Čiji oporavak? Kakva dvostruka recesija?

Richard Wolff u članku pokazuje zbog čega je zabrinutost oko ponovnog ulaska Amerike u recesiju nakon njenog navodnog „oporavka“ ustvari krivo čitanje ekonomske situacije odnosno izostavljanje najvažnijih ekonomskih pokazatelja: postotka nezaposlenosti i kvalitete radnog mjesta, tj. visine plaća i naknada u odnosu na radno vrijeme i vrijeme za odmor i plaćene neradne dane. Rast profita korporacija nauštrb radnih mjesta, plaća i mirovina može voditi samo u još veću ekonomsku nestabilnost.


Je li u tijeku ekonomski oporavak? Je li došlo do oporavka koji je sada zaustavljen? Hoće li trenutna recesija od koje smo se djelomice oporavili sada ući u drugu fazu tj. ponovno započeti? U zahuktalim raspravama u koje su uključeni srednjostrujaški političari, novinari i intelektualci lome se koplja oko pitanja oporavka i dvostruke recesije. No ekonomska stvarnost za većinu je Amerikanaca potpuno drugačija.

Institut za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute) u Washingtonu sastavio je grafikon prikazan dolje koji možemo koristiti da bismo razjasnili i ispravili zbrku oko „oporavka“ i „dvostruke recesije“.



Grafikon pokazuje da su se “oporavili” samo profiti korporacija. Oni su počeli opadati s početkom krize na kraju 2007. sve dok nisu dosegli najnižu razinu krajem 2008. Nakon toga profiti korporacija su se „oporavili“ i rasli do sredine 2010, a s njima je raslo i tržište dionica. Na grafikonu je prikazano razdoblje do travnja 2010, nakon čega je oporavak korporacijskih profita i tržišta dionica zatajio i sada prijeti ponovnim opadanjem. Drugo opadanje korporacijskih profita predstavlja tu „dvostruku recesiju“ koje se boje političari, novinari i intelektualci. Time nam pokazuju kako ne znaju razlikovati ono što se događa s profitima od onoga što se događa u ekonomiji.

Bolje mjerilo stanja ekonomije jest broj plaćenih zaposlenja koje ekonomija omogućuje. Taj grafikon pokazuje da je pad broja plaćenih zaposlenja započeo nedugo nakon početka Velike recesije i da se od tada nije zaustavio. Radna mjesta su nestajala bez obzira na to što je stotine tisuća mladih završilo obrazovanje i počelo tražiti posao. Istovremeno, skraćeno radno vrijeme i prisilni dopusti narušili su kvalitetu mnogih zaposlenja koja još nisu propala. Tom narušavanju doprinijelo je i široko rasprostranjeno smanjivanje plaća i naknada (mirovina, zdravstvenog osiguranja, godišnjih odmora itd.). Gotovo nitko nije ostao nezahvaćen povećanom nesigurnošću zaposlenja.

Nikada nije ni došlo do „oporavka“ za većinu Amerikanaca. U biznisu je bilo došlo do oporavka, ali tome sada prijeti ponovno opadanje. Većinu radnika ne čeka drugi pad jer se njihovi ekonomski uvjeti nisu nikada ni bili oporavili. Pred njima je rizik da će korporacije na drugi pad u svojim profitima reagirati prebacujući na radnike još veće troškove prouzrokovane ovom kapitalističkom krizom.

Richard Wolff
S engleskog preveo Damjan Rajačić

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve