Studentski štrajk u Portoriku jača, javno obrazovanje i građanska prava u opasnosti

Donosimo vam tekst o studentskom štrajku protiv novih školarina u Portoriku, koji je izazvao represivne mjere neviđene u toj državi već desetljećima, uključujući policijsku okupaciju kampusa. O stanju u Portoriku i borbi studenata protiv privatizacije javnog obrazovanja pročitajte više u tekstu.

Istodobno s masovnim, katkad eksplozivnim studentskim prosvjedima u Rimu i Londonu, u utorak je Sveučilište u Portoriku opet postalo žarište studentskih prosvjeda koji su glavni kampus pretvorili u militarističku zonu policije i specijalaca opremljenih niskoletećim helikopterima i snajperima. Konflikt oko pretjeranog povećanja školarina sada se pretvorio u borbu protiv privatizacije javnog obrazovanja.

Otpor nametnutim školarinama ($800), izazvao je represivne državne mjere: prvi put u trideset i jednu godinu, policija je okupirala glavni kampus, a lokalni Vrhovni sud, odnedavno sastavljen od vladajuće stranke, u ponedjeljak je zabranio studentske štrajkove i prosvjede na kampusima. U utorak više od 500 studenata prkosilo je vladajućima demonstrirajući na kampusu, mašući sloganom “Boje nas se, jer se mi njih ne bojimo”. (“Nos tienen miedo porque no tenemos miedo”) Trenutni štrajk preispituje suglasnost s pregovorima o školarinama od $800, koji su u lipnju okončali dvomjesečno zatvaranje 10 od 11 kampusa Sveučilišta u Portoriku, budući da Sveučilištu prijeti gubitak od 240 milijuna američkih dolara, koji je pospješen državnim neplaćanjem duga Sveučilištu.

Udruge za građanska prava proglasile su stanje uzbune nakon prošlotjednih nemira i izjava vodećih javnih dužnosnika koje stvaraju neprijateljsku atmosferu i brane slobodu govora, . Kao odgovor, 15 000 pristaša Sveučilišta marširalo je u nedjelju u San Juanu od zgrade Kongresa do La Fortaleze, rezidencije guvernera Portorika, ispod smirujućeg svijetlo plavog tropskog neba, na tom teritoriju SAD-a, s otprilike 4 milijuna američkih državljana – činjenica slabo poznata Amerikancima koji Portoriko doživljavaju kao turističko odredište.

U napetom stanju koje je prethodilo ovom tjednu, vodeći sveučilišni dužnosnici opetovano su prijetili da će ih štrajk možda natjerati da zatvore glavni kampus u Rio Pedrasu, koji okuplja više od 20 000 studenata, zapošljava oko 1 200 profesora i 5 000 nenastavnog osoblja, te se u njega ulijevaju milijuni za znanstvena istraživanja (sveučilišna mreža služi 65 000 studenata). Nadalje, deset od jedanaest kampusa Sveučilišta u Portoriku ostaje na probnom roku agencije za akreditiranje, Middle States Association, u područjima dugoročne fiskalne sposobnosti i efektivnog administrativnog upravljanja, kojima je sadašnja studentska mobilnost simptom, a ne uzrok.

Prošli tjedan tenzije su narasle vodeći do dvodnevnog studentskog štrajka kad je Capitol Security, privatna zaštitarska firma koju je unajmilo Sveučilište za 1,5 milijun američkih dolara, demolirala ulazna vrata kampusa. Zaštitari su bili mladi s malo ili nimalo obuke, nisu nosili identifikacijske oznake, neki su bili naoružani štapovima i cijevima, u atmosferi zastrašivanja neviđenoj od štrajka lučkih radnika 1940-ih. Mnogi zaštitari unovačeni su iz marginalnih afroportorikanskih zajednica, npr. Villa Cañona u Loízi, koja je prema tamošnjim vođama, poprište dokumentiranog policijskog nasilja i uznemirujuće dimenzije institucionalnog rasizma.

Prijavljeno je nekoliko nasilnih incidenata, uključujući i slučaj studenta kojeg su ozbiljno ozlijedili zaštitari. Video koji tobože pokazuje studente kako razbijaju prozor zaštitarskog kombija, neprekidno je emitiran u lokalnim medijima kao opravdanje policijske okupacije kampusa, upravo kad su studenti mirno završili dvodnevni štrajk.

“Sveučilište u Portoriku ima dugogodišnju povijest infiltratora i sabotera angažiranih za poticanje takvih incidenata”, rekao je William Ramirez, izvršni direktor portorikanskog odjela američke Udruge za građanske slobode. Incident je izazvao niz provokacija. Guverener Luis Fortuño, u televizijskom je nastupu otvoreno rekao da se ljevičare više neće tolerirati na kampusu. Njegov šef osoblja, Marcos Rodriguez Ema, javno je prijetio izbacivanjem studenata i profesora koji se usuđuju prosvjedovati. (“vamos a sacarlos a patadas“).

Administracija sveučilišta ograničila je prosvjede na područja izvan kampusa, a u ponedjeljak je počasna rektorica Ana Guadalupe do 15. siječnja formalno zabranila sve prosvjede ili ikakve grupne aktivnosti na kampusu. Također je izdala proglas kojim se zahtijeva obavezno nošenje studentskih identifikacijskih isprava u svako doba dana.

Prema Ramirezu, Fortuñove izjave upućene ljevičarima, limitiranje prosvjeda na područja izvan kampusa i zabrana prosvjeda, kršenja su 1. amandmana, prava zajamčenog Ustavom. Policijska prisutnost, i teško naoružani specijalci stvaraju atmosferu zastrašivanja koja onemogućuje kreativnost.

“Umjesto da odgovaraju na nasilje, stvorili su nasilno okruženje”, rekao je Ramirez, dodavši da je u uvjetima gdje se policijska okupacija koristi kao preventivna mjera, “gotovo sigurno da će doći do nasilja”.

U četvrtak je kao odgovor na policijsku prisutnost na kampusu, na sastanku od 300-tinjak profesora, većina njih izglasala neodržavanje nastave dok je kampus pod opsadom, sa sjećanjem na smrtonosne posljedice policijske brutalnosti za vrijeme posljednje okupacije 1981. U subotu je Jose Figueroa Sancha, šef policije, najavio planove za stalnu policijsku postaju na kampusu, koristeći zabranu narkotika kao opravdanje, usprkos općepoznatoj činjenici da se prodaja droge odvija na mjestima nedaleko od kampusa. Obično kampus raspolaže vlastitim odredom zaštitara.

I neki od studentskih vođa koji se protive štrajku, oglasili su se protiv policijskog zauzimanja kampusa. Omar Rodriguez, predsjednik Studentskog zbora Pedagoškog fakulteta, osnivač i urednik Facebook stranice Estudiantes de la UPR Informan, s preko 30 000 članova, prijavio je napad zaštitarâ bez ikakvog povoda, dok je policija stajala sa strane i smijala mu se dok je on molio za pomoć.

Rekao je :„Pretjerana policijska prisutnost je nepotrebna i zastrašujuća“, nadodavši da je pedagoški apsurdno u takvom okruženju očekivati od studenata da se koncentriraju na učenje.

Iskorištavajući tenzije, Giovanni Roberto, vođa studentskog štrajka, klasnom je solidarnošću pokušao uspostaviti dijalog sa zaštitarima Capitol Securitya, rekavši: “Doveli su nam mlade koji su upravo oni za koje se borimo, kako bi i oni mogli imati pristup sveučilištu.”

Procjenjuje se da će nove školarine od $800, natjerati 10 000 studenata da odustanu od fakulteta, iako su državne legislature i Fortuñova vlada izglasale zadnje pokušaje stvaranja sredstava za studentske poslove i školarine. Brojne iscrpne fiskalne alternative školarinama ponuđene od vjerodostojnih izvora nailaze na zatvorena vrata.

Sam štrajk još mora izgraditi širu podršku. Široko rasprostranjena briga da će štrajk ugroziti opstanak institucije, mobilizirala je neke pa i studente protiv pokreta, usprkos velikoj većini koja ih podržava.. Dok su studenti s nekih kampusa organizirali štrajkove, drugi su glasali protiv takvih mjera. Na kampusu Rio Piedras, studenti koji ne štrajkaju, uključujući i nekadašnje prosvjedne vođe, potpisali su javni proglas u kojem traže otvaranje kampusa i normalno održavanje nastave.

Unatoč tome, organizatori štrajka nadaju se da će nepromišljenost administracije osvojiti naklonost studentima te mobilizirati ostale skupine. Najveća organizacija profesora, Asociacion Puertorriquena de Profesores Universitarios, i organizacije nenastavnog osoblja, La Hermandad de Empleados No-Docentes, uputile su standardne pozive za poštivanje štrajka. Angel Figureoa Jaramillo, predsjednik UTIER-a, sindikata električara, javno je pozvao na podršku demonstracijama.

Ima li ili ne sadašnji konflikt destabilizirajući potencijal na Fortuñovu administraciju, ovisi o širem kontekstu ekonomskog blagostanja. Fortuño i legislativna većina ekstremne desnice došli su na vlast mandatirani da kazne prijašnju vlast za najgore ekonomsko stanje u proteklim desetljećima, bez mogućnosti prijevremenih izbora kao provjere sadašnje politike.

Fortuño, samoprozvani Reganovac, postao je miljenik Republikanske stranke zbog nametanja nepopularnih mjera štednje, preko zakona nazvanog Ley 7 (Zakon 7), kojim se otpušta preko 20 000 zaposlenika javnog sektora; zbog udara na državne agencije, uključujući UPR, s osakaćujućim rezovima ciljanim na uočljive ideološke protivnike; i zbog poništavanja ugovora radnika javnog sektora na tri godine. Takav pokret, sličan Reaganovom otpuštanju štrajkaških kontrolora leta, trebao bi upozoriti sindikate diljem zemlje na interese republikanske stranke.

Fortuñova vlada već je započela pregovore o prodaji ili dugotrajnom najmu UPR-ovih kampusa privatnim fakultetima, pa i onima čiji su vlasnici veliki donatori njegovoj kampanji. To kao i kriza uzrokovana neplaćanjem studentskih kredita, a povezana s osrednjim privatnim fakultetima u SAD-u, prijeti da će sve brže prerasti u problem velik gotovo kao i hipotekarna kriza.

Događaji koji se odvijaju koherentni su s popularnom tezom kanadske autorice Naomi Klein poznatoj kao „kapitalizam katastrofe“ . No studenti u Portoriku i diljem svijeta mobiliziraju se zbog dubinskih rezova i privatizacije javnog viskog obrazovanja u pokretima koji možda tek sad uzimaju prvi zamah.

“Od San Diega do Rima, od San Juana do Londona i Amsterdama, 2010. će biti zapamćena kao godina studentskih pokreta diljem svijeta”, komentirao je Antonio Carmona Baez, profesor politologije na Sveučilištu u Amsterdamu. “Još od 1968. studenti nisu globalno—istovremeno—ustali protiv autoriteta, ovoga puta za spas javnog obrazovanja.”

dr. Maritza Stanchich
vanjska suradnica na anglistici Sveučilišta u Portoriku
članak objavljen u Huffington Postu, 15. prosinca 2010.
S engleskog prevela Ivana Brklje

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve