Čiji oporavak? Kakva dvostruka recesija?

Richard Wolff u članku pokazuje zbog čega je zabrinutost oko ponovnog ulaska Amerike u recesiju nakon njenog navodnog „oporavka“ ustvari krivo čitanje ekonomske situacije odnosno izostavljanje najvažnijih ekonomskih pokazatelja: postotka nezaposlenosti i kvalitete radnog mjesta, tj. visine plaća i naknada u odnosu na radno vrijeme i vrijeme za odmor i plaćene neradne dane. Rast profita korporacija nauštrb radnih mjesta, plaća i mirovina može voditi samo u još veću ekonomsku nestabilnost.


Je li u tijeku ekonomski oporavak? Je li došlo do oporavka koji je sada zaustavljen? Hoće li trenutna recesija od koje smo se djelomice oporavili sada ući u drugu fazu tj. ponovno započeti? U zahuktalim raspravama u koje su uključeni srednjostrujaški političari, novinari i intelektualci lome se koplja oko pitanja oporavka i dvostruke recesije. No ekonomska stvarnost za većinu je Amerikanaca potpuno drugačija.

Institut za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute) u Washingtonu sastavio je grafikon prikazan dolje koji možemo koristiti da bismo razjasnili i ispravili zbrku oko „oporavka“ i „dvostruke recesije“.



Grafikon pokazuje da su se “oporavili” samo profiti korporacija. Oni su počeli opadati s početkom krize na kraju 2007. sve dok nisu dosegli najnižu razinu krajem 2008. Nakon toga profiti korporacija su se „oporavili“ i rasli do sredine 2010, a s njima je raslo i tržište dionica. Na grafikonu je prikazano razdoblje do travnja 2010, nakon čega je oporavak korporacijskih profita i tržišta dionica zatajio i sada prijeti ponovnim opadanjem. Drugo opadanje korporacijskih profita predstavlja tu „dvostruku recesiju“ koje se boje političari, novinari i intelektualci. Time nam pokazuju kako ne znaju razlikovati ono što se događa s profitima od onoga što se događa u ekonomiji.

Bolje mjerilo stanja ekonomije jest broj plaćenih zaposlenja koje ekonomija omogućuje. Taj grafikon pokazuje da je pad broja plaćenih zaposlenja započeo nedugo nakon početka Velike recesije i da se od tada nije zaustavio. Radna mjesta su nestajala bez obzira na to što je stotine tisuća mladih završilo obrazovanje i počelo tražiti posao. Istovremeno, skraćeno radno vrijeme i prisilni dopusti narušili su kvalitetu mnogih zaposlenja koja još nisu propala. Tom narušavanju doprinijelo je i široko rasprostranjeno smanjivanje plaća i naknada (mirovina, zdravstvenog osiguranja, godišnjih odmora itd.). Gotovo nitko nije ostao nezahvaćen povećanom nesigurnošću zaposlenja.

Nikada nije ni došlo do „oporavka“ za većinu Amerikanaca. U biznisu je bilo došlo do oporavka, ali tome sada prijeti ponovno opadanje. Većinu radnika ne čeka drugi pad jer se njihovi ekonomski uvjeti nisu nikada ni bili oporavili. Pred njima je rizik da će korporacije na drugi pad u svojim profitima reagirati prebacujući na radnike još veće troškove prouzrokovane ovom kapitalističkom krizom.

Richard Wolff
S engleskog preveo Damjan Rajačić

Vezani članci

  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život "Jedna od posledica protesta koja se već može primetiti jeste manji strah koji građani imaju od kritike aktuelnog režima, a tako nešto je od suštinskog značaja u slabljenju jednog autokratskog sistema sa elementima diktature. Najbolji primer toga je proglas neformalne grupe medicinskih radnika „Ujedinjeni protiv kovida“ u kojem od Vlade traže smenu aktuelnog Kriznog štaba i formiranje novog, nezavisnu istragu protiv namernog zataškavanja podataka, kao i da se stane na put zastrašivanju i politizaciji lekara. Ovo otvoreno pismo Vladi prvobitno je potpisalo 350 lekara, a samo četiri dana kasnije taj broj se povećao na skoro 2 500 medicinskih radnika i radnica."
  • 2. kolovoza 2020. „Zašto glumiš marksista?“ "Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 26. srpnja 2020. Liberali još uvijek misle da će utvrđivanje činjenica zaustaviti desnicu "Za današnje liberale, standardni pristup borbi protiv desnice provjera je činjenica koje iznosi. Međutim, konzervativci nisu natjecatelji u debati: vode političku borbu i usmjereni su na pobjedu. Utvrđivanje činjenica neće nas spasiti."
  • 26. srpnja 2020. Toplinski valovi globalno su sve dulji i učestaliji "Nova studija donosi „nedvosmislene indikatore“ da globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, već da i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice inzistiraju kako je „vrijeme za pasivnost prošlo“."
  • 26. srpnja 2020. Službeno je – Steven Pinker priča gluposti "Kada Steven Pinker uporno tvrdi da se stanje u svijetu sve više poboljšava, dobar dio njegova argumenta temelji se na tvrdnjama o smanjenju globalnog siromaštva. Međutim, novi izvještaj UN-ova stručnjaka za temu siromaštva poništava navedeni argument, demonstrirajući kako je globalno siromaštvo ostalo gotovo nepromijenjeno tijekom posljednjih četrdeset godina."
  • 19. srpnja 2020. Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice? "U Njemačkoj je Heideggerova popularnost na ekstremnoj desnici povezana s načinima na koje njegova filozofija legitimizira regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice. Njegova vizija nacionalnog tubitka (Dasein), specifičnog kolektivnog bića utemeljenog na zajedničkom duhu, tradiciji i uronjenost u lokalno, pruža suvremenoj njemačkoj ekstremnoj desnici viziju bijelog identiteta koji ujedinjuje „narod“ i „elitu“ na temelju privrženosti lokalnom i „običnim ljudima“ te njegovu glorifikaciju putem rasijalizacije inferiornog kulturnog i religijskog „Drugog“."
  • 19. srpnja 2020. Izvještaj s 218. plenuma Filozofskog fakulteta + izjava za medije Na 218. plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanom 13. srpnja, raspravljalo se o nepravilnostima u procesu izbora dekana FFZG-a i održavanju sjednice Senata na kojoj je valjalo odlučiti hoće li kandidatura većinski izglasanog profesora Jovanovića biti prihvaćena, o prirodi smjene dekanice Filozofskog Vesne Vlahović-Štetić i postavljanja o. d. dekana Miljenka Šimprage na čelo istog. Izglasane su tri točke (odbijanje razrješenja dekanice i postavljanja Šimprage za o. d. dekana, te umjesto njega potvrđivanje demokratski izabranog o. d. dekana Bagića), koje su usmjerene prema Senatu. Uspostavljene su radne grupe i najavljene daljnje akcije te širenje fronte.
  • 19. srpnja 2020. Ne možemo govoriti o rasizmu bez razumijevanja bjelačkosti "Bijeli životi već su bitniji od drugih, stoga proklamirati da su bitni znači pridati im dodatnu vrijednost, što nas opasno približava terenu bjelačke supremacije. To ne znači da su sve bijele osobe u zapadnim društvima materijalno dobro zbrinute ili da ne trpe oskudicu, nego da to nije posljedica činjenice da su bijeli. Crni životi i dalje su obezvrjeđeni, a kako bismo došli do željene situacije u kojoj su svi životi (uistinu) bitni, prvo oni moraju ostvariti paritet tako što će postati bitni. Ovo uistinu nije toliko teško razumjeti, osim ako to odabirete ne razumjeti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve