Crvena akcija: Bijeda zagrebačke politike

Prenosimo reagiranje Crvene akcije na nova politikantska previranja u “vlastima” grada Zagreba između trenutnih i bivših članova vladajuće partije. Iz takvih sukoba jasno je da trenutni gradonačelnik Milan Bandić nije (jedini) problem glavnog grada – problem leži u sistemu koji dopušta instalaciju velikog broja bandićâ koji su tijekom svojih dugotrajnih vladavina na lokalnoj ili državnoj razini doveli do stanja urušuvanja sistema koji im je takvu priliku i omogućio.


Milan Bandić dugo je bio jedna od vodećih zvijezda hrvatske politike i jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji. Kroz svoju dugogodišnju vladavinu Zagrebom stvarao je dojam autoritativnog gospodara situacije koji je velikodušnim dijeljenjem javnih sredstava gradio gotovo feudalni sustav osobne ovisnosti o njemu. Dakako, iako je javnim novcem kupovao popularnost (zbog čega je njegova politika nazivana populističkom), njegova politika nipošto nije “narodna”, tj. nipošto nije provođena u dugoročnom interesu stanovnika Zagreba. Bandićeva administracija vrijeme je procvata pogodovanja privatnom kapitalu na štetu javnih interesa. Samo neki od primjera takvih pogodovanja poznati su kao “afere”.

Tu spadaju “zlatni WC-i”, “Krašograd”, pa naposljetku i “Cvjetni” itd… Terminom “afera”, umjesto da se prokaže kriminalni karakter jedne sistemske politike, zapravo se sakriva niz “zakonitih” i “poštenih” pljački kao što su javno-privatna partnerstva, “poticanja ulaganja” i “poduzetničke zone“ u kojima se javnim novcem izgrađuje infrastruktura za privatni kapital što vrijedi jednako u Zagrebu kao i drugim gradovima, pa i na državnom nivou. Ako problem otimanja javnog prostora i javnih sredstava od strane kapitala svedemo na nekoliko Bandićevih afera, umjesto suvisle kritike jedne sistemske politike, dobivamo samo uzaludno kukanje zbog korupcije i “kumovskih veza” koje se prečesto miješa s rasističkom mržnjom prema “dotepencima s kamenjarima”. Politika koja je protiv interesa stanovnika Zagreba nije posljedica samo korupcije, a još je manje posljedica toga što je ne provode “pravi” Zagrepčani. Osim toga, Bandićeva stara politika u velikoj je krizi zbog činjenice da mu je nakon izlaska iz SDP-a i razlaza s većinom u Gradskoj skupštini moć znatno smanjena. On je naposljetku veliki gubitnik sukoba s bivšom strankom u kojem je izgubio kontrolu nad Zagrebačkim holdingom i izgubio mogućnost samostalnog provođenja bilo kojeg projekta iznad milijun kuna. Ako je Bandić izgubio svoj izvor moći, pa tako i mogućnosti izvođenja afera na javnu štetu, kakve će to posljedice imati po gradsku politiku? Na to pitanje najbolje nam je odgovorio novi predsjednik Holdinga Ivo Jelušić koji je odmah pri preuzimanju funkcije između ostalih “rezanja” najavio ukidanje besplatnog javnog prijevoza, ukidanje besplatnih vrtića i mogućnost privatizacije ZET-a. Prema rušenju jedne ulice, namjere “građanske” opcije, pogotovo privatizacija ZET-a čine se kao neusporedivo opasnija i besramnija pljačka javne imovine u korist privatnog kapitala, i to pljačka koja će se provoditi bez “kumskih veza” i “afera”, ali ništa manje na našu štetu. Današnji prosvjed pokazao je sjajnu mobilizaciju stanovnika Zagreba, pošto je prema procjenama ispred gradskog poglavarstva prosvjedovalo preko 4000 ljudi, ali budućnost pokreta između ostalog ovisi i o tome kako će se formulirati zahtjevi i što će se prepoznati kao stvarni problemi, a oni se ne mogu svoditi na jednu ili niz “afera”, kao ni na jedno ime. Oni su dio sistemske politike služenja diktature kapitala protiv interesa većine.

preneseno s web stranice Crvene akcije

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve