Mozak marš van

Nakon što je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs u ožujku donio odluku o stavljanju izvan snage Poziva za podnošenje prijava za financiranje suradničkih radnih mjesta znanstvenih novaka, prestalo je zapošljavanje izvrsnih diplomiranih studenata na domaćim fakultetima i institutima.


Zapošljavanje je bez prekida provođeno posljednjih šest godina. Zbog Fuchsove odluke pojedine će ustanove morati obustaviti planirane projekte, a mladi znanstvenici biti prisiljeni potražiti radno mjesto u inozemstvu.

Na službenim stranicama Ministarstva znanosti takva odluka obrazložena je potrebom provođenja “detaljne analize dosadašnjeg programa financiranja suradničkih mjesta znanstvenih novaka”, nakon koje će Ministarstvo obavijestiti sve znanstvene i visokoškolske ustanove o budućem postupku odobravanja tih mjesta. No rezultata analize još nema niti se navodi do kada bi ona trebala biti provedena, a Ministarstvo na naša pitanja o tome nije odgovorilo ni 15 dana od poslanog upita.

Nema para

– Mislim da nije u pitanju nikakva analiza, nego se iza te odluke Ministarstva krije nedostatak novca u proračunu – kaže za “Novosti” jedan nedavno diplomirani inženjer molekularne biologije, koji je proteklih šest mjeseci proveo volontirajući u nadi da bi mogao dobiti mjesto znanstvenog novaka na Institutu Ruđer Bošković. Zbog odluke Ministarstva tom se mjestu do daljnjega ne može nadati, no kako surađuje na nekim drugim projektima na Institutu, htio je ostati anoniman.

– Čekao sam sa svojim mentorom da se otvori natječaj za to mjesto i mislio sam ostati u Hrvatskoj. Iako su mogućnosti za bavljenje pravom znanošću ovdje puno manje nego u inozemstvu, moj je mentor dobrim planiranjem i štednjom napravio za hrvatske uvjete izvrstan laboratorij, a surađivali smo i na međunarodnim projektima. Sada se zbog otkazivanja natječaja prijavljujem za doktorat u inozemstvu. Nikome tko se odlučio baviti znanošću nije do novca, ali ne možemo živjeti od zraka – kaže mladi inženjer, navodeći da tezu o nedostatku novca potkrepljuje i činjenica da je odlučeno da ne budu isplaćeni poticaji za znanstvene projekte u 2008. i 2009. godini, koji su najčešće bili međunarodnog karaktera.

Pogoršanjem državnih financija smanjena su ionako nedovoljna ulaganja u projekte, pa na Institutu Ruđer Bošković 85 posto prihoda odlazi na plaće. Jedna od mjera štednje je reciklaža većine stvari koje prođu kroz laboratorije, a posve je uobičajeno da znanstvenici koriste staklenke majoneze za sterilizaciju plastike ili ambalažu bombonijera za miješanje tekućina.

– Prijatelj s moje godine sada na Institutu traži mentora za diplomski rad, no nitko mu se ne javlja već tri tjedna. Pretpostavljam da ne žele primati nove ljude na koje bi potrošili dio ionako malog iznosa koji im je ostavljen za projekte – dodaje naš sugovornik.

Ministarstvo je sustav potpore znanstvenih novaka zapošljavanjem najboljih studenata uspostavilo još 1991., no najveći broj ih je primljen za mandata ministra Dragana Primorca. Osim što je sada država stvara mlade znanstvenike za strana sveučilišta i institute, nastao je i problem s onima koji su unutar hrvatskog sustava posljednjih godina uspjeli steći doktorat.

– Dosta je nas doktoriralo ili će uskoro doktorirati, a svi smo primljeni na određeno, na šest ili osam godina po starom sustavu, plus obavezne tri do četiri godine nakon doktorata. Nakon toga bi se za nas trebala otvarati stalna mjesta, no odjednom se stvorila velika količina mladih doktora, a radnih mjesta nema. Trebalo bi ih otvarati, a baš me zanima tko će to učiniti u vrijeme krize. Što će sada biti s tim ljudima, koji su često usko specijalizirani doktori znanosti, koji imaju kredite i djecu, a koji su prekvalificirani za tržište rada – pita se doktor sa zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, koji je također htio ostati anoniman, dodajući da znanstveni savjetnici imaju u Hrvatskoj pravo na produženje radnog staža do sedamdesete godine, pa nitko ne žuri u mirovinu, zbog čega je obilježje naše znanosti stara populacija.

Prof. dr. Tamara Perišin, prodekanica za međunarodnu suradnju na Pravnom fakultetu u Zagrebu, navodi da taj fakultet već godinama nastoji zapošljavati mlade znanstvenike kao novake ili asistente, a da se njihov dobar rad odražava u povećanju broja i kvalitete znanstvenih projekata, ali i u obrazovnom procesu, jer se postiže bolji omjer nastavnika i suradnika prema broju studenata.

Bit će još rezanja

– Stoga je odluka Ministarstva nepovoljna i za nas i za druge fakultete, pa se nadamo da se radi o privremenoj mjeri. U recesijskim vremenima zaustavljeno je zapošljavanje znanstvenih novaka kao i otvaranje reformskih radnih mjesta za novake koji su uspješno doktorirali i ispunjavaju uvjete za docenta. Dakle, mladi znanstvenici ne mogu dobiti posao na našim sveučilištima, a često ni u privatnom sektoru budući da hrvatsko gospodarstvo trenutno nema veliku sposobnost asimiliranja takve visoko kvalificirane radne snage. Vjerojatna posljedica je povećani brain drain, odnosno odlazak mladih znanstvenika u inozemstvo – kaže profesorica Perišin.

Za razliku od niza drugih struka, u slučaju prava postoji i problem zadržavanja najperspektivnijih mladih stručnjaka u znanosti i obrazovanju, zbog privlačnosti prihoda u odvjetništvu, s čime se Pravni fakultet, kako kaže prodekanica, do sada uspijevao boriti, ali se sve više postavlja pitanje plaća i uvjeta rada.

– Bez osmišljenog ulaganja u znanost, postoji opasnost da bi se razlika u plaćama i uvjetima rada mogla povećati, osobito u području kao što je pravo, koje je na tržištu jako traženo i dobro plaćeno. Bojimo se negativne selekcije kadrova – upozorava Tamara Perišin.

Ministarstvo je ove godine također smanjilo sredstva za izdavanje znanstvenih časopisa sa 15 na deset milijuna kuna, a još su veća rezanja za izdavanje znanstvenih knjiga, sa 20 milijuna kuna godišnje na 21,5 milijuna kuna u sljedeće tri godine. Daljnja rezanja naziru se i u Vladinom programu gospodarskog oporavka, iako je Hrvatska i prije krize za istraživanje i razvoj izdvajala do 0,9 posto BDP-a, što je dvostruko manje od europskog prosjeka.

Gligor Radečić
Tekst je preuzet s portala novosti.com

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve