Der Standard: Ministar Hahn dijeli studentsku kritiku Bolonje

Nastavljamo s praćenjem situacije u Austriji gdje je blokada bečkog Audimaxa ušla u svoj sedmi tjedan suočavajući se i s političkim promjenama. Naime, za ministra znanosti Johannesa Hahna je (sasvim slučajno?) nađeno mjesto povjerenika za regionalnu politiku u novoj “evropskoj vladi” starog predsjednika Barrosoa. Prenosimo intervju kojeg je novinarka Der Standarda obavila s ministrom u odlasku pitajući ga o audimaxistima te “germanskim” verzijama Bolonje.



Ministar znanosti Johannes Hahn smatra nelegitimnim studentsko zauzimanje Audimaxa, ali je protiv policijske evakuacije

STANDARD:Zašto se nikada niste usudili otići među studentske prosvjednike u Audimax?

Hahn: To nije bilo pitanje da li se usuđujem, premda me još početkom blokade policija molila da ne idem tamo.

STANDARD: Zbog opasnosti od torte u glavu?

Hahn: Vjerujem da bi torta bila još najdobroćudnija stvar. Ali, ozbiljno govoreći, odlučujuća točka za mene je bila i ostala ovo: To je nelegitimno stanje i ne bih ga htio legitimirati svojim prisustvom. Bilo je razgovora sa zaposjedačima Audimaxa, pozvao sam ih na sveučilišni dijalog. Dakle, ja sam djelovao ususret. Međutim, teško je kad se tamo nitko ne želi pokrenuti.

STANDARD: Ali sad vam je lagano ipak dosta blokade?

Hahn: Prvotna intencija se dogodila i sve što se sada događa ili ne događa postupno odudara od cilja. Stoga bi bilo krajnje vrijeme da blokadu prekinu i oni koji su se na početku angažirali čista srca. Međutim, trebala bi se javiti za riječ i šutljiva većina studenata jer će troškovi koji nastaju kroz blokadu u konačnici biti njihov manjak.

STANDARD: Studentski prosvjedi i blokade traju sad već više od sedam tjedana i vlada dojam, politika misli, da je to sada problem rektoratâ. Pomišljate li da se ponovo umiješate u prosvjede?

Hahn: Ja sam u stalnom kontaktu i dogovorima s rektorom Bečkog Sveučilišta, Georgom Wincklerom, ali to je njegova neposredna odgovornost i svaki moj korak doživljava se kao miješanje u autonomiju. Stoga se i u tom pitanju mora reći, okay, to je u nadležnosti i odgovornosti sveučilišta.

STANDARD: U priopćenjima rektorata primjećuje se da je strpljenje polako već prenapregnuto. Generalni sekretar Vaše stranke, Fritz Kaltenegger, savjetovao je da se takoreći po kratkom postupku izvrši policijska evakuacija. Je li to dobra ideja?

Hahn: Tu progovara vox populi.

STANDARD: Vi ste dakle protiv angažiranja policije na poziv “glasa naroda”?

Hahn: To bi bila ultima ratio. Ja vjerujem da je rektor Winckler na dobrom putu približavanja. Za njega kao dužnosnika u prvom planu stoji naravno pitanje sigurnosti ali isto tako i higijenski uvjeti. Volio bih pri tome također da se i grad Beč, kome su sveučilišta navodno tako važna, nešto jače isprsi kad je riječ primjerice o temi beskućnika. Ali to je u nadležnosti pokrajine, a ne sveučilištâ.

STANDARD: Ima li sada neposredno uoči Božića neka poruka audimaxistima od “njihovoga” ministra?

Hahn: Pokrenuo sam dovoljno mjera. Imamo 34 milijuna eura za poboljšanje nastave i 34 milijuna za tehničku opremu. U tome smo brzo reagirali. Proces dijaloga je u toku. Ali neki od zahtjeva naprosto su neispunjivi. Ja ne mogu i ne želim oblikovati nikakvo društvo u kojem nema baš nikakve prisile na učinke. To je doduše dražesno, svi želimo život bez stresa, ali to ne ide tako.

STANDARD: Studentski prosvjedi stigli su u mnoge zemlje Evropske Zajednice. Vidite li u tome, izvan pitanja sveučilišta, opću nelagodu ovog naraštaja?

Hahn: To je opće stanje raspoloženja kod nekih u društvu što mogu razumjeti do određenog stupnja. Prije je studij bio odsječak našeg vlastitog života, danas je to tranzitorna faza, pridodana na školsko obrazovanje. To nekima smeta. Ljudi poput mene, koji imaju humanističke zahtjeve, također žale zbog toga. Ali pitanje je samo sljedeće: Očekuje li se od nas kao neposredno nadležnih političara da suzbijamo društvene trendove ili je naša primarna zadaća – a mislim da jest! – da optimalno oblikujemo uvjete studiranja? Ako smo sposobni za samorefleksiju, moralo bi se vidjeti i to.

STANDARD: Što bi se onda vidjelo?

Hahn: Prije 25 godina studiralo se još do 27. ili 28. godine života. Kad danas netko s 28 godina dođe na prvi intervju za posao, taj je sumnjiv. Zbog toga mladi ljudi pokušavaju studirati brže da bi bili gotovi s 23 ili 24 godine. Odatle nastaje čitav niz posljedica. Super je što je sve danas moguće sa studentskom mobilnošću. Kad je to netko prije radio, govorio si je, dobro, izgubit ću jedan ili dva semestra, ali to će mi donijeti nešto u životu. Danas postoji potreba da se sve to unese u propisano vrijeme studija. Pri tome ne poričem da su se u provođenja bolonjske filozofije dogodile pogreške na njemačkom jezičnom području.

STANDARD: Njemačka vlada je reagirala na studentske prosvjede rekavši da se na problematičnim bolonjskim studijima mora nešto uraditi, da se moraju poboljšati uvjeti mentoriranja. U Austriji to nije bio slučaj.

Hahn: Ja sam još prije više od godinu dana dao nalog da se izvrši analiza provođenja nastavnih planova za bakalaureat i magisterij. Pri tome se ispostavilo da su neki to proveli jako uredno – na primjer, ekonomski fakulteti – a neki loše. Najteži je propust taj što mnogi nisu prepoznali priliku za koncipiranje novih studija na prvostupničkoj razini. Na sveučilištima se djelovalo nemaštovito tako da se dotadašnji diplomski studiji samo iznova malo raščešljao. To je točka u kojoj razumijem kritiku od strane studenata. Moramo raspravljati o daljnjem razvoju Bolonje. Arhitektura Bolonje s bakalaureatom/magisterijem/doktoratom za mene je neupitna, ali moram raditi na provođenju.

STANDARD: Ministrica obrazovanja Claudia Schmied (Socijalistička partija Austrije) misli da ste za studentskih prosvjeda “prilično sporo kaskali”. To su posve novi tonovi iz njezine “ministarske stambene komune”. Kako ste to primili?

Hahn: Kad se stvari promatraju iz daljine, onda su dakako i veliki skokovi mali skokovi. Ali posve je okay što se ona počinje uhodavati u to gradivo.

STANDARD: Mislite li da je dobro što Vaš stranački šef Josef Pröll čeka tri mjeseca s imenovanjem Vašeg nasljednika? Cinično govoreći, jeste li Vi kao ministar “dead man walking” ili nitko ne želi taj posao?

Hahn: Taj posao će sigurno htjeti mnogi, i mislim da je to okay. Odluka će biti donesena sredinom siječnja. Dobro je da ja dovršim još neke stvari – na primjer, dovršenje pregovora o ugovornim davanjima i početak sveučilišnog dijaloga – i da novi voditelj ili voditeljica resora može iznova startati.

[Profil ministra: Johannes Hahn (52) na mjestu ministra za znanost i istraživanja od siječnja 2007. Raniji menadžer koncerna za igre na sreću Novomatic, imanovani je EU-komesar za regionalnu politiku.]

Lisa Nimmervoll
objavljeno u tiskanom izdanju Der Standarda, 12./13.12. 2009.


Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve