Intervju – Vandana Shiva: Gnoj Zelene revolucije

Krajem prošle godine u danskom glavnom gradu održana je konferencija UN-a o klimatskim promjenama. Pregovori o smanjenju emisije stakleničkih plinova neslavno su propali, a dugo očekivani Kopenhagen CO15 se neće tako dugo pamtiti. U kontekstu tih događanja prenosimo tekst s portala H-alter – intervju s indijskom ekofeministicom Vandanom Shivom koja je sama sudjelovala na spomenutoj konferenciji. Ona oštro kritizira “patetične ponude” velikih igrača – pogotovo onu Evropske unije ili pak “žongliranje” američkog predsjednika koji još nije prihvatio Kyoto. Kroz “zelenu” prizmu jasno progovara o neoliberalnoj stvarnosti korporativnih vlada i (ne)zavisnih država, ali i tobože ekološki osviještenim figurama i planovima iza kojih se kriju čisti korporativni interesi.



Vandana Shiva doktorirala je iz područja fizike na Sveučilištu Zapadnog Ontarija u Kanadi. Poznata je filozofkinja, ekološka aktivistica, ekofeministica i autorica nekoliko knjiga od kojih su dvije prevedene i na hrvatski jezik, „Ratovi za vodu” i „Biopiratstvo”. Sudjelovala je u nenasilnom Chipko pokretu u Indiji u 70-ima kada su prosvjednice formirale ljudske štitove oko drveća da bi spriječile njihovu sječu. Kasnije se borila za promjene praksi i paradigmi u poljoprivredi i hrani. Aktivno je sudjelovala i pisala o pravima intelektualnog vlasništva, bioraznolikosti, biotehnologije, bioetike, genetičkog inžinjerstva, vode. Osnivačica je Research Foundation for Science, Technology and Ecology, koja je dovela do osnivanja Navdanye, mreže čuvara sjemenja i organskih poljoprivrednika. Navdanya je dosad pomogla u osnivanju 54 banki sjemenja u lokalnim zajednicama, educirala više od 500 000 farmera o suverenosti hrane i održivoj poljoprivredi te pomogla u uspostavljanju „fair trade” organske mreže. Dobitnica je niza priznanja, a među njima i „Right Livelihood Award” koja se često naziva alternativnim Nobelom, „za pozicioniranje žena i ekologije u središte modernog razvojnog diskursa”.

U H-Alterovoj anketi o okolišnim problemima iz siječnja, pri vrhu se našao i naš odnos prema tlu i hrani. Zemlja koja ne proizvodi vlastitu hranu već ovisi o uvozu ne može biti održiva, puno je nestabilnija i ovisi o globalnim kretanjima, istaknuli su naši sugovornici.

“Cijeli je svijet baziran na nestabilnoj globalnoj ekonomiji. Dan kad SAD krahira, Kina će krahirati i obrnuto. Zato trebamo graditi stabilnost od dna”, slaže se i poznata indijska aktivistica Vandana Shiva, s kojom smo razgovarali u Kopenhagenu na klimatskom summitu gdje je najviše upozoravala na ulogu koju agroindustrija ima na klimatske promjene.

„Svaka dimenzija suvremenog ljudskog života je u krizi, a kriza je povezana zajedničkim korijenima. Svaka solucija čini problem još gorim jer potječe iz istog mehanicističkog duha”, rekla je Shiva.

Dvije milijarde ljudi u svijetu danas pate od posljedica loše prehrane, tvrdi, a za primjer loše politike nije potrebno ići dalje od njene domovine Indije gdje je kriza u proizvodnji hrane dovela je do samoubojstva čak 200 tisuća farmera.

“Ista agrikultura koja stvara emisije uništava farmere i gura ih u samoubojstvo. Prvih pet godina Vlada je to poricala, zatim su učinili neke sićušne korake, ali kako su današnje vlade korporativne vlade, ne upuštaju se u ništa što bi ograničilo rast profita korporacija. Države više nisu nezavisne. Mi smo snažniji od vlada u govorenju korporacijama gdje je njihovo mjesto u društvu. Željela bih da moja voljena zemlja nastavi putem Mahatme Gandhija- da bude mirnija, pravednija, održiva. Naš je posao stalno biti svijest naše Vlade, stalno razotkrivati veze njene veze sa globalnim korporacijama, s onima koji se čine indijskim, ali nisu, jer korporacije više nemaju nacionalnost. Vlada Indije će se morati probuditi kad bude dovoljno demokratskih glasova. Moj je posao nastavljati spašavati manje nasilnu Indiju”, kaže.

Shiva priželjkuje zabranu GMO-a i neobnovljivog sjemena. Voljela bi vidjeti kako indijska vlada 30 milijardi koje troši na poticaje za kemijska gnojiva troši na organsku poljoprivredu i na taj način osigura malim farmerima dostojan život.

“Zelena revolucija koju promoviraju korporativni fondovi poput Rockefeller fondacije i Fondacije Billa Gatesa u Africi kroz AGRA-u (Alliance for Green Revolution) produbljuje, a ne rješava problem. Kad se jednom novac počne kretati, počne i uništavanje prioriteta zemlje. Deset puta više vode koristi se u zelenoj revoluciji nego u drugim područjima da bi se proizvela ista količina hrane. U Punjabu i Haryani su se podvodne vode totalno povukle jer su to bile države u kojima se provodila zelena revolucija. Sedamdeset posto vode koja se koristi u proizvodnji hrane potroši se kroz industrijsku agrikulturu jer kemikalije trebaju vodu.”

Vandana Shiva zagovara organsku poljoprivredu malih farmera kao rješenje za četrdeset posto problema klimatskih promjena, dakle ne samo kao mjeru osiguranja dostojanstvenog života malim poljoprivrednicima i zdrave hrane. Organska poljoprivreda, naime, smanjuje potrošnju vode na dva načina. Kada se ne koriste kemikalije nije potrebno navodnjavanje poplavljivanjem, a dodajući organsku tvar u tlo povećavaju se njegovi kapaciteti da zadržava vodu.

“Kažem često da su organska tla najveći rezervoari na zemlji, najveća brana koju ne vidimo. Ako se vlaga zadrži u tlu, suša neće imati isti dramatični utjecaj. Međutim, u agrikulturi koja je kemijski gnojena nema apsolutno nikakve organske tvari da drži vodu”, upozorava.

Shiva promovira takozvanu „demokraciju hrane” kroz suverenost znanja. U Indiji je pokrenula Navdanyju, mrežu čuvara sjemenja i organskih poljoprivrednika. Navdanya je dosad pomogla u osnivanju 54 banki sjemenja u lokalnim zajednicama, educirala više od 500 tisuća farmera o suverenosti hrane i održivoj poljoprivredi te pomogla u uspostavljanju „fair trade” organske mreže.

Klimatska kriza povezana je s krizom ljudskih prava. Prisiljeni smo jesti stvari koje ne bismo trebali jesti, a u modernom svijetu ne povećava se pristup hrani nego udobnosti.

U Europskoj uniji uživa se u udobnosti, a prema Uniji Shiva je kritična.

“Europska komisija je kapetan Monsantovih lobija, a ponuda Europske unije na stolu u Kopenhagenu je bila patetična. Prošlo je vrijeme da velikom biznisu raste zarada. EU nudi dvije milijarde za adaptaciju na klimatske promjene dok istovremeno samo Indija troši 30 milijardi na gnojivo. Tri trilijuna dolara se izvlači iz zemalja globalnog juga. Sumi za adaptaciju na klimatske promjene trebali bi dodati količinu eksploatacije Trećeg svijeta i istovremeno smanjiti ekstrakciju. Znamo što treba učiniti, znamo što se događa Bangladešu nakon ciklona, što se događa Himalaji nakon teških kiša. Sve te katastrofe su iznos koji treba dodati, platiti za štetu koju ste izazvali, to je temelj zakona „onečišćivač mora platiti”, to je iznos o kojem bi trebali razgovarati.”

Međutim, u Europi se odvijaju i neke pozitivne stvari. “Pokret regija slobodnih od GMO-a je jako važan. Volja ljudi biva prakticirana za razliku od lažnih rješenja koja bivaju promovirana, GMO-i, agrogoriva, konzervacijska soja. Monsantoi ovoga svijeta preuzimaju zasluge, a kvare svijet. Tu je i novo lažno rješenje „biokarata” (biocharts), u biti industrijski otpad nazvan tako da nas zavara. Sve je to industrijski trik, ono što zemlje u grupi G7 zovu karbonskom kolonizacijom.”

Nije Vandana Shiva kritična samo prema Europi već prema cijelom procesu klimatskih pregovora, i to ne samo ovim posljednjim kopenhagenskim, koji su neslavno završili.

“U Kopenhagenu je trebalo pregovarati na temelju činjenice da Treći svijet nije glavni zagađivač. Išla bih i jedan korak dalje i rekla da je model industrijaliziranih zemalja baziran na fosilnim gorivima, dinosaur koji pripada prošlosti. Međutim, korporacije dominiraju globalnom ekonomijom i politikom i one uzrokuju katastrofu. Kritična sam prema procesu klimatskih pregovora baš zato jer su pregovori preoteti od strane korporacija. Čak i Kyoto protokol, jedino što imamo, predviđa da zagađivači bivaju plaćeni. Alocirali su sebi javni novac, milijune dolare. I to je problem.”

Obama, također, predstavlja korporativne interese. “Obama ne donosi organsko rješenje. Žonglirao je brojkama i politikom. Za vrijeme izbora pričao je mnogo o pridruživanju SAD-a Kyotu, a najvažnije što bi mogao učiniti, da potpiše taj protokol, nije učinio.”

Afričke zemlje, koje nemaju pristup udobnosti, ali ni hrani, hrabro su se borile u Kopenhagenu, inzistirajući da je novac o kojem se razgovara klimatski dug razvijenih, a ne humanitarna pomoć, kao što su to SAD željele prikazati.

“Moć afričkih zemalja je moć slabih, moć koju je Gandhi identificirao kao moć da se kaže „NE”. U Barceloni na predkopenhagenskom sastanku afričke zemlje su se prijetile da će napustiti sastanak, a to su učinile i u Seattleu. Afričke zemlje dobivaju hrabrost od ljudi na ulici, da su to samo pregovori iza zatvorenih vrata bez prosvjeda vani, ne bi to učinili. Od ljudi dobijaju hrabrost jer shvaćaju da je vani ipak prisutan novi trend”, komentirala je Shiva.

Globalna kriza na svim područjima, od krize morala do ekonomske krize, prelama se na leđima slabih. Jasno je to vidljivo kroz direktni obrnuti efekt klimatskih promjena koji znači da oni koji najmanje profitiraju i najmanje pridonose zagađenju najviše osjećaju njene posljedice. Znamo da najviše pate zemlje u razvoju, da najviše profitiraju i zagađaju veliki i razvijeni, ali nismo baš sasvim sigurni gdje je tu uloga Hrvatske i drugih zemalja stisnutih negdje između na toj ljestvici?

“Ne biti dio velike slagalice je divna privilegija. Biti mali u današnjem svijetu je mjesto za fleksibilnost u kojoj možete naći drugačije opcije”, poručila nam je Vandana Shiva.

Marina Kelava
objavljeno na H-alteru

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve