Der Standard: Ministar Hahn dijeli studentsku kritiku Bolonje

Nastavljamo s praćenjem situacije u Austriji gdje je blokada bečkog Audimaxa ušla u svoj sedmi tjedan suočavajući se i s političkim promjenama. Naime, za ministra znanosti Johannesa Hahna je (sasvim slučajno?) nađeno mjesto povjerenika za regionalnu politiku u novoj “evropskoj vladi” starog predsjednika Barrosoa. Prenosimo intervju kojeg je novinarka Der Standarda obavila s ministrom u odlasku pitajući ga o audimaxistima te “germanskim” verzijama Bolonje.

Ministar znanosti Johannes Hahn smatra nelegitimnim studentsko zauzimanje Audimaxa, ali je protiv policijske evakuacije

STANDARD:Zašto se nikada niste usudili otići među studentske prosvjednike u Audimax?

Hahn: To nije bilo pitanje da li se usuđujem, premda me još početkom blokade policija molila da ne idem tamo.

STANDARD: Zbog opasnosti od torte u glavu?

Hahn: Vjerujem da bi torta bila još najdobroćudnija stvar. Ali, ozbiljno govoreći, odlučujuća točka za mene je bila i ostala ovo: To je nelegitimno stanje i ne bih ga htio legitimirati svojim prisustvom. Bilo je razgovora sa zaposjedačima Audimaxa, pozvao sam ih na sveučilišni dijalog. Dakle, ja sam djelovao ususret. Međutim, teško je kad se tamo nitko ne želi pokrenuti.

STANDARD: Ali sad vam je lagano ipak dosta blokade?

Hahn: Prvotna intencija se dogodila i sve što se sada događa ili ne događa postupno odudara od cilja. Stoga bi bilo krajnje vrijeme da blokadu prekinu i oni koji su se na početku angažirali čista srca. Međutim, trebala bi se javiti za riječ i šutljiva većina studenata jer će troškovi koji nastaju kroz blokadu u konačnici biti njihov manjak.

STANDARD: Studentski prosvjedi i blokade traju sad već više od sedam tjedana i vlada dojam, politika misli, da je to sada problem rektoratâ. Pomišljate li da se ponovo umiješate u prosvjede?

Hahn: Ja sam u stalnom kontaktu i dogovorima s rektorom Bečkog Sveučilišta, Georgom Wincklerom, ali to je njegova neposredna odgovornost i svaki moj korak doživljava se kao miješanje u autonomiju. Stoga se i u tom pitanju mora reći, okay, to je u nadležnosti i odgovornosti sveučilišta.

STANDARD: U priopćenjima rektorata primjećuje se da je strpljenje polako već prenapregnuto. Generalni sekretar Vaše stranke, Fritz Kaltenegger, savjetovao je da se takoreći po kratkom postupku izvrši policijska evakuacija. Je li to dobra ideja?

Hahn: Tu progovara vox populi.

STANDARD: Vi ste dakle protiv angažiranja policije na poziv “glasa naroda”?

Hahn: To bi bila ultima ratio. Ja vjerujem da je rektor Winckler na dobrom putu približavanja. Za njega kao dužnosnika u prvom planu stoji naravno pitanje sigurnosti ali isto tako i higijenski uvjeti. Volio bih pri tome također da se i grad Beč, kome su sveučilišta navodno tako važna, nešto jače isprsi kad je riječ primjerice o temi beskućnika. Ali to je u nadležnosti pokrajine, a ne sveučilištâ.

STANDARD: Ima li sada neposredno uoči Božića neka poruka audimaxistima od “njihovoga” ministra?

Hahn: Pokrenuo sam dovoljno mjera. Imamo 34 milijuna eura za poboljšanje nastave i 34 milijuna za tehničku opremu. U tome smo brzo reagirali. Proces dijaloga je u toku. Ali neki od zahtjeva naprosto su neispunjivi. Ja ne mogu i ne želim oblikovati nikakvo društvo u kojem nema baš nikakve prisile na učinke. To je doduše dražesno, svi želimo život bez stresa, ali to ne ide tako.

STANDARD: Studentski prosvjedi stigli su u mnoge zemlje Evropske Zajednice. Vidite li u tome, izvan pitanja sveučilišta, opću nelagodu ovog naraštaja?

Hahn: To je opće stanje raspoloženja kod nekih u društvu što mogu razumjeti do određenog stupnja. Prije je studij bio odsječak našeg vlastitog života, danas je to tranzitorna faza, pridodana na školsko obrazovanje. To nekima smeta. Ljudi poput mene, koji imaju humanističke zahtjeve, također žale zbog toga. Ali pitanje je samo sljedeće: Očekuje li se od nas kao neposredno nadležnih političara da suzbijamo društvene trendove ili je naša primarna zadaća – a mislim da jest! – da optimalno oblikujemo uvjete studiranja? Ako smo sposobni za samorefleksiju, moralo bi se vidjeti i to.

STANDARD: Što bi se onda vidjelo?

Hahn: Prije 25 godina studiralo se još do 27. ili 28. godine života. Kad danas netko s 28 godina dođe na prvi intervju za posao, taj je sumnjiv. Zbog toga mladi ljudi pokušavaju studirati brže da bi bili gotovi s 23 ili 24 godine. Odatle nastaje čitav niz posljedica. Super je što je sve danas moguće sa studentskom mobilnošću. Kad je to netko prije radio, govorio si je, dobro, izgubit ću jedan ili dva semestra, ali to će mi donijeti nešto u životu. Danas postoji potreba da se sve to unese u propisano vrijeme studija. Pri tome ne poričem da su se u provođenja bolonjske filozofije dogodile pogreške na njemačkom jezičnom području.

STANDARD: Njemačka vlada je reagirala na studentske prosvjede rekavši da se na problematičnim bolonjskim studijima mora nešto uraditi, da se moraju poboljšati uvjeti mentoriranja. U Austriji to nije bio slučaj.

Hahn: Ja sam još prije više od godinu dana dao nalog da se izvrši analiza provođenja nastavnih planova za bakalaureat i magisterij. Pri tome se ispostavilo da su neki to proveli jako uredno – na primjer, ekonomski fakulteti – a neki loše. Najteži je propust taj što mnogi nisu prepoznali priliku za koncipiranje novih studija na prvostupničkoj razini. Na sveučilištima se djelovalo nemaštovito tako da se dotadašnji diplomski studiji samo iznova malo raščešljao. To je točka u kojoj razumijem kritiku od strane studenata. Moramo raspravljati o daljnjem razvoju Bolonje. Arhitektura Bolonje s bakalaureatom/magisterijem/doktoratom za mene je neupitna, ali moram raditi na provođenju.

STANDARD: Ministrica obrazovanja Claudia Schmied (Socijalistička partija Austrije) misli da ste za studentskih prosvjeda “prilično sporo kaskali”. To su posve novi tonovi iz njezine “ministarske stambene komune”. Kako ste to primili?

Hahn: Kad se stvari promatraju iz daljine, onda su dakako i veliki skokovi mali skokovi. Ali posve je okay što se ona počinje uhodavati u to gradivo.

STANDARD: Mislite li da je dobro što Vaš stranački šef Josef Pröll čeka tri mjeseca s imenovanjem Vašeg nasljednika? Cinično govoreći, jeste li Vi kao ministar “dead man walking” ili nitko ne želi taj posao?

Hahn: Taj posao će sigurno htjeti mnogi, i mislim da je to okay. Odluka će biti donesena sredinom siječnja. Dobro je da ja dovršim još neke stvari – na primjer, dovršenje pregovora o ugovornim davanjima i početak sveučilišnog dijaloga – i da novi voditelj ili voditeljica resora može iznova startati.

[Profil ministra: Johannes Hahn (52) na mjestu ministra za znanost i istraživanja od siječnja 2007. Raniji menadžer koncerna za igre na sreću Novomatic, imanovani je EU-komesar za regionalnu politiku.]

Lisa Nimmervoll
objavljeno u tiskanom izdanju Der Standarda, 12./13.12. 2009.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve