Štrajkat ćemo jer želimo Sveučilište, a ne korporaciju

Prenosimo intervju s dr. sc. Deanom Dudom koji je objavljen u današnjem izdanju Jutarnjeg lista. Kao jedan od potpisnika inicijalnog poziva na štrajk, Duda još jednom ističe nepopravljivost koncepta paketa predloženih zakona iz znanosti i visokog školstva, kao i tendenciju da se i ovo područje javnog sektora komercijalizira do krajnjih mjera i u konačnici prepusti logici tržišta u trenutku kada se ista logika pokazuje svoje “barbarske” rezultate na globalnoj razini.


Filozofski fakultet u Zagrebu ponovno je pokretač bune među akademskom zajednicom. Stotinjak profesora s tog i još nekih fakulteta pridružilo se inicijativi za štrajk zbog nacrta novih zakona o sveučilištima, znanosti i visokom školstvu, koje priprema Ministarstvo znanosti.

Sveučilišni profesori bune se jer smatraju da novi zakoni donose daljnju komercijalizaciju, da se njima smanjuje autonomija i uvodi politički nadzor. Tim povodom razgovarali smo s jednim od inicijatora štrajka, dr. sc. Deanom Dudom, redovnim profesorom Odsjeka za komparativnu književnost.


Što sve smatrate spornim u nacrtu Zakona o sveučilištima?

Sporan je zapravo cijeli paket zakona kojima se pokušava regulirati sveučilište, znanost i visoko obrazovanje, a ne samo jedan. Sporna je intencija tih zakona, kao što je posve neprihvatljiva procedura rada na njihovim nacrtima i aktualna kozmetička dorada. Prigovori proizišli iz nečega što je sa stajališta zakonodavca trebalo simulirati javnu raspravu, apsolutno su poražavajući. Etatizacija sustava, presudno miješanje nekompetentne politike, dokidanje autonomije, svođenje znanosti na kratkoročne tržišne interese, daljnja komercijalizacija visokog obrazovanja te mogućnost interesnog pretvaranja javnog dobra u privatno više su nego dovoljni elementi za odbacivanje predloženih nacrta.


Je li potrebno rekonstruiranje sveučilišta i ako jest, na koji način?

Našoj inicijativi upućeni su besmisleni prigovori koji u nedostatku argumenata koriste antireformsku retoriku tipa “žele status quo”, “zadržavanje privilegija”, “obrana stečenih pozicija”, “nerad” i tome slično. Svakako treba reformirati način na koji sveučilište funkcionira, ali to se ne može ostvariti tako što ćete korporacijsku logiku nametnuti područjima znanosti i sveučilišta.


Kako postići veću kompetitivnost, primjerice, Sveučilišta u Zagrebu? Kako da ono postane prepoznatljivo u svijetu?

Sveučilište nije korporacija, a nije ni sportska disciplina s izmjerljivim rekordom. U akademskoj zajednici postoji dovoljno svijesti o strukturnim problemima i dovoljno pameti da ih se riješi na opće dobro. Panika koja se zbog medijske površnosti povremeno širi u javnosti o mjestu Sveučilišta u Zagrebu u europskim i globalnim okvirima, često je proizvod besmislenih istraživanja koja kao kriterij – a nedavno smo imali primjer – uzimaju izgled i organizaciju web stranica. Dobra regulativa, kvalitetna infrastruktura, dostupnost visokog obrazovanja, kolegijalna suradnja i odgovornost za javna sredstva, uz slobodu istraživanja i nastave, sigurno vode prepoznatljivosti.


Kako bi se sveučilišta trebala financirati?

Javna sveučilišta moraju se financirati javnim novcem, uz maksimalnu financijsku odgovornost. Odlučno sam protiv svakog oblika plaćanja studija, neovisno o tome nazivali ga školarinama, upisninama ili participacijom. Jedino se tako može dugoročnije zaštititi temeljni društveni interes na području obrazovanja, odnosno njegova dostupnost.


Kako komentirate izjavu ministra Fuchsa da iza ove inicijative za štrajk stoje marginalci?

U svijetu ministra Fuchsa ne bih htio biti čak ni marginalac, jednostavno u taj svijet ne bih ulazio, niti bih mu htio pripadati. Od subjekta koji u intervjuima najavljuje ukidanje sveučilišnih programa zbog njihove neisplativosti, tržišne beskorisnosti ili, pak, slabog interesa ovjerenog anketom među maturantima, ne očekujem baš ništa.


Kako komentirate izjave prof. Puhovskog? Proziva vas da ste neradnici, a on sam u 20 godina nije objavio nijedan rad.

Zanimaju nas u prvom redu argumentirana rasprava i javni interes, a ne uvlačenje u difamacijski usisni ventil. Riječ je o stvarima koje su suviše važne za zajednicu i društvo da bismo energiju rasipali na praznjikavu denuncijantsku stilistiku.


Razgovor vodio Goran Penić
Preuzeto iz Jutarnjeg lista, 20. 1. 2011.

Vezani članci

  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 30. rujna 2019. Paradoks neplaćenog umjetničkog rada: ljubav u ritmu eksploatacije Na tragu naturalizacije kućanskog rada i umjetnost se percipira kao „rad iz ljubavi“. Narativi koji svode umjetnost na emanaciju individualnog kreativnog genija, prikrivajući njezin status kao rada u navodno autonomnom umjetničkom polju, sprečavaju, odnosno otežavaju borbu umjetnica i umjetnika za bolje uvjete rada, te ih prepuštaju prekarnim, potplaćenim i neplaćenim pseudopoduzetničkim aranžmanima.
  • 31. kolovoza 2019. Ulančavanje umetničkih i političkih borbi u međuraću U okviru šireg ilegalnog i legalnog djelovanja revolucionarnog pokreta, a u dodiru sa zenitističkim i nadrealističkim praksama te sve dostupnijom marksističkom literaturom, u međuratnoj Jugoslaviji dolazi do proliferacije progresivnih umjetničkih udruženja, među kojima se isticala i beogradska grupa Život. Njihove strategije i taktike preuzimanja ključnih umjetničkih institucija toga vremena bile su i nakon rata strukturno važne za daljnji razvoj umjetničke scene, a danas su dio revizionističkog zaborava.
  • 7. kolovoza 2019. Spomenik nacionalističkoj pomirbi Revizionističkim konceptom narodne, odnosno nacionalne pomirbe nastoji se prekrojiti povijest zemalja s iskustvom građanskog rata. Bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Španjolskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, primjena ovog načela je neumoljiva. U Sloveniji, gdje je ideja narodne pomirbe dobila zalet u liberalno-disidentskim krugovima osamdesetih, partizanske borce odnedavno se „Spomenikom žrtvama svih ratova“ komemorira zajedno s fašističkim kolaboracionistima protiv kojih su se borili, po ključu „nije bitno jesmo li komunisti ili nacionalisti, sve dok je nacija na prvom mjestu“.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 31. srpnja 2019. Igra prijestolja i Khaleesi od liberala Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 30. srpnja 2019. Spiritualnost kapitalizma Iako new age spiritualnom šminkom zakriva društvene koordinate kapitalizma kao sustava proizvodnje fokusiranog na oplođivanje novca, njegove tehnike i prakse korespondiraju potrebi da se pojedinačno nosimo s nestalnošću i prolaznošću u razvijenom kapitalizmu, odnosno napustimo ideju o trajnom vezivanju uz stvari i ljude uime vježbanja spremnosti za neprestane promjene i odricanja.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve