Studentski FAQ – Školarine

U osvit sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu na kojoj bi se trebao izglasati model predložen od Rektorskog zbora za naplaćivanje školarina u akademskoj godini 2010./2011, donosimo odgovore na često postavljana pitanja o školarinama, linearnom plaćanju studija, cijenama ECTS bodova, (ne)mogućnostima oslobađanja od plaćanja i dalekosežnim posljedicama uvođenja školarina. Na mala vrata i pod krinkom uvođenja besplatnog obrazovanja, pokušava se progurati još rigorozniji i skuplji model od postojećeg.


Po kojem će modelu studirati brucoši koji upišu studij u akademskoj godini 2010./2011?

Brucoši će u akademskoj godini 2010./2011. upisati studij bez plaćanja participacije. Vlada je tu odluku nazvala besplatnim obrazovanjem. Nakon besplatnog upisa, studenti će od druge godine plaćati studij prema kriterijima koje određuju pojedina sveučilišta i fakulteti.

Rektorski zbor dao je prijedlog novog modela naplaćivanja studija. Taj model je usvojen na Sveučilištima u Splitu i Osijeku, a o njemu će se uskoro glasati i na senatu Sveučilišta u Zagrebu.


Što je Rektorski zbor predložio kao novi model školarina?

Model Rektorskog zbora je još rigorozniji od postojećeg modela plaćanja školarina.

Pod krinkom besplatnog obrazovanja pokušava se uvesti model po kojem će još veći broj studenata plaćati svoj studij, čime će se još više smanjiti pristup obrazovanju studentima slabijeg socioekonomskog statusa.

Besplatno će studirati samo studenti koji prikupe 60 ECTS bodova ili više i “očiste” godinu, odnosno oni koji polože sve ispite (bilo da su oni uvjeti ili ne ili da su obvezni ili izborni).

Studenti koji prikupe između 42 i 59 bodova, tj. oni koji ostvare uvjete za upis u narednu godinu studija, a neki od neobveznih kolegija prebace, plaćaju po ECTS bodu. To znači da ukoliko imate prosjek 5.0 i prođete godinu, a odlučite prebaciti jedan (neobvezni ili izborni) kolegij koji iznosi 5 bodova, tih 5 bodova morate i platiti!

Ispod 42 boda se plaća ukupan iznos školarine (ovisan o pojedinim sveučilištima odnosno fakultetima).


Kolika će biti cijena 1 ECTS boda i školarina i kako se uopće ta cijena određuje?

Cijena ECTS boda se prema odluci MZOŠ-a neće zakonski regulirati, već će ju određivati pojedina sveučilišta. To znači da nema zakonskog ograničenja visine cijene ECTS bodova i da sveučilišta nitko ne priječi da jedan ECTS košta 1000 kn ili više.

Sveučilište u Osijeku odredilo je sljedeće cijene za 1 ECTS bod: za društveno-humanističke fakultete 344 kn, za tehničke fakultete 388 kn, a za medicinske, biomedicinske i zdravstvene fakultete čak 924 kn. Treba napomenuti da kolegiji u prosjeku ne nose 1 ECTS bod, već pet ili više.

Sveučilište u Splitu još uvijek nije odredilo cijenu ECTS boda, no predsjednik Rektorskog zbora, Ivan Pavić, koji je i rektor splitskog sveučilišta, u medijima je izjavio da će cijena 1 ECTS boda iznositi “simboličnih” 300 kn.

Sveučilište u Zagrebu odlučivat će o cijeni ECTS bodova na jednoj od narednih sjednica Senata. Treba napomenuti da školarine i ECTS bodovi koje studenti plaćaju nisu namijenjeni “poboljšanju studentskog standarda” niti su vezani uz kvalitetu izvođenja studijskog programa (što je često izlika fakultetâ pri donošenju školarina).

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa posljednjih godina sveučilištima, odnosno sastavnicama, daje sve manje i manje novca iz državnog proračuna (ove godine proračun za sveučilišta smanjen je za čak 5%!) , što rezultira time da sveučilišta moraju kompenzirati taj novac povećanjem vlastitih prihoda, tj. naplaćivanjem studija studentima.

Školarine se svake godine donose po principu “krpanja rupa”, tj. fakulteti odlučuju o visini školarina ovisno o iznosu koji im je potreban te godine da pokriju svoje rupe u proračunu ili planirane investicije. Tako studenti školarinama zapravo plaćaju sve što je potrebno, od struje i vode do novih parkirnih mjesta…

Školarine su postale jedan od dva glavna izvora prihoda Sveučilišta. Prema istraživanju Ante Baje s Instituta za javne financije školarine su 2007. činile čak 42% ukupnih vlastitih prihoda Sveučilišta u Zagrebu, 61% Sveučilišta u Splitu ili 78% Sveučilišta u Osijeku.

Ovakav model Rektorskog zbora eklatantan je primjer komercijalizacije sveučilištâ prema kojem će država morati ulagati sve manje i manje novca u sveučilišta, koja će onda najveći dio financijskog tereta prebaciti na studente. To ujedno znači da će ubrzo na sveučilištima biti mjesta samo za one koji mogu platiti svoj studij.


Zar su svi koji ne uspiju prikupiti 60 ECTS bodova loši studenti?

Svake godine studenti polažu velik broj obveznih i izbornih kolegija (brojke se kreću od šest do deset i više kolegija), a broj ECTS bodova po kolegiju varira od jedan do deset i više. Opisani model znači:

  • Studenti koji ne uspiju položiti samo jedan od većeg broja obveznih kolegija plaćaju studij.
Primjer: Studenti prve godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu imaju devet obveznih kolegija od kojih pet nosi manji broj bodova (1 ili 2), jedan nosi 6 ECTS bodova, dva nose po 8 ECTS bodova, a jedan kolegij nosi čak 24 ECTS boda. Ako student ne položi kolegij koji nosi 24 ECTS boda, sljedeće godine morat će platiti školarinu u iznosu od 9240 kn (ukoliko se cijena školarine ne poveća), a ako recimo ne položi jedan kolegij od 8 ECTS bodova, morat će, logično, platiti cijenu osam puta veću od cijene jednog ECTS-a (na Medicinskom fakultetu u Osijeku, pad tog kolegija studenta će koštati 7392 kn).

  • Studenti koji polože sve obvezne predmete, a ne polože samo jedan izborni predmet morat će plaćati studij.
Primjer: Uzmimo ponovno slučaj Medicinskog fakulteta. Tamo izborni predmet na prvoj godini nosi 6 ECTS bodova. To znači da će brucoši koji polože sve obvezne kolegije, a ne polože samo jedan izborni kolegij – plaćati svoj studij (prema modelu u kojem na Medicini jedan bod iznosi 924 kn taj iznos bi bio 5544 kn).


Hoće li se barem studenti s lošom financijskom situacijom ili oni koji imaju velik prosjek osloboditi plaćanja studija?

Ne, ovakav model ne predviđa oslobođenje od plaćanja studija za socijalne kategorije ili za one koji imaju visoki prosjek (primjerice, ako imate prosjek 5.0, a niste položili jedan izborni kolegij, svejedno morate platiti nepolaganje toga predmeta).

Ukratko, zasad stvari stoje tako da je jedini relevantan kriterij za upis sljedeće godine taj da si ju možete priuštiti.


Koje su dalekosežne posljedice ovog modela?

Model Rektorskog zbora još brže vodi prema daljnjoj komercijalizaciji visokog obrazovanja. Prebacivanje ispitâ moći će si priuštiti samo studenti koji će to moći platiti, a studenti koji moraju raditi uz studij će, ukoliko duže studiraju, plaćati punu cijenu školarine.

Financijska penalizacija otvara vrata brojnim manipulacijama jer će se fakultetima omogućiti zarađivanje novca na neprolasku ispita. Lako je zamisliti situaciju u kojoj država neće dati dovoljno novca fakultetu pa će profesori dobiti naputak da to riješe tako što će srušiti malo više studenata. Takvo što nije nimalo nezamislivo jer su se na hrvatskim fakultetima već i prije događale slične stvari.

Kvaliteta studiranja mogla bi drastično pasti jer će većina studenata težiti tome da daju što više ispita, pa makar i s dvojkom, samo da ne bi morali plaćati; umjesto da se potrude što bolje naučiti gradivo za ispit, pa makar ga i ne položili odmah ako nije uvjet. “Čišćenje” godine je jako rijetko čak i kod najboljih studenata s najboljim prosjecima, što je lako statistički provjerljivo. Naprimjer, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu samo je 22% studenata prve bolonjske generacije nakon prvog semestra prikupilo maksimalan broj bodova. Ovakav će model sasvim sigurno dovesti do nevjerojatnih slučajeva da će čak i studenti s jako visokim prosjekom ocjena morati plaćati prenesene ispite. Primjerice, imate li prosjek 5.0, a pritom prenesete dva izborna predmeta po 5 ECTS-ova, morat ćete platiti 3000 kn.


Po kojem modelu iduće akademske godine studiraju studenti koji upisuju drugu, treću (i četvrtu) godinu preddiplomskog studija?

Studenti druge i treće godine preddiplomskog studija studiraju po dosad važećem modelu, odnosno po modelu po kojem su i upisali studij. To znači da dio redovnih studenata ne plaća studij i studira uz potporu MZOŠ-a, a dio za takozvane osobne potrebe (više od 50% studenata) plaća svoj studij (na FF-u 6000 kn). No te studente na diplomskom studiju čeka novi model istovjetan novom modelu na preddiplomskom studiju – prva godina besplatno, druga godina plaćanje po nepoloženim ECTS-ovima. To znači da ćete po novom modelu na 5. godini, i uz prosjek 5.0, ne date li sve ispite (čak i one koji nisu uvjeti ili su izborni), plaćati i po više tisuća kuna.


Hoće li studenti diplomskog studija plaćati studij?

Trenutno ne postoji zakonska regulativa prema kojoj država mora financirati studentima diplomske studije. Posljednje dvije godine zbog studentskih pritisaka blokadama i prosvjedima studenti diplomskih studija nisu plaćali školarine, tj. Ministarstvo je potpisivalo privremene jednogodišnje ugovore sa sveučilištima kojima se obvezalo pokriti sve troškove školarina za tu akademsku godinu.

Ove godine Ministarstvo je potpisalo ugovor u kojem stoji da će pokriti troškove studija za studente prve godine preddiplomskog i diplomskog studija.

Školarine za više godine preddiplomskih i diplomskih studija su izglasane pa će ove godine studij plaćati i studenti 5. godine diplomskog studija! To znači da će, kako sada stvari stoje, na FF-u svi studenti 5. godine platiti godinu 4000 kn.


Za kakav model se zalažu studenti?

Studenti se zalažu za model studiranja bez školarina, naplaćivanja ECTS bodova i drugih oblika naplaćivanja, tj. za studiranje koje bi bilo pravedno i jednako dostupno svim studentima, bez obzira na njihovu financijsku situaciju (za besplatno visoko obrazovanje je prema Gallupovu istraživanju iz ožujka 2009, dakle prije prvog vala blokada, bilo 76% hrvatskih studenata). Mogućnost studiranja ne smije ovisiti o tome može li student sebi platiti studij, već jedino o tome izvršava li svoje obveze. Studenti se ne zalažu za vječno studiranje jer takvo studiranje po bolonji ni ne postoji.

U postojećem sustavu već je utvrđeno da svaki student koji ne ispunjava svoje obveze gubi studentska prava (pravo na prehranu, smještaj itd.), kao i pravo na studiranje (ukoliko unutar dvije godine ne uspije položiti neki kolegij ili ne stekne propisani minimum ECTS bodova).

S druge strane, model Rektorskog zbora ni na koji način ne mijenja “uspješnost studiranja” ili sprječava “vječno studiranje”, on zadržava postojeće bolonjske okvire, a jedina je razlika tâ da po njemu većina studenata plaća svoj studij. Iz ovog primjera najjasnije se vidi da se zapravo “vječno studiranje” koristi kao opravdanje za uvođenje sve viših školarina za sve veći broj studenata. Prijetnja nekolicinom “parazita” (koji ionako po bolonji ne mogu postojati) služi tako kao tobožnje opravdanje za nametanje plaćanja fakulteta većini studenata (a u konačnici svim studentima, kao što je to već u nekim drugim zemljama gdje je komercijalizacija visokog obrazovanja dalje odmakla).

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve