Izjava za medije – 21. rujna 2010.
Radosna vijest o dogovoru Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa s Rektorskim zborom o plaćanju diplomskih studija prenijela se brzinom svjetlosti po svim hrvatskim medijima. No niti ovaj dogovor studentima nije pružio potpuno javno financirano obrazovanje za koje se bore, već predstavlja tek privremeno rješenje pod krinkom besplatnog obrazovanja što će studentima i njihovim roditeljima uskoro doslovno doći na naplatu.Odluka Vlade RH, točnije ono što se službeno naziva „dogovorom Vlade i Rektorskog zbora“, o financiranju diplomskih studija za iduću akademsku godinu naišlo je na nekritičku medijsku (pozitivnu) ocjenu bez ikakve dublje analize. Tobože besplatno studiranje koje nam daje Vlada u ovim teškim vremenima naišlo je na općenarodnu podršku, a još jednom političke strukture su vješto iskoristile potencijal populističkog diskurza čiji se efekt dodatno poboljšava u trenutku rastuće nejednakosti i onoga što se naziva „gospodarskom krizom“, a iza čega se krije kriza jednog sistema. Ovakvu odluku Vlade stoga tumačimo kao jeftini nastavak izgradnje kulta ličnosti najveće hrvatske sindikalistice (u koji se krenulo projektom „socijalnog“ rebalansa proračuna) i pokušaj jednokratnog socijalnog smirivanja (po premijerkinu priznanju, Vlada se boji “grčkog scenarija”).
Kao što smo već više puta napomenuli – ovakve odluke su kratkoročno rješenje često uvjetovano dnevnom politikom. Tek se donošenjem zakona i konačnom uspostavom potpuno javno financiranog obrazovanja stvara socijalna jednakost u ovom sektoru, a to je ono za što se borimo. Prenesemo li posljednju Vladinu odluku o besplatnim diplomskim studijama na teren fakultetske administracije i politike pojedinih fakulteta lako ćemo ustanoviti da tu nije riječ o besplatnom studiju, nego o provođenju rektorove politike (nastale u suradnji s političkim vrhom) linearnih modela koja je implementirana kako bi se poticala “studentska odgovornost”, što je floskula iza koje se kriju pokušaji da se namaknu sredstva za financiranje opstanka visokoškolskih institucija koje država ne planira javno financirati.
Navedeni primjeri na najbolji način predočavaju stanje u kojem se hrvatsko visoko obrazovanje nalazi i razloge koji taj sektor ne čine dostupnim svim građanima, tj. čine ga dostupnim samo određenoj manjini. Naš cilj, pritom, ostaje isti – ostvarivanje obrazovanja kojem pristup imaju svi bez obzira kojoj klasi pripadali!
