Izjava za medije – 7. lipnja 2010.

Donosimo medijsku izjavu plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu povodom sutrašnje sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu, na kojoj će se vjerojatno odrediti novi model naplaćivanja studija, i mogućih akcija koje će se provesti s tim u vezi.


Prošle su već dvije godine otkako su se studenti pokrenuli u borbi za svoja prava i više od godinu dana od prvoga vala blokadâ kojima se tražilo besplatno (javno financirano) obrazovanje dostupno svima na svim razinama. Studenti i dalje ne odustaju od postavljenog zahtjeva, ključnog za napredak i boljitak čitavog društva.

No isto se ne može reći i za vlast i odgovorne dužnosnike, tj. one koji bi se navodno trebali brinuti o ispunjavanju javnoga interesa, što javno financirano obrazovanje na svim razinama svakako jest. Pritom ne treba raditi veliku razliku između Vlade, Sabora, Ministarstva, senatâ, rektorâ i dekanâ, koji, iz ovih ili onih razloga, svi i dalje provode istu štetnu politiku kao i dosad – nastavljaju s komercijalizacijom visokoga obrazovanja čineći ga sve manje pristupačnim i sve teže priuštivim velikom dijelu stanovništva, pritom srozavajući kvalitetu istoga obrazovanja. To nas ne treba čuditi, imamo li u vidu druge poteze vlasti koja izravno radi protiv interesâ većine najavljenim promjenama Zakona o radu, kojima se ukidaju kolektivni ugovori, i neoliberalnim gospodarskim reformama kojima se pogoduje ekonomskoj eliti, a težina krize se prebacuje na leđa običnih ljudi.

Na sveučilišnim je senatima upravo u tijeku usvajanje novog modela naplaćivanja obrazovanja koji nadležne strukture u svoj svojoj birokratskoj drskosti zovu “besplatnim obrazovanjem”. Po tom će novom modelu samo prva godina biti besplatna, dok će se na višim godinama plaćati ovisno o broju nepoloženih ispita, čija se vrijednost računa u tzv. ECTS-bodovima (jedan ispit ima prosječno oko 5 ECTS-bodova, no to ovisi o ispitu i fakultetu). Iako takav model može na prvi pogled izgledati privlačno, riječ je samo o zgodno upakiranoj zamci. Naime, po tom novom modelu svoj će studij morati plaćati čak i više studenata nego dosad. Jedini koji će od plaćanja biti izuzeti su oni studenti koji polože apsolutno sve ispite tijekom godine, uključujući i izborne i prenosive ispite. To će u praksi, s jedne strane, značiti da će vjerojatno oko 80% studenata plaćati svoj studij, a, s druge strane, da će doći do pada kvalitete studiranja jer će mnogi htjeti na silu dati što više ispita (da ih ne bi morali plaćati) bez obzira na ocjenu i kvalitetu naučenog. Ne treba ni spominjati da će opet najdeblji kraj izvući studenti lošije financijske situacije koji uz studij moraju raditi pa nemaju toliko vremena za učenje.

U izloženom modelu čak ni tzv. “izvrsnost” studenata, koncept koji se inače često upotrebljava kako bi se opravdalo naplaćivanje studija, ne utječe na (ne)plaćanje studija. Naime, moguće je da npr. student koji prolazi s prosjekom od 5.00, ne položi li primjerice dva izborna i/ili prenosiva kolegija, plati za njih više tisuća kuna. Pritom cijena jednoga ECTS-a (a time i cijena pojedinih ispita) neće biti propisana zakonom, tj. bit će ostavljena na proizvoljno određivanje pojedinim sveučilištima i fakultetima. Kako sada stoji, jedan ECTS bod će iznositi između 300 i 1000 kn (cijena od 924 kn po ECTS bodu je već izglasana u Osijeku za Medicinski fakultet!), a nemoguće je reći koliko će cijena ECTS-ova rasti u budućnosti. Ono što se, prema dosadašnjem iskustvu, može pretpostaviti jest da će država i dalje smanjivati financije za fakultete, čime će oni biti prisiljeni povećavati cijenu ECTS-bodova, a vrlo vjerojatno i broj studenata koji plaćaju pooštravanjem kriterijâ na ispitima.

Spomenuti model već je usvojen na svečilištima u Splitu i u Osijeku, a 8. lipnja bi trebao biti usvojen i na Senatu Sveučilišta u Zagrebu, unatoč tome što čelnici Sveučilišta informacije o tome kriju kao zmija noge.

Studentima je jasno da je borba za besplatno obrazovanje ozbiljna i dugotrajna politička borba za opću dobrobit čitavoga društva i stoga smo u svojim zahtjevima neumoljivi i jasni. Novi model plaćanja studija još je rigorozniji od sadašnjega i time je potpuno neprihvatljiv. To ćemo svojim odlučnim akcijama jasno i pokazati. Bolju nam budućnost nitko neće dati na poklon, za nju se treba izboriti.

Vezani članci

  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš „Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.“
  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže „Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas.“
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve