Štrajkat ćemo jer želimo Sveučilište, a ne korporaciju

Prenosimo intervju s dr. sc. Deanom Dudom koji je objavljen u današnjem izdanju Jutarnjeg lista. Kao jedan od potpisnika inicijalnog poziva na štrajk, Duda još jednom ističe nepopravljivost koncepta paketa predloženih zakona iz znanosti i visokog školstva, kao i tendenciju da se i ovo područje javnog sektora komercijalizira do krajnjih mjera i u konačnici prepusti logici tržišta u trenutku kada se ista logika pokazuje svoje “barbarske” rezultate na globalnoj razini.


Filozofski fakultet u Zagrebu ponovno je pokretač bune među akademskom zajednicom. Stotinjak profesora s tog i još nekih fakulteta pridružilo se inicijativi za štrajk zbog nacrta novih zakona o sveučilištima, znanosti i visokom školstvu, koje priprema Ministarstvo znanosti.

Sveučilišni profesori bune se jer smatraju da novi zakoni donose daljnju komercijalizaciju, da se njima smanjuje autonomija i uvodi politički nadzor. Tim povodom razgovarali smo s jednim od inicijatora štrajka, dr. sc. Deanom Dudom, redovnim profesorom Odsjeka za komparativnu književnost.


Što sve smatrate spornim u nacrtu Zakona o sveučilištima?

Sporan je zapravo cijeli paket zakona kojima se pokušava regulirati sveučilište, znanost i visoko obrazovanje, a ne samo jedan. Sporna je intencija tih zakona, kao što je posve neprihvatljiva procedura rada na njihovim nacrtima i aktualna kozmetička dorada. Prigovori proizišli iz nečega što je sa stajališta zakonodavca trebalo simulirati javnu raspravu, apsolutno su poražavajući. Etatizacija sustava, presudno miješanje nekompetentne politike, dokidanje autonomije, svođenje znanosti na kratkoročne tržišne interese, daljnja komercijalizacija visokog obrazovanja te mogućnost interesnog pretvaranja javnog dobra u privatno više su nego dovoljni elementi za odbacivanje predloženih nacrta.


Je li potrebno rekonstruiranje sveučilišta i ako jest, na koji način?

Našoj inicijativi upućeni su besmisleni prigovori koji u nedostatku argumenata koriste antireformsku retoriku tipa “žele status quo”, “zadržavanje privilegija”, “obrana stečenih pozicija”, “nerad” i tome slično. Svakako treba reformirati način na koji sveučilište funkcionira, ali to se ne može ostvariti tako što ćete korporacijsku logiku nametnuti područjima znanosti i sveučilišta.


Kako postići veću kompetitivnost, primjerice, Sveučilišta u Zagrebu? Kako da ono postane prepoznatljivo u svijetu?

Sveučilište nije korporacija, a nije ni sportska disciplina s izmjerljivim rekordom. U akademskoj zajednici postoji dovoljno svijesti o strukturnim problemima i dovoljno pameti da ih se riješi na opće dobro. Panika koja se zbog medijske površnosti povremeno širi u javnosti o mjestu Sveučilišta u Zagrebu u europskim i globalnim okvirima, često je proizvod besmislenih istraživanja koja kao kriterij – a nedavno smo imali primjer – uzimaju izgled i organizaciju web stranica. Dobra regulativa, kvalitetna infrastruktura, dostupnost visokog obrazovanja, kolegijalna suradnja i odgovornost za javna sredstva, uz slobodu istraživanja i nastave, sigurno vode prepoznatljivosti.


Kako bi se sveučilišta trebala financirati?

Javna sveučilišta moraju se financirati javnim novcem, uz maksimalnu financijsku odgovornost. Odlučno sam protiv svakog oblika plaćanja studija, neovisno o tome nazivali ga školarinama, upisninama ili participacijom. Jedino se tako može dugoročnije zaštititi temeljni društveni interes na području obrazovanja, odnosno njegova dostupnost.


Kako komentirate izjavu ministra Fuchsa da iza ove inicijative za štrajk stoje marginalci?

U svijetu ministra Fuchsa ne bih htio biti čak ni marginalac, jednostavno u taj svijet ne bih ulazio, niti bih mu htio pripadati. Od subjekta koji u intervjuima najavljuje ukidanje sveučilišnih programa zbog njihove neisplativosti, tržišne beskorisnosti ili, pak, slabog interesa ovjerenog anketom među maturantima, ne očekujem baš ništa.


Kako komentirate izjave prof. Puhovskog? Proziva vas da ste neradnici, a on sam u 20 godina nije objavio nijedan rad.

Zanimaju nas u prvom redu argumentirana rasprava i javni interes, a ne uvlačenje u difamacijski usisni ventil. Riječ je o stvarima koje su suviše važne za zajednicu i društvo da bismo energiju rasipali na praznjikavu denuncijantsku stilistiku.


Razgovor vodio Goran Penić
Preuzeto iz Jutarnjeg lista, 20. 1. 2011.

Vezani članci

  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš

    Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos. Jeff Bezos će možda postati prvi svjetski bilijunaš. Neto vrijednost […]

  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže

    Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas Nedavno uspostavljena Globalna ekosocijalistička mreža (Global Ecosocialist Network, GEN) 3. svibnja je održala svoj prvi službeni sastanak putem videokonferencije. Ekosocijalistkinje i ekosocijalisti iz Afrike, Europe, Sjeverne Amerike i […]

  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve