Studentski FAQ – Školarine

U osvit sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu na kojoj bi se trebao izglasati model predložen od Rektorskog zbora za naplaćivanje školarina u akademskoj godini 2010./2011, donosimo odgovore na često postavljana pitanja o školarinama, linearnom plaćanju studija, cijenama ECTS bodova, (ne)mogućnostima oslobađanja od plaćanja i dalekosežnim posljedicama uvođenja školarina. Na mala vrata i pod krinkom uvođenja besplatnog obrazovanja, pokušava se progurati još rigorozniji i skuplji model od postojećeg.


Po kojem će modelu studirati brucoši koji upišu studij u akademskoj godini 2010./2011?

Brucoši će u akademskoj godini 2010./2011. upisati studij bez plaćanja participacije. Vlada je tu odluku nazvala besplatnim obrazovanjem. Nakon besplatnog upisa, studenti će od druge godine plaćati studij prema kriterijima koje određuju pojedina sveučilišta i fakulteti.

Rektorski zbor dao je prijedlog novog modela naplaćivanja studija. Taj model je usvojen na Sveučilištima u Splitu i Osijeku, a o njemu će se uskoro glasati i na senatu Sveučilišta u Zagrebu.


Što je Rektorski zbor predložio kao novi model školarina?

Model Rektorskog zbora je još rigorozniji od postojećeg modela plaćanja školarina.

Pod krinkom besplatnog obrazovanja pokušava se uvesti model po kojem će još veći broj studenata plaćati svoj studij, čime će se još više smanjiti pristup obrazovanju studentima slabijeg socioekonomskog statusa.

Besplatno će studirati samo studenti koji prikupe 60 ECTS bodova ili više i “očiste” godinu, odnosno oni koji polože sve ispite (bilo da su oni uvjeti ili ne ili da su obvezni ili izborni).

Studenti koji prikupe između 42 i 59 bodova, tj. oni koji ostvare uvjete za upis u narednu godinu studija, a neki od neobveznih kolegija prebace, plaćaju po ECTS bodu. To znači da ukoliko imate prosjek 5.0 i prođete godinu, a odlučite prebaciti jedan (neobvezni ili izborni) kolegij koji iznosi 5 bodova, tih 5 bodova morate i platiti!

Ispod 42 boda se plaća ukupan iznos školarine (ovisan o pojedinim sveučilištima odnosno fakultetima).


Kolika će biti cijena 1 ECTS boda i školarina i kako se uopće ta cijena određuje?

Cijena ECTS boda se prema odluci MZOŠ-a neće zakonski regulirati, već će ju određivati pojedina sveučilišta. To znači da nema zakonskog ograničenja visine cijene ECTS bodova i da sveučilišta nitko ne priječi da jedan ECTS košta 1000 kn ili više.

Sveučilište u Osijeku odredilo je sljedeće cijene za 1 ECTS bod: za društveno-humanističke fakultete 344 kn, za tehničke fakultete 388 kn, a za medicinske, biomedicinske i zdravstvene fakultete čak 924 kn. Treba napomenuti da kolegiji u prosjeku ne nose 1 ECTS bod, već pet ili više.

Sveučilište u Splitu još uvijek nije odredilo cijenu ECTS boda, no predsjednik Rektorskog zbora, Ivan Pavić, koji je i rektor splitskog sveučilišta, u medijima je izjavio da će cijena 1 ECTS boda iznositi “simboličnih” 300 kn.

Sveučilište u Zagrebu odlučivat će o cijeni ECTS bodova na jednoj od narednih sjednica Senata. Treba napomenuti da školarine i ECTS bodovi koje studenti plaćaju nisu namijenjeni “poboljšanju studentskog standarda” niti su vezani uz kvalitetu izvođenja studijskog programa (što je često izlika fakultetâ pri donošenju školarina).

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa posljednjih godina sveučilištima, odnosno sastavnicama, daje sve manje i manje novca iz državnog proračuna (ove godine proračun za sveučilišta smanjen je za čak 5%!) , što rezultira time da sveučilišta moraju kompenzirati taj novac povećanjem vlastitih prihoda, tj. naplaćivanjem studija studentima.

Školarine se svake godine donose po principu “krpanja rupa”, tj. fakulteti odlučuju o visini školarina ovisno o iznosu koji im je potreban te godine da pokriju svoje rupe u proračunu ili planirane investicije. Tako studenti školarinama zapravo plaćaju sve što je potrebno, od struje i vode do novih parkirnih mjesta…

Školarine su postale jedan od dva glavna izvora prihoda Sveučilišta. Prema istraživanju Ante Baje s Instituta za javne financije školarine su 2007. činile čak 42% ukupnih vlastitih prihoda Sveučilišta u Zagrebu, 61% Sveučilišta u Splitu ili 78% Sveučilišta u Osijeku.

Ovakav model Rektorskog zbora eklatantan je primjer komercijalizacije sveučilištâ prema kojem će država morati ulagati sve manje i manje novca u sveučilišta, koja će onda najveći dio financijskog tereta prebaciti na studente. To ujedno znači da će ubrzo na sveučilištima biti mjesta samo za one koji mogu platiti svoj studij.


Zar su svi koji ne uspiju prikupiti 60 ECTS bodova loši studenti?

Svake godine studenti polažu velik broj obveznih i izbornih kolegija (brojke se kreću od šest do deset i više kolegija), a broj ECTS bodova po kolegiju varira od jedan do deset i više. Opisani model znači:

  • Studenti koji ne uspiju položiti samo jedan od većeg broja obveznih kolegija plaćaju studij.
Primjer: Studenti prve godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu imaju devet obveznih kolegija od kojih pet nosi manji broj bodova (1 ili 2), jedan nosi 6 ECTS bodova, dva nose po 8 ECTS bodova, a jedan kolegij nosi čak 24 ECTS boda. Ako student ne položi kolegij koji nosi 24 ECTS boda, sljedeće godine morat će platiti školarinu u iznosu od 9240 kn (ukoliko se cijena školarine ne poveća), a ako recimo ne položi jedan kolegij od 8 ECTS bodova, morat će, logično, platiti cijenu osam puta veću od cijene jednog ECTS-a (na Medicinskom fakultetu u Osijeku, pad tog kolegija studenta će koštati 7392 kn).

  • Studenti koji polože sve obvezne predmete, a ne polože samo jedan izborni predmet morat će plaćati studij.
Primjer: Uzmimo ponovno slučaj Medicinskog fakulteta. Tamo izborni predmet na prvoj godini nosi 6 ECTS bodova. To znači da će brucoši koji polože sve obvezne kolegije, a ne polože samo jedan izborni kolegij – plaćati svoj studij (prema modelu u kojem na Medicini jedan bod iznosi 924 kn taj iznos bi bio 5544 kn).


Hoće li se barem studenti s lošom financijskom situacijom ili oni koji imaju velik prosjek osloboditi plaćanja studija?

Ne, ovakav model ne predviđa oslobođenje od plaćanja studija za socijalne kategorije ili za one koji imaju visoki prosjek (primjerice, ako imate prosjek 5.0, a niste položili jedan izborni kolegij, svejedno morate platiti nepolaganje toga predmeta).

Ukratko, zasad stvari stoje tako da je jedini relevantan kriterij za upis sljedeće godine taj da si ju možete priuštiti.


Koje su dalekosežne posljedice ovog modela?

Model Rektorskog zbora još brže vodi prema daljnjoj komercijalizaciji visokog obrazovanja. Prebacivanje ispitâ moći će si priuštiti samo studenti koji će to moći platiti, a studenti koji moraju raditi uz studij će, ukoliko duže studiraju, plaćati punu cijenu školarine.

Financijska penalizacija otvara vrata brojnim manipulacijama jer će se fakultetima omogućiti zarađivanje novca na neprolasku ispita. Lako je zamisliti situaciju u kojoj država neće dati dovoljno novca fakultetu pa će profesori dobiti naputak da to riješe tako što će srušiti malo više studenata. Takvo što nije nimalo nezamislivo jer su se na hrvatskim fakultetima već i prije događale slične stvari.

Kvaliteta studiranja mogla bi drastično pasti jer će većina studenata težiti tome da daju što više ispita, pa makar i s dvojkom, samo da ne bi morali plaćati; umjesto da se potrude što bolje naučiti gradivo za ispit, pa makar ga i ne položili odmah ako nije uvjet. “Čišćenje” godine je jako rijetko čak i kod najboljih studenata s najboljim prosjecima, što je lako statistički provjerljivo. Naprimjer, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu samo je 22% studenata prve bolonjske generacije nakon prvog semestra prikupilo maksimalan broj bodova. Ovakav će model sasvim sigurno dovesti do nevjerojatnih slučajeva da će čak i studenti s jako visokim prosjekom ocjena morati plaćati prenesene ispite. Primjerice, imate li prosjek 5.0, a pritom prenesete dva izborna predmeta po 5 ECTS-ova, morat ćete platiti 3000 kn.


Po kojem modelu iduće akademske godine studiraju studenti koji upisuju drugu, treću (i četvrtu) godinu preddiplomskog studija?

Studenti druge i treće godine preddiplomskog studija studiraju po dosad važećem modelu, odnosno po modelu po kojem su i upisali studij. To znači da dio redovnih studenata ne plaća studij i studira uz potporu MZOŠ-a, a dio za takozvane osobne potrebe (više od 50% studenata) plaća svoj studij (na FF-u 6000 kn). No te studente na diplomskom studiju čeka novi model istovjetan novom modelu na preddiplomskom studiju – prva godina besplatno, druga godina plaćanje po nepoloženim ECTS-ovima. To znači da ćete po novom modelu na 5. godini, i uz prosjek 5.0, ne date li sve ispite (čak i one koji nisu uvjeti ili su izborni), plaćati i po više tisuća kuna.


Hoće li studenti diplomskog studija plaćati studij?

Trenutno ne postoji zakonska regulativa prema kojoj država mora financirati studentima diplomske studije. Posljednje dvije godine zbog studentskih pritisaka blokadama i prosvjedima studenti diplomskih studija nisu plaćali školarine, tj. Ministarstvo je potpisivalo privremene jednogodišnje ugovore sa sveučilištima kojima se obvezalo pokriti sve troškove školarina za tu akademsku godinu.

Ove godine Ministarstvo je potpisalo ugovor u kojem stoji da će pokriti troškove studija za studente prve godine preddiplomskog i diplomskog studija.

Školarine za više godine preddiplomskih i diplomskih studija su izglasane pa će ove godine studij plaćati i studenti 5. godine diplomskog studija! To znači da će, kako sada stvari stoje, na FF-u svi studenti 5. godine platiti godinu 4000 kn.


Za kakav model se zalažu studenti?

Studenti se zalažu za model studiranja bez školarina, naplaćivanja ECTS bodova i drugih oblika naplaćivanja, tj. za studiranje koje bi bilo pravedno i jednako dostupno svim studentima, bez obzira na njihovu financijsku situaciju (za besplatno visoko obrazovanje je prema Gallupovu istraživanju iz ožujka 2009, dakle prije prvog vala blokada, bilo 76% hrvatskih studenata). Mogućnost studiranja ne smije ovisiti o tome može li student sebi platiti studij, već jedino o tome izvršava li svoje obveze. Studenti se ne zalažu za vječno studiranje jer takvo studiranje po bolonji ni ne postoji.

U postojećem sustavu već je utvrđeno da svaki student koji ne ispunjava svoje obveze gubi studentska prava (pravo na prehranu, smještaj itd.), kao i pravo na studiranje (ukoliko unutar dvije godine ne uspije položiti neki kolegij ili ne stekne propisani minimum ECTS bodova).

S druge strane, model Rektorskog zbora ni na koji način ne mijenja “uspješnost studiranja” ili sprječava “vječno studiranje”, on zadržava postojeće bolonjske okvire, a jedina je razlika tâ da po njemu većina studenata plaća svoj studij. Iz ovog primjera najjasnije se vidi da se zapravo “vječno studiranje” koristi kao opravdanje za uvođenje sve viših školarina za sve veći broj studenata. Prijetnja nekolicinom “parazita” (koji ionako po bolonji ne mogu postojati) služi tako kao tobožnje opravdanje za nametanje plaćanja fakulteta većini studenata (a u konačnici svim studentima, kao što je to već u nekim drugim zemljama gdje je komercijalizacija visokog obrazovanja dalje odmakla).

Vezani članci

  • 11. svibnja 2018. Mark Zuckerberg drži izlaganje na godišnjoj konferenciji Facebook developera „F8“, San Jose, 2017. (izvor: 
Anthony Quintano
 @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci). Nevidljiva ruka Facebooka Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
  • 6. svibnja 2018. Američke trupe paradiraju Vladivostokom ispred zgrade koju su zauzeli pripadnici Čehoslovačke legije, pored postrojenih japanskih marinaca, Sibir, kolovoz, 1918. (izvor: Wikipedia.org) Odjeci Oktobra Diskusije o povijesnoj i političkoj važnosti Oktobra, koje su se prošle godine povodom obilježavanja stogodišnjice Velike sovjetske revolucije pojavile unutar znanstvenog i neakademskog polja, vidljivim su učinile ne samo metodološke probleme historiografije, nego i kontingentnost promišljanja važnih povijesnih događaja u širim javnim raspravama. Povjesničar Krešimir Zovak u tekstu se osvrće na problematičnost upotrebe dekontekstualizacije i komparacije kao alata u analizi povijesnih procesa te političke instrumentalizacije na taj način dobivenih rezultata.
  • 1. svibnja 2018. Članovi Nezavisne radničke partije Jugoslavije (NRPJ) i nezavisnih sindikata pred kinom Balkan u Zagrebu, na proslavi 1. maja 1924. godine (izvor: Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, knjiga prva, str. 170, Beograd 1960., Wikimedia Commons) Podrijetlo Prvog maja Odluka o internacionalnom protestnom obilježavanju Prvog maja donesena je na osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. godine u trenutku jačanja reformističkih tendencija unutar socijaldemokratskog pokreta. Donosimo prijevod teksta iz 1894. godine u kojem Rosa Luxemburg, marksistička revolucionarka i teoretičarka političke ekonomije govori o podrijetlu međunarodnog praznika rada, borbi proletarijata za osmosatni radni dan i njegovoj ulozi u kontekstu šire klasne borbe.
  • 21. travnja 2018. Aleksa Bjeliš prilikom studentske akcije upada na sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu 8. lipnja 2010. godine u borbi za javno financirano visoko obrazovanje (foto: SkriptaTV) Naizgled odvojeni svjetovi Skoro desetljeće od studentskih prosvjeda u borbi za javno financirano visoko obrazovanje i devet godina nakon prve blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s istim ciljem, donosimo kratku historizaciju djelovanja tadašnjih institucionalnih aktera u visokoobrazovnom polju, sve do recentnije krize upravljanja najvećim hrvatskim Sveučilištem. Pročitajte tekst Igora Lasića o kontinuitetu liberalno-ekonomskog rastakanja visokog obrazovanja i sistemske demontaže akademske zajednice, koji traje sve do danas.
  • 14. travnja 2018. Ferdinand Bol, „Upravni odbor gilde vinskih trgovaca“, 1663. (izvor: wikipedia.org). Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 12. travnja 2018. Adolf Hitler tijekom svjedočenja na Vrhovnom sudu u Leipzigu, 1930. godine (foto: Heinrich Hoffmann, izvor: en.wikipedia.org) Totalitarizam. Povijest i aporije koncepta Prvi puta objavljena prije dvadeset godina, Traversova historizacija i kritika pojma totalitarizma nije izgubila na svojoj aktualnosti. Pokušavajući ukazati na polimorfni, elastični i uglavnom ambivalentni karakter koncepta, autor razlikuje devet osnovnih etapa u razvoju rasprave o totalitarizmu, precizno ocrtavajući stoljeće dugu genezu kontradikcija u kontekstu njegove recepcije i javne upotrebe. Objavljujemo integralni prijevod teksta Enza Traversa, čiji su dijelovi pročitani u emisiji Ogledi i rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija.
  • 1. travnja 2018. Papa Leon XIII. sa suradnicima. (Izvor: Wikimedia Commons) Crna internacionala Svaka društvena formacija u povijesti ima svoju političko-ekonomsku podlogu. Katolička crkva, koja je u doba feudalizma bila duboko isprepletena sa svjetovnom vlašću, u vrijeme prijelaza u kapitalizam, smjestila se uz bok onima koji će omogućiti održanje njezine moći te realizaciju njezinih materijalnih interesa i u novom sistemu. Donosimo prijevod drugog poglavlja knjige Crna internacionala, objavljene 1956. godine u SFRJ, u kojem novinar i publicist Frane Barbieri piše o povijesnom razvoju katoličke crkve.
  • 1. ožujka 2018. Obrazovanje stanovništva 1930-ih u selu Shorkasy (okrug Cheboksary) (Izvor: Wikimedia Commons) Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 21. siječnja 2018. Nina Obuljen iz Ministarstva kulture RH tijekom izlaganja na okruglom stolu „Održivost margine: Mjere za opstanak nezavisne kulture“, 15. travnja 2010. (izvor: Tomislav Medak @ Flickr prema Creative Commons licenci). Otvoreno pismo neprofitnih medija Tijekom posljednje dvije godine, hrvatska vlada strateški donosi odluke s jasnim ciljem slabljenja i gašenja neprofitnih medija i uništavanja medijskog pluralizma. Neprofitni mediji ostali su bez gotovo ikakvog oblika javnog financiranja, a državne institucije sabotiraju i ostvarivanje podrške Europskog socijalnog fonda. Pročitajte otvoreno pismo koje je dio neprofitnih medija uputio nadležnim institucijama i hrvatskoj javnosti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve