Izjava za medije – 7. lipnja 2010.

Donosimo medijsku izjavu plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu povodom sutrašnje sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu, na kojoj će se vjerojatno odrediti novi model naplaćivanja studija, i mogućih akcija koje će se provesti s tim u vezi.


Prošle su već dvije godine otkako su se studenti pokrenuli u borbi za svoja prava i više od godinu dana od prvoga vala blokadâ kojima se tražilo besplatno (javno financirano) obrazovanje dostupno svima na svim razinama. Studenti i dalje ne odustaju od postavljenog zahtjeva, ključnog za napredak i boljitak čitavog društva.

No isto se ne može reći i za vlast i odgovorne dužnosnike, tj. one koji bi se navodno trebali brinuti o ispunjavanju javnoga interesa, što javno financirano obrazovanje na svim razinama svakako jest. Pritom ne treba raditi veliku razliku između Vlade, Sabora, Ministarstva, senatâ, rektorâ i dekanâ, koji, iz ovih ili onih razloga, svi i dalje provode istu štetnu politiku kao i dosad – nastavljaju s komercijalizacijom visokoga obrazovanja čineći ga sve manje pristupačnim i sve teže priuštivim velikom dijelu stanovništva, pritom srozavajući kvalitetu istoga obrazovanja. To nas ne treba čuditi, imamo li u vidu druge poteze vlasti koja izravno radi protiv interesâ većine najavljenim promjenama Zakona o radu, kojima se ukidaju kolektivni ugovori, i neoliberalnim gospodarskim reformama kojima se pogoduje ekonomskoj eliti, a težina krize se prebacuje na leđa običnih ljudi.

Na sveučilišnim je senatima upravo u tijeku usvajanje novog modela naplaćivanja obrazovanja koji nadležne strukture u svoj svojoj birokratskoj drskosti zovu “besplatnim obrazovanjem”. Po tom će novom modelu samo prva godina biti besplatna, dok će se na višim godinama plaćati ovisno o broju nepoloženih ispita, čija se vrijednost računa u tzv. ECTS-bodovima (jedan ispit ima prosječno oko 5 ECTS-bodova, no to ovisi o ispitu i fakultetu). Iako takav model može na prvi pogled izgledati privlačno, riječ je samo o zgodno upakiranoj zamci. Naime, po tom novom modelu svoj će studij morati plaćati čak i više studenata nego dosad. Jedini koji će od plaćanja biti izuzeti su oni studenti koji polože apsolutno sve ispite tijekom godine, uključujući i izborne i prenosive ispite. To će u praksi, s jedne strane, značiti da će vjerojatno oko 80% studenata plaćati svoj studij, a, s druge strane, da će doći do pada kvalitete studiranja jer će mnogi htjeti na silu dati što više ispita (da ih ne bi morali plaćati) bez obzira na ocjenu i kvalitetu naučenog. Ne treba ni spominjati da će opet najdeblji kraj izvući studenti lošije financijske situacije koji uz studij moraju raditi pa nemaju toliko vremena za učenje.

U izloženom modelu čak ni tzv. “izvrsnost” studenata, koncept koji se inače često upotrebljava kako bi se opravdalo naplaćivanje studija, ne utječe na (ne)plaćanje studija. Naime, moguće je da npr. student koji prolazi s prosjekom od 5.00, ne položi li primjerice dva izborna i/ili prenosiva kolegija, plati za njih više tisuća kuna. Pritom cijena jednoga ECTS-a (a time i cijena pojedinih ispita) neće biti propisana zakonom, tj. bit će ostavljena na proizvoljno određivanje pojedinim sveučilištima i fakultetima. Kako sada stoji, jedan ECTS bod će iznositi između 300 i 1000 kn (cijena od 924 kn po ECTS bodu je već izglasana u Osijeku za Medicinski fakultet!), a nemoguće je reći koliko će cijena ECTS-ova rasti u budućnosti. Ono što se, prema dosadašnjem iskustvu, može pretpostaviti jest da će država i dalje smanjivati financije za fakultete, čime će oni biti prisiljeni povećavati cijenu ECTS-bodova, a vrlo vjerojatno i broj studenata koji plaćaju pooštravanjem kriterijâ na ispitima.

Spomenuti model već je usvojen na svečilištima u Splitu i u Osijeku, a 8. lipnja bi trebao biti usvojen i na Senatu Sveučilišta u Zagrebu, unatoč tome što čelnici Sveučilišta informacije o tome kriju kao zmija noge.

Studentima je jasno da je borba za besplatno obrazovanje ozbiljna i dugotrajna politička borba za opću dobrobit čitavoga društva i stoga smo u svojim zahtjevima neumoljivi i jasni. Novi model plaćanja studija još je rigorozniji od sadašnjega i time je potpuno neprihvatljiv. To ćemo svojim odlučnim akcijama jasno i pokazati. Bolju nam budućnost nitko neće dati na poklon, za nju se treba izboriti.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve