Pristajete li na legalizaciju prostitucije?

(ATENTAT NA HRVATSKU ZNANOST U TRI ČINA)
Poštovana čitateljice ili poštovani čitatelju, ovo Vam otvoreno pismo pišem kao prilično običan hrvatski građanin, koji u znanosti radi od 2001. Moje reference lako možete provjeriti na internetu. Budući da – za razliku od mnogih među nama – zasad nisam egzistencijalno ugrožen, imam mogućnost skrenuti Vam pozornost na jedno pitanje o kojemu ovisi budućnost svih nas.
Naime, Ministarstvo znanosti u tajnosti je i bez obrazloženja pripremilo nacrte tri nova zakona o znanosti i visokom obrazovanju. Budući da je za prethodnu javnu raspravu pritom predviđeno svega 13 radnih dana (do 1. studenoga ove godine), preostalo vrijeme, a ni raspoloživi prostor ne dopuštaju mi razložitije govoriti o njihovim dobrim stranama, niti o pojedinim člancima. Znajući da imate dovoljno svojih briga, molim Vas samo da ovaj tekst pročitate do kraja – dalje neka Vas vode vlastiti razbor i savjest!
Onima koji bi mogli pomisliti da sam – poput mnogih korisnika državnih jasli – samo razmažen, mogu odmah reći da ću cijeli svoj radni vijek de iure ili de facto provesti zaposlen na određeno vrijeme, i da se protiv toga nimalo ne bunim. Jedina mi je želja da pravila igre budu jasna, poštena i što stalnija, i da mi omogućuju opstanak u rodnoj zemlji.
1. U pogledu hrvatskih sveučilišta, drže i veći pravni stručnjaci od mene, nacrt novih zakona izravno je protuustavan – nasuprot zajamčenoj autonomiji, osnivaju se sveučilišna vijeća, putem kojih će članovi-neznanstvenici, imenovani od Vlade RH, prema odozgo dobivenim uputama moći uvjetovati većinu ključnih odluka. U skladu s tim, rektorima su, kao njihovoj glavnoj transmisiji, dodijeljene gotovo diktatorske ovlasti, a važna uloga dekanâ, čelnika pojedinih sveučilišnih sastavnica (fakulteta), potpuno je marginalizirana. Na takav način izvršna se vlast u rad sveučilišta nije miješala niti u socijalizmu! Unatoč ustavno zajamčenoj slobodi znanstvenoga stvaralaštva, preko upravnih vijeća i drugih mehanizama na sličan se način državnoj politici želi podvrgnuti sve znanstvene institute, a u Nacionalnom vijeću za znanost i visoko obrazovanje – zaduženom za opću strategiju znanstvenih prioriteta – po novom bi također odlučnu riječ imali ministri, pa i sam predsjednik Vlade. Tvrdi se da je cilj spriječiti korupciju, no za suzbijanje kriminala – ako ga ima – nadležni su policija i državno odvjetništvo, a ne visoki dužnosnici (još stara mudrost kaže da se lopovima banke ne povjeravaju).
2. Unatoč ustavno propisanoj skrbi za znanstvena dobra kao za duhovne narodne vrednote, znanstvena djelatnost na nečuveni se način kani izručiti tržišnim principima. Osim što je udio sredstava ministarstva znanosti, odnosno državnoga proračuna, u financijama pojedinih instituta zakonskim nacrtom ograničen na 60, odnosno 80 posto, nestale su sve odredbe koje su njihove samostalne prihode ograničavale očuvanjem neovisnosti, dostojanstva i osnovnih zadaća znanstvene djelatnosti, kao i odredbe o uvažavanju i poticanju nacionalnih sadržaja. Takvim rješenjima znanstveni se djelatnici umjesto na rad za opće dobro upućuju na svojevrsnu intelektualnu prostituciju, teško spojivu s temeljnim načelima znanstvene objektivnosti i humanizma. Tko plaća neko istraživanje u društvenim i humanističkim znanostima često želi odrediti i sam rezultat! Prirodne, biomedicinske i tehničke znanosti na tu su vrstu pritiska otpornije, no interes financijera u njih se nerijetko odražava u poslovnoj tajni i patentima – zašto bi netko čija zarada počiva na fosilnim gorivima prije vremena pristao da ih zamijene čistiji, obnovljivi izvori energije? Bez daljnjega, veza s ekonomijom može biti blagotvorna za poticanje i primjenu mnogih znanstvenih dosega, no za to je potrebno tržište veće i slobodnije od hrvatskoga, u kojemu su mnoga “gospodarska čuda” ionako zasnovana na sumnjivim posezanjima u državni proračun. Kažu da je kriza i da nema novca, no od ukupno 143 milijarde proračunskih kuna za redovnu će se djelatnost svih instituta u 2010. izdvojiti 326 milijuna kuna (svega 0,23 posto!), a za tzv. mirovne misije čak 333. Društveni i humanistički instituti, za čijim znanstvenim radom nema znatnije tržišne potražnje, no koji jedini mogu pridonijeti stručnom upravljanju kompleksnim sustavima poput države i društva te usmjeravanju opće kvalitete života, u toj masi sudjeluju s poprilici jednom trećinom, što i uz najoprezniju projekciju znači da će se na njima uštedjeti tek 20 do 40 milijuna kuna – malo za cijelo društvo, no presudno za njihovu djelatnost! Kao u priči o kovaču čija je škrtost na čavlima za potkivanje dovela do propasti cijeloga kraljevstva, budući da je konj tijekom bitke zbacio vojskovođu.
3. Najvažnije od svega, predloženi paket tako drastičnih promjena ne može se opravdati pretpristupnim pregovorima s Europskom Unijom, budući da su dotična poglavlja već zaključena – čak i Europa zadovoljna je postojećim zakonom, donesenim ne tako davne 2003. Umjesto da poradi na boljoj primjeni trenutačnih propisa, čini se da je Ministarstvu lakše svako malo sve bezobzirno pretumbati, tako da se mutna voda nikada ne razbistri – tko zna hoće li za pet, deset, ili petnaest godina ostati itko da se sjeti kako je i ovaj pokušaj bio samo još jedna u nizu pogrešaka?
Kako bilo, ne pozivam nikoga na ulice, još manje na prikupljanje potpisa za neki novi referendum. Ipak, ako ste i Vi jedna ili jedan od onih koji drže da nije sve na prodaju, kratka poruka na adresu javnarasprava[at]mzos.hr mogla bi imati učinka. Neka barem vide da nas još ima!