Objava klasnog rata u Engleskoj?

Trideset tisuća ljudi protestiralo je u Londonu u četvrtak 9. prosinca 2010. protiv prihvaćanja novog sistema plaćanja fakulteta. Plan je istog dana izglasan s 323 prema 302 glasa, s čime je maksimalna naknada za godinu studiranja podignuta sa £3290 na £9000. Fakultete će ogromna većina stanovništva završavati uz desetke tisuća funti duga. Mnogi ovu odluku vide kao službeno objavljivanje klasnog rata. Donosimo fotoreportažu s protesta.



Parlament Velike Britanije izglasao je niz drastičnih rezova državnog sufinanciranja visokog obrazovanja, koje je time postalo financijski dostupno samo sitnom postotku najbogatijeg stanovništva. Ostalima je nametnut dužnički sistem s kojim će prosječan student nakon tri godine fakulteta izaći s dugom od između 50 i 60 tisuća funti. Kakve su moguće posljedice govori vijest koju smo nedavno prenijeli o studentskom dugu u SAD-u koji je prerastao dugove kreditnih kartica. Prema istraživaču Marku Kantrowitzu, kako izvještava The Detroit Free Press, studentski dug je narastao na 850 milijardi dolara. Engleska kreće sličnim stopama.



Radikalne rezove i uvođenje dužničkog sistema izglasala je koalicija konzervativaca i liberala, no izrađen je po izvještaju čiji je glavni autor bivši šef British Petroleuma bez ikakvog radnog iskustva u obrazovanju, kojeg su odabrali novi laburisti.


Izglasani model je koktel ideološko-ekonomskih mjera dizajniranih za stvaranje novih radikalnih klasnih razlika, poslušnije radne snage – drastičnim dugovanjima nametnutima na samom počeku životnog radnog vijeka – te potčinjavanju visokog obrazovanja tržištu i kapitalu.


Nakon velikog protesta prije mjesec dana, drugi veliki protest se desio ponovo koordiniranjem samih studenata, čiji se oblici suradnje i organizacije tek stvaraju.





Uobičajeni vođe ovakvih protesta, veliki sindikati i male lijeve političke partije, bili su i ovoga puta prisutni iskazujući solidarnost.



No sasvim je jasno da je ovo za sada samoorganizirana erupcija pobunjenih studenata i srednjoškolaca koji, uz svesrdnu podršku znatnog dijela zaposlenih na fakultetima, okupiraju prostore sveučilista i nastavljaju sa planiranjem niza akcija. U četvrtak su napunili ulice Londona, a mi vam donosimo fotografije i kratke video snimke.



Studenti su opetovano radili živi zid, hrabro blokirajući prolaz policiji na konjima, kako bi spriječili pojačavanje kordona koji su zatvorili prilaze trgu ispred parlamenta.


Kad je policija konačno uspjela dovesti odred na konjima, uslijedile su serije zalijetanja konjanika u zatvorene mase ljudi. Demonstranti su ponekad sjedili na podu, ne bi li spriječili napad konjanika, no policija nije marila za rizik od ozljeda. Pendreci su letjeli vrlo lako, i najčešće bez povoda.






U jednom od takvih napada je ozlijeđen Alfie Meadows, 20-godišnji student filozofije sa Middlesexa. Alfija sam upoznao za vrijeme duge okupacije Odjela za filozofiju na Middlesexu ovog proljeća, a poslije sam ga viđao po studentskim aktivističkim okupljanjima.

Ima mladih studenata koji vole izazivati policiju i iskušavati efekte adrenalina, te onih koji su došli spremni za probijanje kordona kojime je policija blokirala kretanje prosvjednicima. Alfie nije jedan od njih. Dapače, on je jedan od najmirnijh, najpovučenijih studenata koje sam upoznao. Valjda je nad takvima lakše provoditi nasilje. Bilo je i studenata koji su bili dobro opremljeni da se brane, te spremni da grupno i organizirano pokušaju probiti kordone kad bi policija demonstrante blokirala u zatvorene prostore. Od udarca policijskim pendrekom u glavu, Alfie je dobio izljev kriv u mozak. Trosatnom operacijom iste večeri i još jednom dan poslije, spašen mu je život.


Kad je počela padati noć, mlađi učesnici postali su nervozniji jer im je spriječen prilaz do parlamenta, ispred kojeg je prosvjed najavljen te od policije odobren. Glasanjem su na licu mjesta, ispred policijskog kordona, odlučili da se traži alternativni ulaz do parlamenta. DJ na trokolici sa glasnim razglasom poveo je povorku od nekoliko stotina. Trčali smo u nekoliko navrata, te brzim hodom navigavali uličicama Westminstera.


Ljudi iz obližnjih zgrada i kafića su mahali, fotografirali i sa smijehom pratili naše ubrzano izmicanje maloj policijskoj pratnji koja je brzo izgubila ritam i prebacila se na radio komunikaciju javljajući naš pravac kretanja i broj ljudi svojim kolegama. Nakon nekoliko minuta stigli smo do zapadne strane parlamenta. Prošli smo kroz nekoliko kolona parkiranih policijskih kombija, a policija nas je u čudu gledala – tu nas nisu očekivali. No brzo su reagirali i za minutu-dvije stvorio se kordon koji nam je priječio put do ostalih ispred parlamenta, zaustavivši nas u ulici Abingdon.


Sa sigurnošću se može reći da je glavni i osnovni izvor nasilja bilo policijsko okruživanje i zatvaranje prosvjednika (kettling), te nakon zatvaranja visok nivo policijske agresije, napadi pendrecima i s konja.




Temperatura je bila malo iznad nule i protest je već satima bio gotov kada je policija lažno obavijestila prosvjednike da mogu napustiti trg ispred parlamenta preko Westimnster mosta. Na mostu su nekoliko tisuća ljudi zatvorili oko 21 sat i tamo ih držali stisnute do poslije 23 sata. Nije bilo prostora ni za sjesti, ljudi su padali od iscrpljenosti, a novine su dan poslije objavljile pisma roditelja u kojima su protestirali zbog policijskog tretmana naglašavajući da su im djeca dolazila kući uplakana i potrešena.

(* izvor ove fotografije nije poznat)
Opći je konsenzus da se ovaj put radi o protestima prepunim srednjoškolaca, mlađih studenata, te rijetko viđenim miješanjem siromašnje mladosti iz londonskih predgrađa sa dotjeranom djecom više srednje klase sa elitnih univerziteta poput Cambridgea i Oxforda. Bio sam svjedok dogovorima ovakvih, inače socijalno sasvim odvojenih, grupa o taktici kako probijati policijske kordone zajedno. Osim ovakvih do sada neviđenih klasnih solidarnosti, londončani u srednjim godinama gotovo su zaboravili kako izgledaju vladavine konzervativaca, dok su studenti tada većinom bili djeca. Cjelokupni nastup policije, a pogotovo ovo zatvaranje na mostu, demonstracije su drugačijeg, militantnijeg pristupa prema vlastitom stanovništvu. Tu nema mjesta za liberalno uljepšavanje stvarnosti, pogotovo ne onakve vrste kakvo je obilježilo vladavinu novih laburista od 1997.



Do jučer je teško bila zamisliva vijest da će policajci pokušati spriječiti da se ozljeđenog prosvjednika primi u bolnicu u situaciji kada mu je život u opasnosti. Alfie je imao sreće da je osoblje ambulantnih kola prve pomoći inzistiralo da ga se odmah primi, jer ga je policija htjela poslati u drugu bolnicu, što je u njegovom stanju lako moglo značiti i smrt.

Sljedeće tri fotografije i video dokumetiraju uspješan pokušaj probijanja policijskog kordona.






Ovakav tretman ima prizvuke Argentinskog horora, gdje je policija desetljećima direktno zapletena s mafijom i desnicom, te gdje je ubijanje mladih političkih aktivista legitimna praksa. 11. prosinca 2010. u Buenos Airesu je ubijen 19-godišnji aktivist i bilo je puno ranjenih. To je bilo treće takvo ubojstvo u dva dana. Policija nije niti izvršila očevid. U zadnjih nekoliko mjeseci u Buenos Airesu su desnice i bande ubile šest mladih političkih aktivista.

U Londonu je bilo jako hladno, pa su se vatre palile za grijanje, a i iz dosade. Naime, kada policija postavi svoje kordone da bi izolirala glavni prostor demonstracije, ne ostaje baš puno toga smislenog za raditi. Niti možete pronaći društvo s kojim ste stigli, niti vidjeti tko je sve na protestu. Niti se približiti zgradi parlamenta, službenim mjestom odobrenog prosvjeda.


Oko 18 sati čuli smo da je prijedlog izglasan: 320 prema 300 glasova. Nadolazeće generacije studenata od proljeća će se upisivati uz trostruko skuplje godišnje naknade, najvjerojatnije u visini od 9000 funti, što ocjenjuje bakalaureat sa 27000 funti ili otprilike 240000 kuna. Naknada se neće morati platiti odmah, već će se studentima akumulirati dug koji će otplaćivati kroz plaću čitav život s kamatama sličnima kreditima za nekretnine. Fakultet će tako ogromna većina stanovništva završavati uz desetke tisuća funti duga. Samo će mali broj ultra bogatih, i mali dio najbogatije srednje klase, a i to često uz velika odricanja, moći platiti studij.



Ako je suditi po brojnim protestima i političkim analizama u širokom spektru medija, Engleska je vlada ovim drastičnim rezovima i poskupljenjima visokog obrazovanja i službeno objavila klasni rat.




U trenutku kada su gubitci privatnih banaka koje je država sanirala stotine puta veći od uštede koja će se postići ovim rezovima, zaključci drugačiji od ovih o klasnom ratu bogatih prema ogromnoj većini stanovništva teško drže vodu. A ako je tako, onda u tom svjetlu treba gledati na novo ostvarene solidarnosti srednje klase i siromašnijih slojeva kroz studentske prosvjede. Fascinatno je da za takvo spajanje nisu bili potrebni politički posrednici, poput partija, ne vladinih organizacija ili sindikata. Radi se o istinskom direktno demokratskom buđenju disparatnih klasa. Ako ovaj novo nastali studentski pokret potraje, Englesku čekaju burne političke godine.

Toni Prug, fotografije, video i tekst (osim *)

























Vezani članci

  • 27. svibnja 2019. Država je poput ljepenke sastavljena struktura Na okruglom stolu s ciljem strateškog pozicioniranja rasprave o naprednim politikama i alternativnom društvenom razvoju u Sloveniji i šire, Močnik je u izlaganju ukazao na ograničenja koja stoje pred parlamentarnom strankom u pokušaju vođenja lijeve politike, kako u odnosu na državu, tako i s obzirom na europske institucije, odnosno aparate pojedinih frakcija globalnog kapitala.
  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve