Mozak marš van

Nakon što je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs u ožujku donio odluku o stavljanju izvan snage Poziva za podnošenje prijava za financiranje suradničkih radnih mjesta znanstvenih novaka, prestalo je zapošljavanje izvrsnih diplomiranih studenata na domaćim fakultetima i institutima.


Zapošljavanje je bez prekida provođeno posljednjih šest godina. Zbog Fuchsove odluke pojedine će ustanove morati obustaviti planirane projekte, a mladi znanstvenici biti prisiljeni potražiti radno mjesto u inozemstvu.

Na službenim stranicama Ministarstva znanosti takva odluka obrazložena je potrebom provođenja “detaljne analize dosadašnjeg programa financiranja suradničkih mjesta znanstvenih novaka”, nakon koje će Ministarstvo obavijestiti sve znanstvene i visokoškolske ustanove o budućem postupku odobravanja tih mjesta. No rezultata analize još nema niti se navodi do kada bi ona trebala biti provedena, a Ministarstvo na naša pitanja o tome nije odgovorilo ni 15 dana od poslanog upita.

Nema para

– Mislim da nije u pitanju nikakva analiza, nego se iza te odluke Ministarstva krije nedostatak novca u proračunu – kaže za “Novosti” jedan nedavno diplomirani inženjer molekularne biologije, koji je proteklih šest mjeseci proveo volontirajući u nadi da bi mogao dobiti mjesto znanstvenog novaka na Institutu Ruđer Bošković. Zbog odluke Ministarstva tom se mjestu do daljnjega ne može nadati, no kako surađuje na nekim drugim projektima na Institutu, htio je ostati anoniman.

– Čekao sam sa svojim mentorom da se otvori natječaj za to mjesto i mislio sam ostati u Hrvatskoj. Iako su mogućnosti za bavljenje pravom znanošću ovdje puno manje nego u inozemstvu, moj je mentor dobrim planiranjem i štednjom napravio za hrvatske uvjete izvrstan laboratorij, a surađivali smo i na međunarodnim projektima. Sada se zbog otkazivanja natječaja prijavljujem za doktorat u inozemstvu. Nikome tko se odlučio baviti znanošću nije do novca, ali ne možemo živjeti od zraka – kaže mladi inženjer, navodeći da tezu o nedostatku novca potkrepljuje i činjenica da je odlučeno da ne budu isplaćeni poticaji za znanstvene projekte u 2008. i 2009. godini, koji su najčešće bili međunarodnog karaktera.

Pogoršanjem državnih financija smanjena su ionako nedovoljna ulaganja u projekte, pa na Institutu Ruđer Bošković 85 posto prihoda odlazi na plaće. Jedna od mjera štednje je reciklaža većine stvari koje prođu kroz laboratorije, a posve je uobičajeno da znanstvenici koriste staklenke majoneze za sterilizaciju plastike ili ambalažu bombonijera za miješanje tekućina.

– Prijatelj s moje godine sada na Institutu traži mentora za diplomski rad, no nitko mu se ne javlja već tri tjedna. Pretpostavljam da ne žele primati nove ljude na koje bi potrošili dio ionako malog iznosa koji im je ostavljen za projekte – dodaje naš sugovornik.

Ministarstvo je sustav potpore znanstvenih novaka zapošljavanjem najboljih studenata uspostavilo još 1991., no najveći broj ih je primljen za mandata ministra Dragana Primorca. Osim što je sada država stvara mlade znanstvenike za strana sveučilišta i institute, nastao je i problem s onima koji su unutar hrvatskog sustava posljednjih godina uspjeli steći doktorat.

– Dosta je nas doktoriralo ili će uskoro doktorirati, a svi smo primljeni na određeno, na šest ili osam godina po starom sustavu, plus obavezne tri do četiri godine nakon doktorata. Nakon toga bi se za nas trebala otvarati stalna mjesta, no odjednom se stvorila velika količina mladih doktora, a radnih mjesta nema. Trebalo bi ih otvarati, a baš me zanima tko će to učiniti u vrijeme krize. Što će sada biti s tim ljudima, koji su često usko specijalizirani doktori znanosti, koji imaju kredite i djecu, a koji su prekvalificirani za tržište rada – pita se doktor sa zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, koji je također htio ostati anoniman, dodajući da znanstveni savjetnici imaju u Hrvatskoj pravo na produženje radnog staža do sedamdesete godine, pa nitko ne žuri u mirovinu, zbog čega je obilježje naše znanosti stara populacija.

Prof. dr. Tamara Perišin, prodekanica za međunarodnu suradnju na Pravnom fakultetu u Zagrebu, navodi da taj fakultet već godinama nastoji zapošljavati mlade znanstvenike kao novake ili asistente, a da se njihov dobar rad odražava u povećanju broja i kvalitete znanstvenih projekata, ali i u obrazovnom procesu, jer se postiže bolji omjer nastavnika i suradnika prema broju studenata.

Bit će još rezanja

– Stoga je odluka Ministarstva nepovoljna i za nas i za druge fakultete, pa se nadamo da se radi o privremenoj mjeri. U recesijskim vremenima zaustavljeno je zapošljavanje znanstvenih novaka kao i otvaranje reformskih radnih mjesta za novake koji su uspješno doktorirali i ispunjavaju uvjete za docenta. Dakle, mladi znanstvenici ne mogu dobiti posao na našim sveučilištima, a često ni u privatnom sektoru budući da hrvatsko gospodarstvo trenutno nema veliku sposobnost asimiliranja takve visoko kvalificirane radne snage. Vjerojatna posljedica je povećani brain drain, odnosno odlazak mladih znanstvenika u inozemstvo – kaže profesorica Perišin.

Za razliku od niza drugih struka, u slučaju prava postoji i problem zadržavanja najperspektivnijih mladih stručnjaka u znanosti i obrazovanju, zbog privlačnosti prihoda u odvjetništvu, s čime se Pravni fakultet, kako kaže prodekanica, do sada uspijevao boriti, ali se sve više postavlja pitanje plaća i uvjeta rada.

– Bez osmišljenog ulaganja u znanost, postoji opasnost da bi se razlika u plaćama i uvjetima rada mogla povećati, osobito u području kao što je pravo, koje je na tržištu jako traženo i dobro plaćeno. Bojimo se negativne selekcije kadrova – upozorava Tamara Perišin.

Ministarstvo je ove godine također smanjilo sredstva za izdavanje znanstvenih časopisa sa 15 na deset milijuna kuna, a još su veća rezanja za izdavanje znanstvenih knjiga, sa 20 milijuna kuna godišnje na 21,5 milijuna kuna u sljedeće tri godine. Daljnja rezanja naziru se i u Vladinom programu gospodarskog oporavka, iako je Hrvatska i prije krize za istraživanje i razvoj izdvajala do 0,9 posto BDP-a, što je dvostruko manje od europskog prosjeka.

Gligor Radečić
Tekst je preuzet s portala novosti.com

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.