Mađarski seljaci nikako na zelenu granu s Europskom Unijom

Donosimo prijevod transkripta video priloga iz Mađarske novinara Alekseja Jaroševskog, preuzet s portala RT. Bogata i plodna mađarska zemlja dugo je bila zavidan resurs za proizvodnju hrane. No seljaci kažu da ih se polako istiskuje iz igre otkako su se priključili Europskoj Uniji.





Na jednoj od najvećih peradarskih farmi u Mađarskoj, više od 10.000 gusaka i pataka donosi popriličan profit svome vlasniku Ferencu Vargi. Jetra, guščje perje i pačja jaja na vrhuncu su potražnje. Kaže da je njegova zemlja savršena za takvu vrstu posla.

„Za razliku od zemalja Zapadne Europe i SAD-a, mi u Mađarskoj držimo perad na otvorenom,“ rekao je Varga za RT. „Klima i okoliš to dopuštaju pa se perad dobro razvija i dobivamo ekološki čisto meso i jaja.“

Prije manje od desetljeća, mađarske patke bile su prodavane diljem Zapadne Europe i ZND-a. Međutim, sada vlasnik ove farme mora tražiti nova tržišta – uključujući Kinu i Japan – jer je postalo veoma teško poslovati na vlastitom kontinentu.

Kaže da je, otkad je njegova država postala članica EU, morao dvostruko umanjiti broj svoje peradi.

„Izgubili smo rusko tržište – svoga glavnog kupca – u zamjenu za tržište EU. No ispostavilo se da Europa, izuzev Francuske, nije pretjerano zainteresirana za naše proizvode. To je ozbiljno utjecalo na potražnju i vlasnici farmi morali su osigurati svoju perad jer su nove regulacije za uzgoj bile preskupe.“

Prije kolapsa socijalističkog režima 1990, Mađarska je bila jedna od europskih hraniteljica. Njezin poljoprivredni sektor bio je snažan dio ekonomije i države postsovjetskih prostora aktivno su uvozile mađarske proizvode. 2004. godine država je ušla u EU, no umjesto obećane bolje budućnosti, mađarska je poljoprivreda dobila ozbiljan udarac.

„EU nije bilo u interesu poboljšati situaciju na mađarskom tržištu,“ kaže Gyula Thürmer iz Mađarske komunističke radničke partije. „Zapravo su htjeli preuzeti mađarsko tržište. I uspjeli su. Ne trebaju našu proizvodnju, sami proizvode dovoljno maslaca, mesa i vina. Žele da mađarski narod kupuje njihove proizvode. No to je loše za nas; to je kao da smo kolonija.“

Bruxelles ima poseban program za razvoj regionalne poljoprivrede koji farmerima obećava veće prihode. Ipak, stručnjaci kažu da donosi slabe rezultate. Lokalni proizvođači gube više od trećine svojih prihoda svake godine od 2004, u usporedbi s devedesetima. A sada im je čak i njihovo tržište praktički zatvoreno.

„Strani supermarketi preplavili su mađarsko tržište jeftinom robom, koja se usto mnogo bolje promovira nego domaći proizvodi,“ tvrdi Atilla Rojash, predsjednik mađarskog poljoprivrednog udruženja. „A prema regulacijama EU ne možemo tražiti od tih supermarketa da prodaju samo naše proizvode. Jedino što smo uspjeli napraviti da izbjegnemo potpuno uništenje lokalnih tržišta jest da smo progurali legislativu koja obvezuje te trgovine da imaju barem 30% domaćih proizvoda na svojim policama.“

Mađarska ima moratorij na inozemnu kupovinu poljoprivrednog tla. Seljaci kažu da je to jedina stvar koja sprečava poljoprivredni sektor da bude potpuno pregažen. Zabrana istječe u travnju sljedeće godine i nije jasno hoće li EU dopustiti Budimpešti da je produži.

Aleksej Jaroševski

S engleskog prevela: Dijana Ćurković

Vezani članci

  • 9. prosinca 2019. Indikator trenutnog raspoloženja Na valu široke podrške javnosti, zahtjev za dostojanstvom koji su prosvjetne radnice i radnici artikulirali kroz ustrajnu trideset i šestodnevnu štrajkačku borbu za povećanje plaća kroz 6,11% veće koeficijente složenosti poslova, nagovijestio je potencijale, ali i ograničavajuće faktore idućih etapa borbe za širu političku i društvenu promjenu. Unatoč visokoj aktivnosti u štrajkačkoj bazi i dobro pogođenom trenutku, sindikalna su vodstva zbog selektivnog uvažavanja imperativnog mandata u konačnici kapitulirala, pristavši na tek gradualno povećanje koeficijenata samo za nastavno osoblje, čime su pogazila jedinstvo i solidarnost štrajkačkog pokreta.
  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve