Crvena akcija: Bijeda zagrebačke politike

Prenosimo reagiranje Crvene akcije na nova politikantska previranja u “vlastima” grada Zagreba između trenutnih i bivših članova vladajuće partije. Iz takvih sukoba jasno je da trenutni gradonačelnik Milan Bandić nije (jedini) problem glavnog grada – problem leži u sistemu koji dopušta instalaciju velikog broja bandićâ koji su tijekom svojih dugotrajnih vladavina na lokalnoj ili državnoj razini doveli do stanja urušuvanja sistema koji im je takvu priliku i omogućio.

Milan Bandić dugo je bio jedna od vodećih zvijezda hrvatske politike i jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji. Kroz svoju dugogodišnju vladavinu Zagrebom stvarao je dojam autoritativnog gospodara situacije koji je velikodušnim dijeljenjem javnih sredstava gradio gotovo feudalni sustav osobne ovisnosti o njemu. Dakako, iako je javnim novcem kupovao popularnost (zbog čega je njegova politika nazivana populističkom), njegova politika nipošto nije “narodna”, tj. nipošto nije provođena u dugoročnom interesu stanovnika Zagreba. Bandićeva administracija vrijeme je procvata pogodovanja privatnom kapitalu na štetu javnih interesa. Samo neki od primjera takvih pogodovanja poznati su kao “afere”.

Tu spadaju “zlatni WC-i”, “Krašograd”, pa naposljetku i “Cvjetni” itd… Terminom “afera”, umjesto da se prokaže kriminalni karakter jedne sistemske politike, zapravo se sakriva niz “zakonitih” i “poštenih” pljački kao što su javno-privatna partnerstva, “poticanja ulaganja” i “poduzetničke zone“ u kojima se javnim novcem izgrađuje infrastruktura za privatni kapital što vrijedi jednako u Zagrebu kao i drugim gradovima, pa i na državnom nivou. Ako problem otimanja javnog prostora i javnih sredstava od strane kapitala svedemo na nekoliko Bandićevih afera, umjesto suvisle kritike jedne sistemske politike, dobivamo samo uzaludno kukanje zbog korupcije i “kumovskih veza” koje se prečesto miješa s rasističkom mržnjom prema “dotepencima s kamenjarima”. Politika koja je protiv interesa stanovnika Zagreba nije posljedica samo korupcije, a još je manje posljedica toga što je ne provode “pravi” Zagrepčani. Osim toga, Bandićeva stara politika u velikoj je krizi zbog činjenice da mu je nakon izlaska iz SDP-a i razlaza s većinom u Gradskoj skupštini moć znatno smanjena. On je naposljetku veliki gubitnik sukoba s bivšom strankom u kojem je izgubio kontrolu nad Zagrebačkim holdingom i izgubio mogućnost samostalnog provođenja bilo kojeg projekta iznad milijun kuna. Ako je Bandić izgubio svoj izvor moći, pa tako i mogućnosti izvođenja afera na javnu štetu, kakve će to posljedice imati po gradsku politiku? Na to pitanje najbolje nam je odgovorio novi predsjednik Holdinga Ivo Jelušić koji je odmah pri preuzimanju funkcije između ostalih “rezanja” najavio ukidanje besplatnog javnog prijevoza, ukidanje besplatnih vrtića i mogućnost privatizacije ZET-a. Prema rušenju jedne ulice, namjere “građanske” opcije, pogotovo privatizacija ZET-a čine se kao neusporedivo opasnija i besramnija pljačka javne imovine u korist privatnog kapitala, i to pljačka koja će se provoditi bez “kumskih veza” i “afera”, ali ništa manje na našu štetu. Današnji prosvjed pokazao je sjajnu mobilizaciju stanovnika Zagreba, pošto je prema procjenama ispred gradskog poglavarstva prosvjedovalo preko 4000 ljudi, ali budućnost pokreta između ostalog ovisi i o tome kako će se formulirati zahtjevi i što će se prepoznati kao stvarni problemi, a oni se ne mogu svoditi na jednu ili niz “afera”, kao ni na jedno ime. Oni su dio sistemske politike služenja diktature kapitala protiv interesa većine.

preneseno s web stranice Crvene akcije

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve