Plenum

Izjava za medije – 21. rujna 2010.

Radosna vijest o dogovoru Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa s Rektorskim zborom o plaćanju diplomskih studija prenijela se brzinom svjetlosti po svim hrvatskim medijima. No niti ovaj dogovor studentima nije pružio potpuno javno financirano obrazovanje za koje se bore, već predstavlja tek privremeno rješenje pod krinkom besplatnog obrazovanja što će studentima i njihovim roditeljima uskoro doslovno doći na naplatu.

Odluka Vlade RH, točnije ono što se službeno naziva „dogovorom Vlade i Rektorskog zbora“, o financiranju diplomskih studija za iduću akademsku godinu naišlo je na nekritičku medijsku (pozitivnu) ocjenu bez ikakve dublje analize. Tobože besplatno studiranje koje nam daje Vlada u ovim teškim vremenima naišlo je na općenarodnu podršku, a još jednom političke strukture su vješto iskoristile potencijal populističkog diskurza čiji se efekt dodatno poboljšava u trenutku rastuće nejednakosti i onoga što se naziva „gospodarskom krizom“, a iza čega se krije kriza jednog sistema. Ovakvu odluku Vlade stoga tumačimo kao jeftini nastavak izgradnje kulta ličnosti najveće hrvatske sindikalistice (u koji se krenulo projektom „socijalnog“ rebalansa proračuna) i pokušaj jednokratnog socijalnog smirivanja (po premijerkinu priznanju, Vlada se boji “grčkog scenarija”).

Kao što smo već više puta napomenuli – ovakve odluke su kratkoročno rješenje često uvjetovano dnevnom politikom. Tek se donošenjem zakona i konačnom uspostavom potpuno javno financiranog obrazovanja stvara socijalna jednakost u ovom sektoru, a to je ono za što se borimo. Prenesemo li posljednju Vladinu odluku o besplatnim diplomskim studijama na teren fakultetske administracije i politike pojedinih fakulteta lako ćemo ustanoviti da tu nije riječ o besplatnom studiju, nego o provođenju rektorove politike (nastale u suradnji s političkim vrhom) linearnih modela koja je implementirana kako bi se poticala “studentska odgovornost”, što je floskula iza koje se kriju pokušaji da se namaknu sredstva za financiranje opstanka visokoškolskih institucija koje država ne planira javno financirati.

Izdvajamo tri različita primjera sa Sveučilišta u Zagrebu koja jasno pokazuju o kakvom se besplatnom studiju radi i na koji način se nastavlja provoditi komercijalizacija (visokog) obrazovanja (što je očito izvan medijskih horizonata). Prehrambeno-biotehnološki fakultet, prema javno dostupnim informacijama, provodi politiku linearnog modela prema broju ECTS bodova tako da samo oni koji su skupili 60 ECTS-a imaju pravo na studij financiran javnim novcem, dok svi ostali svoje studiranje moraju plaćati prema cjeniku „prikazanom kod Studentske referade“. Ovakav konzumeristički princip dodatno je vulgariziran na Ekonomskom fakultetu koji studij naplaćuje svima onima koji nisu postigli prosjek ocjena od 4.5; ostali plaćaju iznose prema cijenama u rasponu od 1950 do 5850 kuna ovisno o decimali svog prosjeka. Time smo konačno dobili računicu kolika je tržišna cijena studentskog znanja i što je to, zapravo, izvrsnost. Za kraj ovog prikaza razine komercijalizacije visokog školstva prema Bjeliševu modelu ostavili smo Pravni fakultet koji na najbolji način oslikava krajnost procesa koji ubrzano zahvaća hrvatsko visoko školstvo. Naime, na Pravnom fakultetu sve birokratske usluge se propisno naplaćaju prema Odluci o cijenama usluga: od prijave diplomskog rada koja košta deset kuna, preko diploma od 200 kn (na hrvatskom i engleskom) i 350 kn (na latinskom jeziku) do naknade za ocjenu diplomskog rada za studente koji koriste apsolventsku godinu ili su izvanredni studenti koja iznosi 500kn, naravno uz zadržavanje participacija.

Navedeni primjeri na najbolji način predočavaju stanje u kojem se hrvatsko visoko obrazovanje nalazi i razloge koji taj sektor ne čine dostupnim svim građanima, tj. čine ga dostupnim samo određenoj manjini. Naš cilj, pritom, ostaje isti – ostvarivanje obrazovanja kojem pristup imaju svi bez obzira kojoj klasi pripadali!

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu
21. rujna 2010.
Tagovi:

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka