Luka Ostojić: Ako ti se ne sviđa slika – iskoči iz okvira

Kakva je veza između blokade i Batmana? Je li Zagreb zapravo Gotham City? Jesu li redari koji upadaju na nastavu zapravo hrvatska verzija Spidermana i Supermana? Je li Tito bio u pravu kada je rekao da se ne treba držati zakona ko pijan plota? O svemu tome i više pročitajte u najnovijem tekstu kolege Luke Ostojića objavljenom na kulturpunkt.hr.

Teško je pisati o događaju kao što je blokada, događaju koji potpuno odskače od uobičajenih političkih praksi u Hrvatskoj u zadnje vrijeme. Tijekom prve blokade (koja je stvarno bila nešto posve novo), većina komentatora je, valjda instinktivno, pokušala povezati blokadu s nekim sebi poznatim događajem: neki sa studentskim pokretima od prije skoro 40 godina, neki sa stereotipima o komunizmu, neki opet sa vicevima ćaća – Vedran… Svi ti tekstovi su bili pokušaji prevođenja te nekakve blokade na sebi razumljiv jezik – kao kad sretnem nekog Talijana pa ga pokušavam skužiti pomoću par dalmatinskih riječi koje znam.

U drugoj blokadi su se već komentatori donekle navikli i pripremili svoje instrumente za svođenje blokade na tipični medijski jezik – s jedne strane senzacionalizam (“djelatnici ministarstva ih zvali stokom!”), a s druge repetitivno isticanje najdosadnijih i marginalnih primjera (vječni studenti, jezične vježbe, parkiranje ispred Filozofskog). Takav način govora o blokadi mi, oprostite, već izlazi na uši i kad već pišem o blokadi, radije ću se vratiti poziciji onih komentatora s prve blokade: poziciji gdje nemam pojma kako bih razumio tu, “kako ono reče”, blokadu i gdje je pokušavam svesti na nešto što je meni jasno. E, pa ja mislim da se blokada može objasniti pomoću analogije sa superherojima iz stripova!

Nisam ipak prvi koji se sjetio povezivanja društvenih događaja i stripa. Thurtle i Mitchell u svom tekstu The Acme Novelty Library navode primjer kako se, dan nakon rušenja WTC-a u New Yorku, pojavio izvadak iz starog stripa o Supermanu gdje se prikazuje zastrašujuće slično rušenje dva tornja Lexa Luthora. Kako je moguće da jedan strip predvidi takav nezamislivi, nenormalni događaj? Moguće je jer se stripovi upravo bave prikazom TAKVIH događaja – stripovi prikazuju, kažu Thurtle i Mitchell, “logiku anomalije” – neočekivane i nezamislive pojave koje se događaju u industrijskom kapitalizmu. Spiderman, Doctor Manhattan, Superhik – svi su oni postali natprirodni likovi putem neke ‘neprirodne’ katastrofe vezane za institucije modernog doba. Ukoliko se želimo baviti takvim neočekivanim događajima u modernom svijetu (a blokada to jest), moramo se okrenuti stripu i vidjeti postoji li takvo nešto već tamo.

Mada ne postoji strip o studentskoj blokadi, postoje neka obilježja koja povezuju superheroje iz stripa i inicijativu studentske blokade. Zbog ograničenog prostora, govorit ću samo o jednom obilježju – za to svojstvo ne postoji ekvivalentna hrvatska riječ, a to je vigilantism. Vigilante je samozvani čuvar javnog reda i mira. To je osoba koja, slikovito rečeno, uzima pravdu u svoje ruke ne fermajući previše zakonske propise. Duboise piše o vigilantismu u stripu The Dark Knight Returns (o Batmanu). Batman (kao i svaki superjunak – vigilante) se pojavljuje kao borac protiv nepravde u onom trenutku kada državni organi ili nisu dovoljno sposobni ili nisu dovoljno voljni boriti se protiv nepravde i kriminala. Batman je tako koristan za društvo jer je prilično efikasan, ali je opasan za državu jer radi njen posao na svoj način – što čini državu prvo nesposobnom, a onda i nepotrebnom. Umirovljenjem pukovnika Gordona, država kreće u misiju: Batmana se treba ili eliminirati, ili uklopiti u državni sistem kako bi ga se moglo kontrolirati i koristiti (čak i za sumnjive poslove).

Analogija je očita: i studentska blokada pojavljuje se kao ilegalni korektiv neefikasne državne vlasti u očuvanju pravednosti (Hrvatska je po toj zaštiti pravednosti ekvivalent Gotham Cityju). Blokada se svojim kršenjem zakona i dociranjem državi postavlja, tako reći, iznad države. Takvu poziciju vlast automatski vidi kao prijetnju. U tom smislu treba vidjeti odnos blokada – država ne kao nadopunjujući dijalog dviju frakcija koje imaju isti cilj nego kao sukob dvaju instanci za položaj odlučivanja. Naravno, dok Batman ima neprobojni oklop koji ga štiti od metaka, ovdje je položaj moći obrnut: ‘meci’ koje blokada šalje blokiranjem nastave ne čine naizgled značajnu štetu tijelu vlasti. Zbog toga blokada gubi.

Međutim, idemo vidjeti što još ima ovdje: Batman, rekli smo, ne radi sve po zakonskoj špranci jer ima svoj brži i efikasniji način. U tom kontekstu treba vidjeti i prava kriminalaca – svaki put kada čovjek-šišmiš ulovi nekog sitnog kriminalca, ovaj se pokušava izmotati pozivajući se na svoja prava (na pravedno suđenje, na odvjetnika, na jedan telefonski poziv…). U sljedećem prizoru kriminalac leti kroz prozor. Batman ima jedan isključivi cilj, a to je zaštita nevinih od kriminalaca – ako mu se na putu do tog cilja nalazi bilo što, u ovom slučaju prava kriminalaca, on će to bez krzmanja maknuti. Ovo vuče dvije implikacije: prvo, Batmanu ljudska prava nisu neotuđiva i Batman se ne libi koristiti nasilje kako bi postigao svoj cilj. Koliko god podržavali Batmana dok razbacuje kriminalce po Gothamu, ostaje osjećaj nelagode u ideji da ćemo dopustiti toliku moć osobi koja nosi crne tajice i brije na šišmiše (taj problem nelagode je očitiji u The Watchmenu i slučaju Ozymandiasa). S druge strane, ljudska prava se u tim slučajevima pojavljuju kao instrument namjernog usporavanja pravedne promjene. Poštivanje prava, sudski procesi, nagodbe, ovo – ono… sve su to humani i prikriveni načini očuvanja nepravednog sadašnjeg stanja. Da ih Batman poštuje, bio bi jednako neefikasan kao policija.

Povucimo analogiju: i studentska blokada krši prava studenata na pohađanje nastave, i možemo osjetiti nelagodu što “neka tamo manjina” uzima sebi za pravo blokirati nešto tako važno kao što je sveučilišna nastava. S druge strane, možemo također vidjeti da studentska inicijativa nema unutar pravno dopuštenog sustava efikasno sredstvo da potakne željenu promjenu. Pravila su, nažalost, uređena tako da vlast može raditi što hoće. I što sad?

Odgovor nije jednostavan. Trebamo li takve “heroje” izvan sustava? Dok se stanovnici Gothama također zgražaju nad time što ih čuva frajer s fetišom na šišmiše, ipak se u slučaju nevolje na nebu pojavljuje Bat – znak. Čini mi se da je tako i sa studentskom blokadom: radi se o hvale vrijednom činu građanskog aktivizma, činu koji ukazuje na ideju da građani trebaju imati pravo odlučivanja o svojoj državi ne jednom u četiri godine, nego svaki dan u godini. Ne mogu se suzdržati patetike na kraju (i teksta, i blokade), ali mi se čini da je blokada pokazala da ukoliko nam se ne sviđa slika (stripa?) na kojoj se nalazimo – uvijek možemo izaći izvan okvira. Zato ću se blokadi, kao uostalom i stripovima o Batmanu, uvijek rado vratiti.

Luka Ostojić
preuzeto sa stranice kulturpunkt.hr

Vezani članci

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve