Crvena akcija: Bijeda zagrebačke politike

Milan Bandić dugo je bio jedna od vodećih zvijezda hrvatske politike i jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji. Kroz svoju dugogodišnju vladavinu Zagrebom stvarao je dojam autoritativnog gospodara situacije koji je velikodušnim dijeljenjem javnih sredstava gradio gotovo feudalni sustav osobne ovisnosti o njemu. Dakako, iako je javnim novcem kupovao popularnost (zbog čega je njegova politika nazivana populističkom), njegova politika nipošto nije “narodna”, tj. nipošto nije provođena u dugoročnom interesu stanovnika Zagreba. Bandićeva administracija vrijeme je procvata pogodovanja privatnom kapitalu na štetu javnih interesa. Samo neki od primjera takvih pogodovanja poznati su kao “afere”.
Tu spadaju “zlatni WC-i”, “Krašograd”, pa naposljetku i “Cvjetni” itd… Terminom “afera”, umjesto da se prokaže kriminalni karakter jedne sistemske politike, zapravo se sakriva niz “zakonitih” i “poštenih” pljački kao što su javno-privatna partnerstva, “poticanja ulaganja” i “poduzetničke zone“ u kojima se javnim novcem izgrađuje infrastruktura za privatni kapital što vrijedi jednako u Zagrebu kao i drugim gradovima, pa i na državnom nivou. Ako problem otimanja javnog prostora i javnih sredstava od strane kapitala svedemo na nekoliko Bandićevih afera, umjesto suvisle kritike jedne sistemske politike, dobivamo samo uzaludno kukanje zbog korupcije i “kumovskih veza” koje se prečesto miješa s rasističkom mržnjom prema “dotepencima s kamenjarima”. Politika koja je protiv interesa stanovnika Zagreba nije posljedica samo korupcije, a još je manje posljedica toga što je ne provode “pravi” Zagrepčani. Osim toga, Bandićeva stara politika u velikoj je krizi zbog činjenice da mu je nakon izlaska iz SDP-a i razlaza s većinom u Gradskoj skupštini moć znatno smanjena. On je naposljetku veliki gubitnik sukoba s bivšom strankom u kojem je izgubio kontrolu nad Zagrebačkim holdingom i izgubio mogućnost samostalnog provođenja bilo kojeg projekta iznad milijun kuna. Ako je Bandić izgubio svoj izvor moći, pa tako i mogućnosti izvođenja afera na javnu štetu, kakve će to posljedice imati po gradsku politiku? Na to pitanje najbolje nam je odgovorio novi predsjednik Holdinga Ivo Jelušić koji je odmah pri preuzimanju funkcije između ostalih “rezanja” najavio ukidanje besplatnog javnog prijevoza, ukidanje besplatnih vrtića i mogućnost privatizacije ZET-a. Prema rušenju jedne ulice, namjere “građanske” opcije, pogotovo privatizacija ZET-a čine se kao neusporedivo opasnija i besramnija pljačka javne imovine u korist privatnog kapitala, i to pljačka koja će se provoditi bez “kumskih veza” i “afera”, ali ništa manje na našu štetu. Današnji prosvjed pokazao je sjajnu mobilizaciju stanovnika Zagreba, pošto je prema procjenama ispred gradskog poglavarstva prosvjedovalo preko 4000 ljudi, ali budućnost pokreta između ostalog ovisi i o tome kako će se formulirati zahtjevi i što će se prepoznati kao stvarni problemi, a oni se ne mogu svoditi na jednu ili niz “afera”, kao ni na jedno ime. Oni su dio sistemske politike služenja diktature kapitala protiv interesa većine.
preneseno s web stranice Crvene akcije