Seeraj Mohamed: Stanje ekonomije

Kakvo je danas stanje mainstream ekonomske znanosti u svijetu? Je li nas kriza čemu poučila i hoće li mainstream ekonomisti iz nje nešto naučiti ili će ih i sljedeća kriza dočekati nespremne u neoklasičnom svijetu snova kao i ova trenutna? O tome više u tekstu Stanje ekonomije Seeraja Mohameda objavljenom u Economic News 23. travnja 2010.


Upravo smo proživjeli najgoru financijsku krizu od Velike depresije, a sve što smo mogli čuti od ekonomskih komentara o stanju globalne ekonomije je površno blebetanje.

Ekonomska struka je u tako žalosnom stanju da ne bi bilo čudno da se uskoro dogodi još jedna recesija. Bila je potrebna globalna kriza da bi se ukazalo na katastrofalno stanje te katastrofalne znanosti. Heroji mainstream ekonomske struke, zagovaratelji slobodnog tržišta i financijske deregulacije bili su prisiljeni priznati pogreške. Bailout-i i programi oporavka su lekcije vrijedne više milijardi dolara koje nam pokazuju da srednjostrujaška ekonomija nije realistična. Da bi se pokušala objasniti kriza, u prednji su plan opet isplivali ekonomisti kao Keynes i Minsky. Vrijeme je da se dâ prilika i nesrednjostrujaškom pogledu na ekonomiju.

Nažalost, jedna je od glavnih zadaća mainstream ekonomistâ u posljednjih tridesetak godina bila čišćenje akademskih krugova od “neortodoksnih” ekonomista. Studiji ekonomije su se pretvorili u ispovijedanje neoklasične vjere poduprte beskonačnim drilom matematičkih jednadžaba i repetitivnim ekonometrijskim vježbama. Programi studijâ ekonomije su ukidali kolegije o povijesti ekonomske misli i ekonomskoj povijesti kako bi proizvodili stručnjake vjerne slobodnom tržištu. U razvijenim zemljama, kao i u previše zemalja u razvoju, razvojna se ekonomija uopće ne poučava. Financijska kriza nam je pokazala da nam treba aktivna Država i više regulacije umjesto slobodnog tržišta, kao i to da nam je potreban uvid u financijska tržišta, a ne slijepa odanost prema njima. U vrijeme potrebe za njima uviđamo da su ortodoksni ekonomisti stvorili globalni manjak heterodoksnih ekonomista.

Većina studenata ekonomije još uvijek studira nerealističnu neoklasičnu ekonomiju. Uče ih o hipotezi efikasnog tržišta i pouzdavanju u sposobnost financijskih tržišta da će učinkovito funkcionirati i korektno uspostavljati cijene. Uče ih o savršenim tržištima i ekonomijama u stanju ekvilibrija te o izvanjskim faktorima i događajima kao uzrocima nestabilnosti. Obično im se ne predstavljaju ideje ljudî kao što su Keynes ili Minsky, koji govore o inherentnoj nestabilnosti kapitalističkih ekonomija. Oni su pokazali da povećanje dereguliranosti financijskog sektora i njegov rast vode u gospodarsku nestabilnost. Drugim riječima, normalno funkcioniranje financijskih tržišta vodi do ciklusâ procvatâ i propastî (booms and busts) te nestabilnosti u ekonomijama.

Čak i u zemljama kao što je Južna Afrika, gdje je nezaposlenost užasan problem, studenti na predavanjima iz srednjostrujaške ekonomije uče o ekonomskoj znanosti u kojoj ekonomije nemaju nehotimične nezaposlenosti. Mnogi od ekonomskih modela mainstream ekonomije pretpostavljaju punu zaposlenost. To je ekonomska znanost u kojoj studente uče vjerovati da je nezaposlenost stvar izbora pojedinca.

Na mainstream studijima ekonomije deregulacija financijskih tržišta i nedovoljna regulacija novih financijskih instrumenata se predstavlja kao neproblematična. Štoviše, takav se razvoj financijskih tržišta predstavlja kao pozitivan. Studente se podučava da je loše regulirati financijska tržišta. Ignorira se makroekonomska nestabilnost i drugi rizici povezani s nekontroliranim tijekom kapitala u ekonomije i iz njih. Opasnost širenja takvih problema se također ignorira.

Ustvari, krivnja bi za financijsku krizu vjerojatno pala na lošu ekonomsku politiku. Takva teorija, očarana financijskim institucijama, ne dopušta mogućnost da namjerno neprimjereno ponašanje financijašâ i financijskih institucija može dovesti do krize. Pretpostavlja se da financijski instrumenti kao što su derivativi promiču efikasnost financijskih tržišta. Ne uviđa se činjenica da se mnoštvo ugovora o derivativima upotrebljava kako bi se izbjegli propisi i regulacija te da bi se moglo spekulirati.

Danas smo svjesni pouka proisteklih iz krize, no studenti ekonomije i dalje uče istu onu ekonomiju koja se poučavala i prije krize. Stvara se čitava nova generacija ekonomista koja će opet biti šokirana kada neka nova financijska kriza prouzroči rasap ekonomije.

Seeraj Mohamed

S engleskog preveo Drago Markiša

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve