Izjava za medije – 7. lipnja 2010.

Donosimo medijsku izjavu plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu povodom sutrašnje sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu, na kojoj će se vjerojatno odrediti novi model naplaćivanja studija, i mogućih akcija koje će se provesti s tim u vezi.


Prošle su već dvije godine otkako su se studenti pokrenuli u borbi za svoja prava i više od godinu dana od prvoga vala blokadâ kojima se tražilo besplatno (javno financirano) obrazovanje dostupno svima na svim razinama. Studenti i dalje ne odustaju od postavljenog zahtjeva, ključnog za napredak i boljitak čitavog društva.

No isto se ne može reći i za vlast i odgovorne dužnosnike, tj. one koji bi se navodno trebali brinuti o ispunjavanju javnoga interesa, što javno financirano obrazovanje na svim razinama svakako jest. Pritom ne treba raditi veliku razliku između Vlade, Sabora, Ministarstva, senatâ, rektorâ i dekanâ, koji, iz ovih ili onih razloga, svi i dalje provode istu štetnu politiku kao i dosad – nastavljaju s komercijalizacijom visokoga obrazovanja čineći ga sve manje pristupačnim i sve teže priuštivim velikom dijelu stanovništva, pritom srozavajući kvalitetu istoga obrazovanja. To nas ne treba čuditi, imamo li u vidu druge poteze vlasti koja izravno radi protiv interesâ većine najavljenim promjenama Zakona o radu, kojima se ukidaju kolektivni ugovori, i neoliberalnim gospodarskim reformama kojima se pogoduje ekonomskoj eliti, a težina krize se prebacuje na leđa običnih ljudi.

Na sveučilišnim je senatima upravo u tijeku usvajanje novog modela naplaćivanja obrazovanja koji nadležne strukture u svoj svojoj birokratskoj drskosti zovu “besplatnim obrazovanjem”. Po tom će novom modelu samo prva godina biti besplatna, dok će se na višim godinama plaćati ovisno o broju nepoloženih ispita, čija se vrijednost računa u tzv. ECTS-bodovima (jedan ispit ima prosječno oko 5 ECTS-bodova, no to ovisi o ispitu i fakultetu). Iako takav model može na prvi pogled izgledati privlačno, riječ je samo o zgodno upakiranoj zamci. Naime, po tom novom modelu svoj će studij morati plaćati čak i više studenata nego dosad. Jedini koji će od plaćanja biti izuzeti su oni studenti koji polože apsolutno sve ispite tijekom godine, uključujući i izborne i prenosive ispite. To će u praksi, s jedne strane, značiti da će vjerojatno oko 80% studenata plaćati svoj studij, a, s druge strane, da će doći do pada kvalitete studiranja jer će mnogi htjeti na silu dati što više ispita (da ih ne bi morali plaćati) bez obzira na ocjenu i kvalitetu naučenog. Ne treba ni spominjati da će opet najdeblji kraj izvući studenti lošije financijske situacije koji uz studij moraju raditi pa nemaju toliko vremena za učenje.

U izloženom modelu čak ni tzv. “izvrsnost” studenata, koncept koji se inače često upotrebljava kako bi se opravdalo naplaćivanje studija, ne utječe na (ne)plaćanje studija. Naime, moguće je da npr. student koji prolazi s prosjekom od 5.00, ne položi li primjerice dva izborna i/ili prenosiva kolegija, plati za njih više tisuća kuna. Pritom cijena jednoga ECTS-a (a time i cijena pojedinih ispita) neće biti propisana zakonom, tj. bit će ostavljena na proizvoljno određivanje pojedinim sveučilištima i fakultetima. Kako sada stoji, jedan ECTS bod će iznositi između 300 i 1000 kn (cijena od 924 kn po ECTS bodu je već izglasana u Osijeku za Medicinski fakultet!), a nemoguće je reći koliko će cijena ECTS-ova rasti u budućnosti. Ono što se, prema dosadašnjem iskustvu, može pretpostaviti jest da će država i dalje smanjivati financije za fakultete, čime će oni biti prisiljeni povećavati cijenu ECTS-bodova, a vrlo vjerojatno i broj studenata koji plaćaju pooštravanjem kriterijâ na ispitima.

Spomenuti model već je usvojen na svečilištima u Splitu i u Osijeku, a 8. lipnja bi trebao biti usvojen i na Senatu Sveučilišta u Zagrebu, unatoč tome što čelnici Sveučilišta informacije o tome kriju kao zmija noge.

Studentima je jasno da je borba za besplatno obrazovanje ozbiljna i dugotrajna politička borba za opću dobrobit čitavoga društva i stoga smo u svojim zahtjevima neumoljivi i jasni. Novi model plaćanja studija još je rigorozniji od sadašnjega i time je potpuno neprihvatljiv. To ćemo svojim odlučnim akcijama jasno i pokazati. Bolju nam budućnost nitko neće dati na poklon, za nju se treba izboriti.

Vezani članci

  • 16. prosinca 2018. O kulturnom radu, njegovom globalnom karakteru i lokalnom aspektu Kako stoji u Strateškom planu Ministarstva Kulture RH za 2019-2021, država trenutno subvencionira socijalne doprinose za 9,58 posto samostalnih umjetnika_ca, odnosno samo 1349 osoba. Nadalje, plan je ne povećavati broj samostalnih umjetnika_ca, te ih definirati kao one „koji su ostvarili izniman doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti“. Što sa svima ostalima koji djeluju u iznimno prekariziranom sektoru kulture? O strukturnim preprekama koje onemogućavaju nadilaženje individualizacije i atomiziranosti kulturnog radništva pročitajte u tekstu Maria Kikaša.
  • 14. prosinca 2018. Duh fašizma pušten je iz boce Unutar globalnog konteksta aktualne socioekonomske krize, višedesetljetna praksa neobuzdanog historijskog revizionizma poprima, iz inicijalno proliberalnog, sve otvoreniji profašistički karakter. Nakon sramežljivih inicijativa za tzv. nacionalnom pomirbom u 80-ima, te tranzicijskog zagovaranja rehabilitacije lokalnih fašista kroz fokusiranje na poslijeratna ubijanja, u Sloveniji su se prakse komemoracija ubijanja fašističkih kolaboracionista posljednjih godina intenzivirale i kvalitativno zaoštrile, počevši s onom u čast lokalnih fašista poginulih tijekom samog Drugog svjetskog rata u borbi protiv slovenskih partizana u Grahovu. U nastavku donosimo isječak iz nadolazeće knjige Gala Kirna The Partisan Counter Archive.
  • 29. studenoga 2018. Fašisti pogoduju rastu dionica Međuratni europski fašizam bio je odgovor tradicionalnih elita i njihovih saveznika iz redova srednjih klasa na rastuću snagu eksploatiranih radničkih masa. Kako bi se suzbila mogućnost pružanja otpora neoliberalizmu, koji je u prethodnom desetljeću doveo do velike krize te pokazao svoje pravo lice čak i onima koji su polagali nade u njegov eventualni uspjeh, povijest se ponavlja i dolazi do ustoličenja autoritarnih prokapitalističkih političkih opcija, na koje prigodno reagiraju i tržišta dionica. Pročitajte komentar ekonomista Douga Henwooda.
  • 28. studenoga 2018. Platforma za novu politiku U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
  • 26. studenoga 2018. Starija generacija – dežurni krivci Nakon raspada Jugoslavije, s početkom deindustrijalizacije, masovni odlazak u prijevremene mirovine korišten je kao mjera za ublažavanje mogućnosti širokih socijalnih prosvjeda. Istovremeno su mnoge starije osobe na prostoru Istočne Njemačke i Poljske, poglavito žene, prihvatile opciju prijevremenog umirovljenja kako bi uslijed propadanja sustava javnih vrtića pomogle svojoj djeci u skrbi o unučadi. Uslijed sve jačih neoliberalnih pritisaka na socijalnu državu, danas se umirovljenike općenito prikazuje kao teret društva, a one koji su odabrali opciju prijevremenog umirovljenja optužuje da je njihova lijenost i nesmotrenost dovela do neodrživosti javnog mirovinskog sustava. O medijskoj hajci na stariju generaciju u Sloveniji i realnim koordinatama problematike mirovinskog sustava pročitajte više u prijevodu teksta Lilijane Burcar.
  • 25. studenoga 2018. Statut i zapisnici I. i II. skupštine ŽKG-a iz Trsta Na današnji je dan 1925. godine u Labinu u 81 godini života umrla Giuseppina Martinuzzi, istarska revolucionarka, socijalistkinja i marksistkinja koja je život posvetila teorijsko-pedagoškom radu s djecom radnica i radnika, seljanki i seljaka te revolucionarnom omladinom. Članicom Komunističke partije Italije postaje odmah po njenom osnivanju u rujnu 1921., a ubrzo preuzima i vođenje Ženske komunističke grupe iz Trsta u vrijeme snažnih revolucionarnih radničkih gibanja, ali i jačanja talijanskog fašističkog pokreta. Pročitajte prijevod Statuta te zapisnikâ Prve i Druge skupštine Ženske komunističke grupe iz Trsta (1921-1922), a više o političkom djelovanju i ostavštini Giuseppine Martinuzzi doznajte u tekstu kojeg smo nedavno objavili.
  • 13. studenoga 2018. „Građanski antifašizam” na braniku Tuđmanove Hrvatske U trenutku dok desnica, s najekstremnijom agendom u zadnjih trideset godina, polako osvaja političke institucije i javne prostore, na ljevici je da koncipira progresivne i emancipatorne odgovore. Da taj proces ne ide baš glatko, pokazuje obrazovni program Centra za studij demokracije i ljudskih prava koji nudi samo još jedno pražnjenje pojma antifašizma od socijalističkog političkog sadržaja i njegovo reapropriranje u duhu građanskih vrijednosti. No ovaj program odlazi i korak dalje, pa antifašizmom pravda i tuđmanistički projekt samostalne i nezavisne Hrvatske. Problematični aspekti ovakvog edukacijskog okvira u tekstu su analizirani s obzirom na njihove historijske, teorijske i političke implikacije.
  • 13. studenoga 2018. Podrška plenuma FFZG-a radnicima Uljanika i 3. maja Pristajući na diktat međunarodnih institucija, Hrvatska je zapostavila ulaganja u vlastitu industriju, prepuštajući istu privatnim investitorima. Situacija u kojoj se trenutno nalazi hrvatska brodogradnja tragičan je primjer izostanka gospodarske vizije, s obzirom na to da se radi o industrijskoj grani koja može biti profitabilna. Opetovano se pokazuje da kratkoročni interesi privatnog sektora nadjačavaju nužnost provođenja politika koje bi osigurale dugoročnu održivost domaće industrije i javnog sustava kojeg ista podržava. U nastavku možete pročitati studentsku podršku radnicima brodogradilišta.
  • 12. studenoga 2018. Imperijalna bilanca: Neispričana priča o britanskom gulagu u Keniji Prema uvriježenom narativu o totalitarizmima, ovi su nedemokratski i autoritarni režimi, sa svojim kršenjima ljudskih prava, presudno obilježili prošlo stoljeće. Unatoč dijametralno suprotnim politikama, desni i lijevi totalitarizam navodno su slični po represivnosti, čija je kruna bila uspostava sustava logora: s jedne strane Auschwitz, s druge Gulag. Ovaj narativ implicira da je pored totalitarnih režima postojao i slobodni svijet, u kojem bi takvi zločini bili nezamislivi. No taj su mit o sebi u najvećoj mjeri izmislili sami pobjednici Hladnog rata, zamećući tragove svojih zločina, poput gigantskog sustava logora kojeg je u Keniji uspostavila britanska kolonijalna vlast u pokušaju da tu zemlju sačuva za bijele koloniste. Razmjeri ovog zločina bili su gotovo nepoznati zapadnoj javnosti do 2005. godine, kada je američka historičarka Caroline Elkins objavila detaljnu studiju o britanskom sustavu logora u Keniji. Donosimo prijevod predgovora njezine knjige.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve