Država nagrađuje lijene i bogate: intervju sa studentima zagrebačkog Filozofskog fakulteta

Prije nekoliko dana prekinuta je i druga runda blokada fakulteta, a jesenskom akcijom studenti su pokazali da njihova borba za javno financirano obrazovanje nije jednokratna zabava. Ključnu ulogu u studentskom pokretu od početka je imao zagrebački Filozofski fakultet i njegov plenum, na kojem se okupi i po osamsto ljudi. U ovom intervjuu nekoliko studenata iznijelo je jasne zajedničke stavove plenuma o najvažnijim pitanjima studentskih ciljeva i metoda: čemu anonimnost, što je bilo s prosvjedom ispred zgrade resornog Ministarstva, zašto blokada i plenumski tip odlučivanja te ono najvažnije – zbog čega prijedlog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) omogućava lijenost bogatih, kako će tim planom nastradati najsiromašniji studenti te zašto je »vječno studiranje« neistina.

Nije uobičajeno da imamo anonimne sugovornike. Možete li pojasniti zbog čega inzistirate na takvom pristupu?
– Ako među studentima nema istaknutih lica, lakše će se priključiti i ljudi koji se do sada nisu angažirali, više će osjećati da je to i njihova borba. Smatramo da je anonimnost i taktički pametna – lakše je vršiti pritisak na istaknute pojedince ili pokušavati sa sitnim podmićivanjima kao što je nuđenje mjesta na fakultetu. Najbitnije je što takvom praksom pozornost javnosti ostaje usmjerena na cilj, a ne na osobe. Ovdje nema vođa, svi sudjeluju i preko plenuma nitko neće izgraditi karijeru.

Vaši kolege s Fakulteta političkih znanosti nastupili su u emisiji »Otvoreno«, no u isto vrijeme inzistirali su da budu anonimni. Mnoge je, blago rečeno, iznenadila ta praksa. Kako to komentirate?
– Podržavamo svoje kolege, ali mi imamo drugačiju medijsku strategiju i za sada ne bismo otišli u takvu emisiju. Svaki plenum autonomno odlučuje o svojim akcijama.


Njihov prosvjed tijekom kojeg su blokirali zgradu MZOŠ-a izazvao je kontroverze, djelatnici su se žalili da su studenti bili agresivni te da im nisu dopuštali odlazak kući. Podržavate li njihovu akciju?
– Naš plenum nije zauzimao stav o njihovoj akciji, niti možemo komentirati akcije drugih plenuma. No, među studentima koji su prosvjedovali ispred MZOŠ-a bilo je i studenata s našeg plenuma. Smatramo da je čitava akcija u medijima prikazana tendenciozno i kompromitirajuće jer je na terenu bilo drugačije. Pokazani su samo ekscesi, a bilo je i djelatnika Ministarstva koji su iskazivali simpatije za studente. Osim toga, na snimkama koje mi imamo vidi se kako djelatnici prema kojima smo navodno bili agresivni psuju i pljuju na studente. Izlazak iz zgrade bio je otežan, ali nikom nije onemogućen. No, »sit-in« je uobičajeni oblik građanskog neposluha čija bit i jest otežavanje prolaza, a studenti su pokazali da su mnogo miroljubiviji od određenih skupina u društvu.

Bez obzira što je akciju organizirao jedan plenum, jedan eksces kompromitira čitav pokret. Nedostaje li među studentima koordinacije?
– Koordiniramo se na razini dobrovoljnosti. Ciljevi su zajednički, ali ponekad se ne slažemo u pojedinim provedbenim elementima.

Zašto se ne slažete s prijedlogom MZOŠ-a, po kojem bi besplatno studirali svi koji redovno ispunjavaju obveze, dok bi oni koji zaostaju u studiju plaćali dio troškova? Kako pravdate zahtjev da studiranje treba biti besplatno za sve, bez obzira na uspjeh i redovnost?
– S bolonjskom reformom uveden je mehanizam po kojem studenti koji ne skupe 18 ECTS bodova u godinu dana – ili 35 u dvije – gube pravo na studij. Mi ne dovodimo tu odredbu u pitanje, potpuna je neistina da se zalažemo za vječno studiranje. Sadašnjim prijedlogom ministar Fuchs nudi to da se uz te restrikcije uvede i novčano kažnjavanje. Time se samo termin »školarina« zamjenjuje s terminom »zakasnina«. Nejasno je, ako ministar već dijeli studente na uspješne i neuspješne, zašto bi zadržavali neuspješne samo zato što imaju novca da to plate. Odnosno – zašto bogati imaju pravo biti neuspješni? Bitno je istaknuti da te školarine ili zakasnine pokrivaju samo dio troškova studija, dok ostatak financira država. Dakle, Fuchsovim modelom država bi financirala vječno studiranje bogatim i lijenim studentima. Osim toga, jedino relevantno istraživanje o ovom problemu provela je Danijela Dolenec i ono je pokazalo da studenti koji ne plaćaju studij ne studiraju dulje od onih koji plaćaju školarine. No, dulje studiraju oni studenti koji moraju raditi uz studij, recimo zato jer si ne mogu priuštiti troškove života u mjestu studiranja. Ukoliko ih se dodatno financijski penalizira, upravo će ti studenti gubiti pravo na studij jer neće moći platiti zakasnine, dok će oni kojima roditelji imaju novca moći plaćati svoje neispunjene obveze i vječno studirati. Dakle, kažnjava se rad, a nerad se nagrađuje. Također, jasno je da su talenti jednako raspoređeni i među bogatima i među siromašnima. Studiranje za sve u interesu je društva i države, jer oni koji imaju novca nisu time nužno i najsposobniji. Fuchsov model podložan je i manipulacijama – na primjer, moguće je dizati cijenu ECTS boda tako da je moguće da će plaćati više studenata nego sada i da će iznos školarina biti veći. Tu mogućnost priznao je i predsjednik spomenute komisije, profesor Žarko Puhovski.

Zašto se ne borite na druge načine, nego baš blokadom? Što su postigle dosadašnje dvije blokade?
– Prošle godine organizirana su dva velika prosvjeda koja nisu dali rezultate, kao ni pokušaji pritiska preko službenih kanala te su preostale samo radikalnije metode. Prije prve blokade plan MZOŠ-a bio je uvođenje plaćanja na svim razinama i samo je studentska borba to zaustavila. Sada se nude ipak drugačiji modeli. Osim toga, jesenskom blokadom »prisilno« je na javnu raspravu stavljen prijedlog Zakona o sveučilištima s kojim akademska zajednica nije bila upoznata, dok studenti nisu dali nacrt na uvid. Došlo je i do reakcija – Senat sveučilišta u Puli odbacio je taj prijedlog te podržao naše stavove.