Studentski prosvjedi i novonastalo nezadovoljstvo mladih

Dugo otpisivani kao apatični i razmaženi rasipnici, mladi u Velikoj Britaniji sada predvode javni otpor rezovima koje nameće britanska koalicijska vlada, svjesni sve veće generacijske neravnoteže u društvu. Dok pripadnici baby boom generacije posjeduju veliki dio britanskog bogatstva, mladi trpe zbog nesigurnih poslova, malih plaća i visokih cijena stanovanja. Nedavno utrostručenje školarina samo je dio problema s kojima su mladi danas suočeni.


“iPod generaciju” dugo se otpisivalo kao apatične, razmažene rasipnike; skupinu nepismenih likova iz humoristične serije Nathan Barley koji sišu resurse svojih roditelja. Pa ipak, od zauzimanja središnjice torijevaca do vala blokada fakulteta, ti isti mladi sada predvode javni otpor rezovima konzervativno-liberalne koalicijske vlade. Utrostručenje školarina nesumnjivo je ozbiljna stvar, ali ono predstavlja samo mali dio problema s kojima su mladi u Britaniji suočeni. Rastuća svijest o generacijskim neuravnoteženostima, rasplamsana mjerama štednje ministra financija Georgea Osbornea, mogla bi studentske prosvjede pretvoriti u lavinu šire mobilizacije nezadovoljnih mladih.

Generacijski motivirana politika nesumnjivo je u usponu. Ove godine objavljene su već dvije knjige na tu temu: The Pinch Davida Willetta i nezamjenjiva Jilted Generation Eda Howkera i Shiva Malika. Iako su obje vrlo oprezne u pripisivanju krivnje, pružaju čvrste i dobro utemeljene argumente o naciji koja je izgubila dodir s generacijskim obavezama. Od stanovanja i modela “javno-privatnog partnerstva” poput PFI-ja (private finance initiative) do mirovina i obrazovanja, slika koja se kristalizira svjedoči o podivljalom izvlaštenju budućnosti i prošlosti. Prvenstveni gubitnici su, u svim slučajevima, mladi.

Visoke cijene nekretnina


Jaz između mladih i starih nigdje nije tako izražen kao po pitanju stanovanja. U preko 60% jedinica lokalne vlasti, netko s prosječnom plaćom ne može si priuštiti kupnju kuće ili stana. Potaknute otvaranjem tržišta nekretnina kupljenih za iznajmljivanje (buy-to-let) i dostupnosti lakih kredita, prosječne cijene nekretnina više su se nego utrostručile u periodu između 1997. i 2009. godine (Jilted Generation). U pogledu generacijskog udjela, omjer kućevlasnikâ mlađih od 35 godina smanjio se s 51%, koliko ih je bilo 1990. godine, na samo 29% 2010. Mladi su ljudi potpuno izgurani s tržišta uslijed previsokih cijena. Daleko od toga da ovo bude razlog za zabrinutost, rastućim se cijenama nekretnina beskrajno radovalo.

Tako većini mladih ne preostaje ništa drugo doli podstanarstvo, prvenstveno u privatnom sektoru gdje mlađi od 35 godina čine preko 50% podstanara (Ibid). Za razliku od kućevlasnika ili podstanara u državnom smještaju, privatni podstanari ne samo da plaćaju znatno više za svoj dom već su i podložni nesigurnosti modernog ugovora o podstanarstvu. Kad vam jednogodišnji ugovor istekne, možete biti iseljeni u roku od dva mjeseca. Iz generacijske perspektive, čije hipoteke ovi podstanari financiraju?

U godinama ekonomskog procvata, nekretnine kupljene za iznajmljivanje mogle su se kupiti i sa samo 11% učešća. U kombinaciji s povoljnim poreznim režimom, bilo je to idealno tržište za imućne baby boomere no katastrofalno za mlade. Ekstenzivan državni smještaj izgrađen u poslijeratnom periodu većinom je rasprodan pod Thatcheričinom politikom „prava na kupnju“, kojom se nacionalna imovina prebacila iz javnih u ruke privatnika. Činjenica da se propustilo obnoviti zalihe državnih kuća i stanova još je jedan značajan doprinos trenutnom manjku stambenog smještaja. Ono što je bilo naslijeđeno nije proslijeđeno dalje.

Tržište „fleksibilnog“ rada


Prelazak na tržište „fleksibilnog“ rada također je prouzročio specifične probleme mladima. Taj je izraz velikodušan eufemizam za smanjene plaće i nisku sigurnost zaposlenja, što su omogućili globalni tokovi radne snage i reforme zapošljavanja koje pogoduju industriji. Posljedica toga je nedostatak poticaja za obučavanje osoblja ili nuđenje pripravništva; ti su troškovi umjesto toga prebačeni na same zaposlenike i porezne obveznike općenito. Broj se pripravništava isto tako srozao. Ranije ove godine, na natječaj telekomunikacijske tvrtke BT poslano je 24.000 prijava za samo 221 slobodno mjesto.

U toj „takozvanoj“ recesiji gubici radnih mjesta među mladima narasli su brže nego u ijednoj drugoj starosnoj grupi, ostavivši gotovo milijun mladih u dobi između 16 i 24 godina nezaposlenima (BBC). Napuhavanje dna tržišta rada nesumnjivo je dobro kako za poslovanje tako i za imućne, koji uživaju korist od nižih troškova i cijena, no mladi i manje plaćeni trpe najžešći udarac. Generacijska raspodjela bogatstva sve je neproporcionalnija: generacija baby boomera sada posjeduje punu polovicu britanskih nekretnina i imovine, dok oni mlađi od 45 posjeduju manje od jedne desetine.

Utrostručenjem školarina troškovi obrazovanja prebacuju se s države na pojedinca gotovo u potpunosti. Nakon što je naslijeđen sustav koji je visoko obrazovanje prepoznao kao javno dobro te ga stoga financirao javnim novcem, ono što je predano u naslijeđe je sustav u kojem će mnogi studenti obrazovanje platiti gotovo 40.000 funti, dok će mnogi siromašniji studenti u potpunosti odustati od upisa na fakultet. Ovaj „kabinet milijunaša“ sada prisiljava druge da plate za ono što su oni sami dobili besplatno.

Nasuprot tome, starija generacija ima pozamašnu izbornu moć te ih se sukladno tome nastoji i osvojiti. Pokušava ih se pridobiti besplatnim autobusnim prijevozom, besplatnim TV pretplatama i, najvrjednije od svega, osiguravanjem određenih poreznih prihoda za Državnu zdravstvenu službu (NHS) – koju uvjerljivo najviše koriste stariji ljudi. Kao šlag na torti nezadovoljstva dolazi činjenica da su mnoge nove bolnice Državne zdravstvene službe izgrađene u sklopu tridesetogodišnjih javno-privatnih partnerstva; njih će uvelike otplatiti mladi, po pretjeranim cijenama. Budući da je ponestalo imovine koju je moguće rasprodati, ekstenzivna javno-privatna partnerstva predstavljaju kreditnu karticu s 200 milijardi funti i otplatom koja se proteže do sredine stoljeća. Dodamo li tome nadolazeću mirovinsku krizu slika postaje uistinu veoma ozbiljna, razmjer dugovanja koji se prosljeđuje je zapanjujuć.

Tema koja se ponavlja je nedostatak reciprociteta. Ono u čemu je uživala jedna generacija trebalo bi biti zaštićeno za iduću; ovaj dug potomcima u mnogim je područjima potraćen. Generacijsko trvenje nije privlačna mogućnost, niti je pravedno ocrniti čitavu generaciju zbog ovih novonastalih neuravnoteženosti. Unatoč tome, postoje pitanja na koja treba odgovoriti, pitanja koja se kose s temeljnim osjećajem pravednosti. Uz široko rasprostranjenu nezaposlenost mladih, hendikepirajući nacionalni dug i državu koja se sve više smanjuje, napetost bi lako mogla narasti. Ono što je započelo kao marš na Millbank moglo bi uskoro prerasti u nešto puno dalekosežnije.
Oliver Huitson
Objavljeno 18. prosinca 2010.
S engleskog prevela Milena Radovčić

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve