala i time podijele studenti, odgovaramo kao i do sada: na plenum su pozvani svi građani, svi građani imaju pravo sudjelovati u raspravama, kao i u izravnodemokratskom donošenju odluka. Barem 800 prisutnih na 55. plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu može to i osobno potvrditi. Isti poziv vrijedi i za tzv. “tihu većinu”, odnosno navodni veliki broj studenata koji se protive blokadi, ali o tome se ili nisu izjašnjavali, ili svoje protivljenje artikuliraju na mjestima na kojima to ne proizvodi politički učinak. Iako smatramo da ta “tiha većina” nije ništa drugo doli fantomski subjekt koji su iz praznine, u nedostatku mogućnosti da se konkretnijim sredstvima bore protiv samoproizvedenog legitimiteta plenuma, zazvali oni čija je politička moć njime izravno ugrožena, još jednom upućujemo poziv: svi zainteresirani za pitanja studentske kontrole nad fakultetima, blokade nastave i potpuno javno financiranog obrazovanja, neka dođu na plenum gdje će, kao i ostali, imati priliku izreći svoje mišljenje i sudjelovati u odlukama čije ih se posljedice izravno tiču.

Osim toga, želimo uputiti izraz solidarnosti i podrške našim kolegama s Filozofskog fakulteta u Rijeci koji su u svojoj borbi naišli na bezobziran pokušaj sabotaže od strane fakultetskih tijela, čija je dužnost da predstavljaju i brane interese svojih studenata. Naime, v.d. dekana Branko Rafajac u ponedjeljak je unajmio zaštitare privatne zaštitarske tvrtke te ih postavio da pri ulasku na fakultet, po definiciji javnu ustanovu otvorenu svima, legitimiraju studente i zabranjuju im ulaz ukoliko odbiju pokazati isprave. Ovaj pokušaj da se tiranski zagospodari jednom javnom ustanovom, i to uz pomoć privatnih zaštitara za čije se unajmljivanje onda troši i javni novac, potpuno je neprihvatljiv izraz birokratske samovolje i gubitka svakog doticaja sa stvarnim potrebama onih koji tu javnu ustanovu koriste. Kolege u Rijeci, nažalost, nisu jedini koji su na svojoj koži osjetili represiju koju provode privatni zaštitari. U Austriji, jedan od glavnih povoda za blokade fakulteta koje traju već mjesec dana bilo je upravo uvođenje privatnih zaštitarskih službi na javna sveučilišta.

Navedeni konkretan oblik reakcije na demokratski pritisak odozdo, uporna mistifikacija Ustavom zagarantiranog općeg prava na obrazovanje ispraznim formulama o “izvrsnosti” i “uspješnosti” te opća vladina politika rješavanja problema javnog sektora, dovoljni su razlozi da posumnjamo u ono što izvršna vlast i resorni birokrati pod pritiskom medijâ zbog studentskih blokada poručuju javnosti.

Naš zahtjev je od početka bio jasan i nedvosmislen: potpuno javno financirano obrazovanje i na svim razinama. Taj zahtjev pretpostavlja uklanjanje svih oblika studentske participacije pod bilo kojim uvjetima. Na manje od toga ne pristajemo.


Na kraju prilažemo i naš prijedlog zakona o potpuno javno financiranom visokom obrazovanju:

PRIJEDLOG IZMJENE ZAKONA O ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU

Sadašnji članak 86.

(4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme). Trošak redovitog studija (studijskog programa) dijelom ili u cijelosti, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole, subvencionira se iz državnog proračuna.

(5) Izvanredni studenti su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži specifičan program. Troškove takvog studija u cijelosti ili dijelom snosi sam student, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole.

Naš prijedlog izmjena:

(4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme).

(5) Izvanredni studenti su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži specifičan program.

(6) Trošak redovitog i izvanrednog studija (studijskog programa) u cijelosti, NA PREDDIPLOMSKOJ, DIPLOMSKOJ I POSTDIPLOMSKOJ RAZINI, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole FINANCIRA se iz državnog proračuna.

MODEL BESPLATNOG OBRAZOVANJA

Studij mora biti besplatan za sve i ne smiju postojati nikakvi vidovi naplaćivanja tijekom visokog obrazovanja. Kao rješenje se nudi proširenje sadašnjega modela besplatnoga studiranja na sve studente koji su stekli pravo na studij. Regulacije u pogledu upisivanja novoga studija, prebacivanja na drugi studij, upisivanja paralelnog studija, studentskih prava itd. ostaju iste kao i dosada, samo što nitko više ne bi plaćao studij. Smatramo da je dovoljan korektiv za neredovito izvršavanje studentskih obveza privremeno uskraćivanje ili gubitak studentskih prava, a nikako plaćanje studija, ECTS-bodova, kolegija ili dr. oblici novčane penalizacije. Birokratske tehnikalije bolonjskog procesa (kao što je ponovno upisivanje kolegija) ne smiju biti prepreka potpuno javno financiranom obrazovanju, niti smiju biti opravdanje za uvođenje mehanizma plaćanja u sustav bez plaćanja.
Tagovi:

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve