Der Standard: Ministar Hahn dijeli studentsku kritiku Bolonje

Nastavljamo s praćenjem situacije u Austriji gdje je blokada bečkog Audimaxa ušla u svoj sedmi tjedan suočavajući se i s političkim promjenama. Naime, za ministra znanosti Johannesa Hahna je (sasvim slučajno?) nađeno mjesto povjerenika za regionalnu politiku u novoj “evropskoj vladi” starog predsjednika Barrosoa. Prenosimo intervju kojeg je novinarka Der Standarda obavila s ministrom u odlasku pitajući ga o audimaxistima te “germanskim” verzijama Bolonje.

Ministar znanosti Johannes Hahn smatra nelegitimnim studentsko zauzimanje Audimaxa, ali je protiv policijske evakuacije

STANDARD:Zašto se nikada niste usudili otići među studentske prosvjednike u Audimax?

Hahn: To nije bilo pitanje da li se usuđujem, premda me još početkom blokade policija molila da ne idem tamo.

STANDARD: Zbog opasnosti od torte u glavu?

Hahn: Vjerujem da bi torta bila još najdobroćudnija stvar. Ali, ozbiljno govoreći, odlučujuća točka za mene je bila i ostala ovo: To je nelegitimno stanje i ne bih ga htio legitimirati svojim prisustvom. Bilo je razgovora sa zaposjedačima Audimaxa, pozvao sam ih na sveučilišni dijalog. Dakle, ja sam djelovao ususret. Međutim, teško je kad se tamo nitko ne želi pokrenuti.

STANDARD: Ali sad vam je lagano ipak dosta blokade?

Hahn: Prvotna intencija se dogodila i sve što se sada događa ili ne događa postupno odudara od cilja. Stoga bi bilo krajnje vrijeme da blokadu prekinu i oni koji su se na početku angažirali čista srca. Međutim, trebala bi se javiti za riječ i šutljiva većina studenata jer će troškovi koji nastaju kroz blokadu u konačnici biti njihov manjak.

STANDARD: Studentski prosvjedi i blokade traju sad već više od sedam tjedana i vlada dojam, politika misli, da je to sada problem rektoratâ. Pomišljate li da se ponovo umiješate u prosvjede?

Hahn: Ja sam u stalnom kontaktu i dogovorima s rektorom Bečkog Sveučilišta, Georgom Wincklerom, ali to je njegova neposredna odgovornost i svaki moj korak doživljava se kao miješanje u autonomiju. Stoga se i u tom pitanju mora reći, okay, to je u nadležnosti i odgovornosti sveučilišta.

STANDARD: U priopćenjima rektorata primjećuje se da je strpljenje polako već prenapregnuto. Generalni sekretar Vaše stranke, Fritz Kaltenegger, savjetovao je da se takoreći po kratkom postupku izvrši policijska evakuacija. Je li to dobra ideja?

Hahn: Tu progovara vox populi.

STANDARD: Vi ste dakle protiv angažiranja policije na poziv “glasa naroda”?

Hahn: To bi bila ultima ratio. Ja vjerujem da je rektor Winckler na dobrom putu približavanja. Za njega kao dužnosnika u prvom planu stoji naravno pitanje sigurnosti ali isto tako i higijenski uvjeti. Volio bih pri tome također da se i grad Beč, kome su sveučilišta navodno tako važna, nešto jače isprsi kad je riječ primjerice o temi beskućnika. Ali to je u nadležnosti pokrajine, a ne sveučilištâ.

STANDARD: Ima li sada neposredno uoči Božića neka poruka audimaxistima od “njihovoga” ministra?

Hahn: Pokrenuo sam dovoljno mjera. Imamo 34 milijuna eura za poboljšanje nastave i 34 milijuna za tehničku opremu. U tome smo brzo reagirali. Proces dijaloga je u toku. Ali neki od zahtjeva naprosto su neispunjivi. Ja ne mogu i ne želim oblikovati nikakvo društvo u kojem nema baš nikakve prisile na učinke. To je doduše dražesno, svi želimo život bez stresa, ali to ne ide tako.

STANDARD: Studentski prosvjedi stigli su u mnoge zemlje Evropske Zajednice. Vidite li u tome, izvan pitanja sveučilišta, opću nelagodu ovog naraštaja?

Hahn: To je opće stanje raspoloženja kod nekih u društvu što mogu razumjeti do određenog stupnja. Prije je studij bio odsječak našeg vlastitog života, danas je to tranzitorna faza, pridodana na školsko obrazovanje. To nekima smeta. Ljudi poput mene, koji imaju humanističke zahtjeve, također žale zbog toga. Ali pitanje je samo sljedeće: Očekuje li se od nas kao neposredno nadležnih političara da suzbijamo društvene trendove ili je naša primarna zadaća – a mislim da jest! – da optimalno oblikujemo uvjete studiranja? Ako smo sposobni za samorefleksiju, moralo bi se vidjeti i to.

STANDARD: Što bi se onda vidjelo?

Hahn: Prije 25 godina studiralo se još do 27. ili 28. godine života. Kad danas netko s 28 godina dođe na prvi intervju za posao, taj je sumnjiv. Zbog toga mladi ljudi pokušavaju studirati brže da bi bili gotovi s 23 ili 24 godine. Odatle nastaje čitav niz posljedica. Super je što je sve danas moguće sa studentskom mobilnošću. Kad je to netko prije radio, govorio si je, dobro, izgubit ću jedan ili dva semestra, ali to će mi donijeti nešto u životu. Danas postoji potreba da se sve to unese u propisano vrijeme studija. Pri tome ne poričem da su se u provođenja bolonjske filozofije dogodile pogreške na njemačkom jezičnom području.

STANDARD: Njemačka vlada je reagirala na studentske prosvjede rekavši da se na problematičnim bolonjskim studijima mora nešto uraditi, da se moraju poboljšati uvjeti mentoriranja. U Austriji to nije bio slučaj.

Hahn: Ja sam još prije više od godinu dana dao nalog da se izvrši analiza provođenja nastavnih planova za bakalaureat i magisterij. Pri tome se ispostavilo da su neki to proveli jako uredno – na primjer, ekonomski fakulteti – a neki loše. Najteži je propust taj što mnogi nisu prepoznali priliku za koncipiranje novih studija na prvostupničkoj razini. Na sveučilištima se djelovalo nemaštovito tako da se dotadašnji diplomski studiji samo iznova malo raščešljao. To je točka u kojoj razumijem kritiku od strane studenata. Moramo raspravljati o daljnjem razvoju Bolonje. Arhitektura Bolonje s bakalaureatom/magisterijem/doktoratom za mene je neupitna, ali moram raditi na provođenju.

STANDARD: Ministrica obrazovanja Claudia Schmied (Socijalistička partija Austrije) misli da ste za studentskih prosvjeda “prilično sporo kaskali”. To su posve novi tonovi iz njezine “ministarske stambene komune”. Kako ste to primili?

Hahn: Kad se stvari promatraju iz daljine, onda su dakako i veliki skokovi mali skokovi. Ali posve je okay što se ona počinje uhodavati u to gradivo.

STANDARD: Mislite li da je dobro što Vaš stranački šef Josef Pröll čeka tri mjeseca s imenovanjem Vašeg nasljednika? Cinično govoreći, jeste li Vi kao ministar “dead man walking” ili nitko ne želi taj posao?

Hahn: Taj posao će sigurno htjeti mnogi, i mislim da je to okay. Odluka će biti donesena sredinom siječnja. Dobro je da ja dovršim još neke stvari – na primjer, dovršenje pregovora o ugovornim davanjima i početak sveučilišnog dijaloga – i da novi voditelj ili voditeljica resora može iznova startati.

[Profil ministra: Johannes Hahn (52) na mjestu ministra za znanost i istraživanja od siječnja 2007. Raniji menadžer koncerna za igre na sreću Novomatic, imanovani je EU-komesar za regionalnu politiku.]

Lisa Nimmervoll
objavljeno u tiskanom izdanju Der Standarda, 12./13.12. 2009.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.