Izjava za medije – 21. rujna 2010.

Radosna vijest o dogovoru Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa s Rektorskim zborom o plaćanju diplomskih studija prenijela se brzinom svjetlosti po svim hrvatskim medijima. No niti ovaj dogovor studentima nije pružio potpuno javno financirano obrazovanje za koje se bore, već predstavlja tek privremeno rješenje pod krinkom besplatnog obrazovanja što će studentima i njihovim roditeljima uskoro doslovno doći na naplatu.


Odluka Vlade RH, točnije ono što se službeno naziva „dogovorom Vlade i Rektorskog zbora“, o financiranju diplomskih studija za iduću akademsku godinu naišlo je na nekritičku medijsku (pozitivnu) ocjenu bez ikakve dublje analize. Tobože besplatno studiranje koje nam daje Vlada u ovim teškim vremenima naišlo je na općenarodnu podršku, a još jednom političke strukture su vješto iskoristile potencijal populističkog diskurza čiji se efekt dodatno poboljšava u trenutku rastuće nejednakosti i onoga što se naziva „gospodarskom krizom“, a iza čega se krije kriza jednog sistema. Ovakvu odluku Vlade stoga tumačimo kao jeftini nastavak izgradnje kulta ličnosti najveće hrvatske sindikalistice (u koji se krenulo projektom „socijalnog“ rebalansa proračuna) i pokušaj jednokratnog socijalnog smirivanja (po premijerkinu priznanju, Vlada se boji “grčkog scenarija”).

Kao što smo već više puta napomenuli – ovakve odluke su kratkoročno rješenje često uvjetovano dnevnom politikom. Tek se donošenjem zakona i konačnom uspostavom potpuno javno financiranog obrazovanja stvara socijalna jednakost u ovom sektoru, a to je ono za što se borimo. Prenesemo li posljednju Vladinu odluku o besplatnim diplomskim studijama na teren fakultetske administracije i politike pojedinih fakulteta lako ćemo ustanoviti da tu nije riječ o besplatnom studiju, nego o provođenju rektorove politike (nastale u suradnji s političkim vrhom) linearnih modela koja je implementirana kako bi se poticala “studentska odgovornost”, što je floskula iza koje se kriju pokušaji da se namaknu sredstva za financiranje opstanka visokoškolskih institucija koje država ne planira javno financirati.

Izdvajamo tri različita primjera sa Sveučilišta u Zagrebu koja jasno pokazuju o kakvom se besplatnom studiju radi i na koji način se nastavlja provoditi komercijalizacija (visokog) obrazovanja (što je očito izvan medijskih horizonata). Prehrambeno-biotehnološki fakultet, prema javno dostupnim informacijama, provodi politiku linearnog modela prema broju ECTS bodova tako da samo oni koji su skupili 60 ECTS-a imaju pravo na studij financiran javnim novcem, dok svi ostali svoje studiranje moraju plaćati prema cjeniku „prikazanom kod Studentske referade“. Ovakav konzumeristički princip dodatno je vulgariziran na Ekonomskom fakultetu koji studij naplaćuje svima onima koji nisu postigli prosjek ocjena od 4.5; ostali plaćaju iznose prema cijenama u rasponu od 1950 do 5850 kuna ovisno o decimali svog prosjeka. Time smo konačno dobili računicu kolika je tržišna cijena studentskog znanja i što je to, zapravo, izvrsnost. Za kraj ovog prikaza razine komercijalizacije visokog školstva prema Bjeliševu modelu ostavili smo Pravni fakultet koji na najbolji način oslikava krajnost procesa koji ubrzano zahvaća hrvatsko visoko školstvo. Naime, na Pravnom fakultetu sve birokratske usluge se propisno naplaćaju prema Odluci o cijenama usluga: od prijave diplomskog rada koja košta deset kuna, preko diploma od 200 kn (na hrvatskom i engleskom) i 350 kn (na latinskom jeziku) do naknade za ocjenu diplomskog rada za studente koji koriste apsolventsku godinu ili su izvanredni studenti koja iznosi 500kn, naravno uz zadržavanje participacija.

Navedeni primjeri na najbolji način predočavaju stanje u kojem se hrvatsko visoko obrazovanje nalazi i razloge koji taj sektor ne čine dostupnim svim građanima, tj. čine ga dostupnim samo određenoj manjini. Naš cilj, pritom, ostaje isti – ostvarivanje obrazovanja kojem pristup imaju svi bez obzira kojoj klasi pripadali!

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve