Studentski štrajk u Portoriku jača, javno obrazovanje i građanska prava u opasnosti

Donosimo vam tekst o studentskom štrajku protiv novih školarina u Portoriku, koji je izazvao represivne mjere neviđene u toj državi već desetljećima, uključujući policijsku okupaciju kampusa. O stanju u Portoriku i borbi studenata protiv privatizacije javnog obrazovanja pročitajte više u tekstu.


Istodobno s masovnim, katkad eksplozivnim studentskim prosvjedima u Rimu i Londonu, u utorak je Sveučilište u Portoriku opet postalo žarište studentskih prosvjeda koji su glavni kampus pretvorili u militarističku zonu policije i specijalaca opremljenih niskoletećim helikopterima i snajperima. Konflikt oko pretjeranog povećanja školarina sada se pretvorio u borbu protiv privatizacije javnog obrazovanja.

Otpor nametnutim školarinama ($800), izazvao je represivne državne mjere: prvi put u trideset i jednu godinu, policija je okupirala glavni kampus, a lokalni Vrhovni sud, odnedavno sastavljen od vladajuće stranke, u ponedjeljak je zabranio studentske štrajkove i prosvjede na kampusima. U utorak više od 500 studenata prkosilo je vladajućima demonstrirajući na kampusu, mašući sloganom “Boje nas se, jer se mi njih ne bojimo”. (“Nos tienen miedo porque no tenemos miedo”) Trenutni štrajk preispituje suglasnost s pregovorima o školarinama od $800, koji su u lipnju okončali dvomjesečno zatvaranje 10 od 11 kampusa Sveučilišta u Portoriku, budući da Sveučilištu prijeti gubitak od 240 milijuna američkih dolara, koji je pospješen državnim neplaćanjem duga Sveučilištu.



Udruge za građanska prava proglasile su stanje uzbune nakon prošlotjednih nemira i izjava vodećih javnih dužnosnika koje stvaraju neprijateljsku atmosferu i brane slobodu govora, . Kao odgovor, 15 000 pristaša Sveučilišta marširalo je u nedjelju u San Juanu od zgrade Kongresa do La Fortaleze, rezidencije guvernera Portorika, ispod smirujućeg svijetlo plavog tropskog neba, na tom teritoriju SAD-a, s otprilike 4 milijuna američkih državljana – činjenica slabo poznata Amerikancima koji Portoriko doživljavaju kao turističko odredište.



U napetom stanju koje je prethodilo ovom tjednu, vodeći sveučilišni dužnosnici opetovano su prijetili da će ih štrajk možda natjerati da zatvore glavni kampus u Rio Pedrasu, koji okuplja više od 20 000 studenata, zapošljava oko 1 200 profesora i 5 000 nenastavnog osoblja, te se u njega ulijevaju milijuni za znanstvena istraživanja (sveučilišna mreža služi 65 000 studenata). Nadalje, deset od jedanaest kampusa Sveučilišta u Portoriku ostaje na probnom roku agencije za akreditiranje, Middle States Association, u područjima dugoročne fiskalne sposobnosti i efektivnog administrativnog upravljanja, kojima je sadašnja studentska mobilnost simptom, a ne uzrok.

Prošli tjedan tenzije su narasle vodeći do dvodnevnog studentskog štrajka kad je Capitol Security, privatna zaštitarska firma koju je unajmilo Sveučilište za 1,5 milijun američkih dolara, demolirala ulazna vrata kampusa. Zaštitari su bili mladi s malo ili nimalo obuke, nisu nosili identifikacijske oznake, neki su bili naoružani štapovima i cijevima, u atmosferi zastrašivanja neviđenoj od štrajka lučkih radnika 1940-ih. Mnogi zaštitari unovačeni su iz marginalnih afroportorikanskih zajednica, npr. Villa Cañona u Loízi, koja je prema tamošnjim vođama, poprište dokumentiranog policijskog nasilja i uznemirujuće dimenzije institucionalnog rasizma.

Prijavljeno je nekoliko nasilnih incidenata, uključujući i slučaj studenta kojeg su ozbiljno ozlijedili zaštitari. Video koji tobože pokazuje studente kako razbijaju prozor zaštitarskog kombija, neprekidno je emitiran u lokalnim medijima kao opravdanje policijske okupacije kampusa, upravo kad su studenti mirno završili dvodnevni štrajk.

“Sveučilište u Portoriku ima dugogodišnju povijest infiltratora i sabotera angažiranih za poticanje takvih incidenata”, rekao je William Ramirez, izvršni direktor portorikanskog odjela američke Udruge za građanske slobode. Incident je izazvao niz provokacija. Guverener Luis Fortuño, u televizijskom je nastupu otvoreno rekao da se ljevičare više neće tolerirati na kampusu. Njegov šef osoblja, Marcos Rodriguez Ema, javno je prijetio izbacivanjem studenata i profesora koji se usuđuju prosvjedovati. (“vamos a sacarlos a patadas“).

Administracija sveučilišta ograničila je prosvjede na područja izvan kampusa, a u ponedjeljak je počasna rektorica Ana Guadalupe do 15. siječnja formalno zabranila sve prosvjede ili ikakve grupne aktivnosti na kampusu. Također je izdala proglas kojim se zahtijeva obavezno nošenje studentskih identifikacijskih isprava u svako doba dana.

Prema Ramirezu, Fortuñove izjave upućene ljevičarima, limitiranje prosvjeda na područja izvan kampusa i zabrana prosvjeda, kršenja su 1. amandmana, prava zajamčenog Ustavom. Policijska prisutnost, i teško naoružani specijalci stvaraju atmosferu zastrašivanja koja onemogućuje kreativnost.

“Umjesto da odgovaraju na nasilje, stvorili su nasilno okruženje”, rekao je Ramirez, dodavši da je u uvjetima gdje se policijska okupacija koristi kao preventivna mjera, “gotovo sigurno da će doći do nasilja”.

U četvrtak je kao odgovor na policijsku prisutnost na kampusu, na sastanku od 300-tinjak profesora, većina njih izglasala neodržavanje nastave dok je kampus pod opsadom, sa sjećanjem na smrtonosne posljedice policijske brutalnosti za vrijeme posljednje okupacije 1981. U subotu je Jose Figueroa Sancha, šef policije, najavio planove za stalnu policijsku postaju na kampusu, koristeći zabranu narkotika kao opravdanje, usprkos općepoznatoj činjenici da se prodaja droge odvija na mjestima nedaleko od kampusa. Obično kampus raspolaže vlastitim odredom zaštitara.

I neki od studentskih vođa koji se protive štrajku, oglasili su se protiv policijskog zauzimanja kampusa. Omar Rodriguez, predsjednik Studentskog zbora Pedagoškog fakulteta, osnivač i urednik Facebook stranice Estudiantes de la UPR Informan, s preko 30 000 članova, prijavio je napad zaštitarâ bez ikakvog povoda, dok je policija stajala sa strane i smijala mu se dok je on molio za pomoć.

Rekao je :„Pretjerana policijska prisutnost je nepotrebna i zastrašujuća“, nadodavši da je pedagoški apsurdno u takvom okruženju očekivati od studenata da se koncentriraju na učenje.

Iskorištavajući tenzije, Giovanni Roberto, vođa studentskog štrajka, klasnom je solidarnošću pokušao uspostaviti dijalog sa zaštitarima Capitol Securitya, rekavši: “Doveli su nam mlade koji su upravo oni za koje se borimo, kako bi i oni mogli imati pristup sveučilištu.”

Procjenjuje se da će nove školarine od $800, natjerati 10 000 studenata da odustanu od fakulteta, iako su državne legislature i Fortuñova vlada izglasale zadnje pokušaje stvaranja sredstava za studentske poslove i školarine. Brojne iscrpne fiskalne alternative školarinama ponuđene od vjerodostojnih izvora nailaze na zatvorena vrata.

Sam štrajk još mora izgraditi širu podršku. Široko rasprostranjena briga da će štrajk ugroziti opstanak institucije, mobilizirala je neke pa i studente protiv pokreta, usprkos velikoj većini koja ih podržava.. Dok su studenti s nekih kampusa organizirali štrajkove, drugi su glasali protiv takvih mjera. Na kampusu Rio Piedras, studenti koji ne štrajkaju, uključujući i nekadašnje prosvjedne vođe, potpisali su javni proglas u kojem traže otvaranje kampusa i normalno održavanje nastave.

Unatoč tome, organizatori štrajka nadaju se da će nepromišljenost administracije osvojiti naklonost studentima te mobilizirati ostale skupine. Najveća organizacija profesora, Asociacion Puertorriquena de Profesores Universitarios, i organizacije nenastavnog osoblja, La Hermandad de Empleados No-Docentes, uputile su standardne pozive za poštivanje štrajka. Angel Figureoa Jaramillo, predsjednik UTIER-a, sindikata električara, javno je pozvao na podršku demonstracijama.

Ima li ili ne sadašnji konflikt destabilizirajući potencijal na Fortuñovu administraciju, ovisi o širem kontekstu ekonomskog blagostanja. Fortuño i legislativna većina ekstremne desnice došli su na vlast mandatirani da kazne prijašnju vlast za najgore ekonomsko stanje u proteklim desetljećima, bez mogućnosti prijevremenih izbora kao provjere sadašnje politike.

Fortuño, samoprozvani Reganovac, postao je miljenik Republikanske stranke zbog nametanja nepopularnih mjera štednje, preko zakona nazvanog Ley 7 (Zakon 7), kojim se otpušta preko 20 000 zaposlenika javnog sektora; zbog udara na državne agencije, uključujući UPR, s osakaćujućim rezovima ciljanim na uočljive ideološke protivnike; i zbog poništavanja ugovora radnika javnog sektora na tri godine. Takav pokret, sličan Reaganovom otpuštanju štrajkaških kontrolora leta, trebao bi upozoriti sindikate diljem zemlje na interese republikanske stranke.

Fortuñova vlada već je započela pregovore o prodaji ili dugotrajnom najmu UPR-ovih kampusa privatnim fakultetima, pa i onima čiji su vlasnici veliki donatori njegovoj kampanji. To kao i kriza uzrokovana neplaćanjem studentskih kredita, a povezana s osrednjim privatnim fakultetima u SAD-u, prijeti da će sve brže prerasti u problem velik gotovo kao i hipotekarna kriza.

Događaji koji se odvijaju koherentni su s popularnom tezom kanadske autorice Naomi Klein poznatoj kao „kapitalizam katastrofe“ . No studenti u Portoriku i diljem svijeta mobiliziraju se zbog dubinskih rezova i privatizacije javnog viskog obrazovanja u pokretima koji možda tek sad uzimaju prvi zamah.

“Od San Diega do Rima, od San Juana do Londona i Amsterdama, 2010. će biti zapamćena kao godina studentskih pokreta diljem svijeta”, komentirao je Antonio Carmona Baez, profesor politologije na Sveučilištu u Amsterdamu. “Još od 1968. studenti nisu globalno—istovremeno—ustali protiv autoriteta, ovoga puta za spas javnog obrazovanja.”

dr. Maritza Stanchich
vanjska suradnica na anglistici Sveučilišta u Portoriku
članak objavljen u Huffington Postu, 15. prosinca 2010.
S engleskog prevela Ivana Brklje

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve