Mozak marš van

Nakon što je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs u ožujku donio odluku o stavljanju izvan snage Poziva za podnošenje prijava za financiranje suradničkih radnih mjesta znanstvenih novaka, prestalo je zapošljavanje izvrsnih diplomiranih studenata na domaćim fakultetima i institutima.

Zapošljavanje je bez prekida provođeno posljednjih šest godina. Zbog Fuchsove odluke pojedine će ustanove morati obustaviti planirane projekte, a mladi znanstvenici biti prisiljeni potražiti radno mjesto u inozemstvu.

Na službenim stranicama Ministarstva znanosti takva odluka obrazložena je potrebom provođenja “detaljne analize dosadašnjeg programa financiranja suradničkih mjesta znanstvenih novaka”, nakon koje će Ministarstvo obavijestiti sve znanstvene i visokoškolske ustanove o budućem postupku odobravanja tih mjesta. No rezultata analize još nema niti se navodi do kada bi ona trebala biti provedena, a Ministarstvo na naša pitanja o tome nije odgovorilo ni 15 dana od poslanog upita.

Nema para

– Mislim da nije u pitanju nikakva analiza, nego se iza te odluke Ministarstva krije nedostatak novca u proračunu – kaže za “Novosti” jedan nedavno diplomirani inženjer molekularne biologije, koji je proteklih šest mjeseci proveo volontirajući u nadi da bi mogao dobiti mjesto znanstvenog novaka na Institutu Ruđer Bošković. Zbog odluke Ministarstva tom se mjestu do daljnjega ne može nadati, no kako surađuje na nekim drugim projektima na Institutu, htio je ostati anoniman.

– Čekao sam sa svojim mentorom da se otvori natječaj za to mjesto i mislio sam ostati u Hrvatskoj. Iako su mogućnosti za bavljenje pravom znanošću ovdje puno manje nego u inozemstvu, moj je mentor dobrim planiranjem i štednjom napravio za hrvatske uvjete izvrstan laboratorij, a surađivali smo i na međunarodnim projektima. Sada se zbog otkazivanja natječaja prijavljujem za doktorat u inozemstvu. Nikome tko se odlučio baviti znanošću nije do novca, ali ne možemo živjeti od zraka – kaže mladi inženjer, navodeći da tezu o nedostatku novca potkrepljuje i činjenica da je odlučeno da ne budu isplaćeni poticaji za znanstvene projekte u 2008. i 2009. godini, koji su najčešće bili međunarodnog karaktera.

Pogoršanjem državnih financija smanjena su ionako nedovoljna ulaganja u projekte, pa na Institutu Ruđer Bošković 85 posto prihoda odlazi na plaće. Jedna od mjera štednje je reciklaža većine stvari koje prođu kroz laboratorije, a posve je uobičajeno da znanstvenici koriste staklenke majoneze za sterilizaciju plastike ili ambalažu bombonijera za miješanje tekućina.

– Prijatelj s moje godine sada na Institutu traži mentora za diplomski rad, no nitko mu se ne javlja već tri tjedna. Pretpostavljam da ne žele primati nove ljude na koje bi potrošili dio ionako malog iznosa koji im je ostavljen za projekte – dodaje naš sugovornik.

Ministarstvo je sustav potpore znanstvenih novaka zapošljavanjem najboljih studenata uspostavilo još 1991., no najveći broj ih je primljen za mandata ministra Dragana Primorca. Osim što je sada država stvara mlade znanstvenike za strana sveučilišta i institute, nastao je i problem s onima koji su unutar hrvatskog sustava posljednjih godina uspjeli steći doktorat.

– Dosta je nas doktoriralo ili će uskoro doktorirati, a svi smo primljeni na određeno, na šest ili osam godina po starom sustavu, plus obavezne tri do četiri godine nakon doktorata. Nakon toga bi se za nas trebala otvarati stalna mjesta, no odjednom se stvorila velika količina mladih doktora, a radnih mjesta nema. Trebalo bi ih otvarati, a baš me zanima tko će to učiniti u vrijeme krize. Što će sada biti s tim ljudima, koji su često usko specijalizirani doktori znanosti, koji imaju kredite i djecu, a koji su prekvalificirani za tržište rada – pita se doktor sa zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, koji je također htio ostati anoniman, dodajući da znanstveni savjetnici imaju u Hrvatskoj pravo na produženje radnog staža do sedamdesete godine, pa nitko ne žuri u mirovinu, zbog čega je obilježje naše znanosti stara populacija.

Prof. dr. Tamara Perišin, prodekanica za međunarodnu suradnju na Pravnom fakultetu u Zagrebu, navodi da taj fakultet već godinama nastoji zapošljavati mlade znanstvenike kao novake ili asistente, a da se njihov dobar rad odražava u povećanju broja i kvalitete znanstvenih projekata, ali i u obrazovnom procesu, jer se postiže bolji omjer nastavnika i suradnika prema broju studenata.

Bit će još rezanja

– Stoga je odluka Ministarstva nepovoljna i za nas i za druge fakultete, pa se nadamo da se radi o privremenoj mjeri. U recesijskim vremenima zaustavljeno je zapošljavanje znanstvenih novaka kao i otvaranje reformskih radnih mjesta za novake koji su uspješno doktorirali i ispunjavaju uvjete za docenta. Dakle, mladi znanstvenici ne mogu dobiti posao na našim sveučilištima, a često ni u privatnom sektoru budući da hrvatsko gospodarstvo trenutno nema veliku sposobnost asimiliranja takve visoko kvalificirane radne snage. Vjerojatna posljedica je povećani brain drain, odnosno odlazak mladih znanstvenika u inozemstvo – kaže profesorica Perišin.

Za razliku od niza drugih struka, u slučaju prava postoji i problem zadržavanja najperspektivnijih mladih stručnjaka u znanosti i obrazovanju, zbog privlačnosti prihoda u odvjetništvu, s čime se Pravni fakultet, kako kaže prodekanica, do sada uspijevao boriti, ali se sve više postavlja pitanje plaća i uvjeta rada.

– Bez osmišljenog ulaganja u znanost, postoji opasnost da bi se razlika u plaćama i uvjetima rada mogla povećati, osobito u području kao što je pravo, koje je na tržištu jako traženo i dobro plaćeno. Bojimo se negativne selekcije kadrova – upozorava Tamara Perišin.

Ministarstvo je ove godine također smanjilo sredstva za izdavanje znanstvenih časopisa sa 15 na deset milijuna kuna, a još su veća rezanja za izdavanje znanstvenih knjiga, sa 20 milijuna kuna godišnje na 21,5 milijuna kuna u sljedeće tri godine. Daljnja rezanja naziru se i u Vladinom programu gospodarskog oporavka, iako je Hrvatska i prije krize za istraživanje i razvoj izdvajala do 0,9 posto BDP-a, što je dvostruko manje od europskog prosjeka.

Gligor Radečić
Tekst je preuzet s portala novosti.com

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve