Štrajkat ćemo jer želimo Sveučilište, a ne korporaciju

Prenosimo intervju s dr. sc. Deanom Dudom koji je objavljen u današnjem izdanju Jutarnjeg lista. Kao jedan od potpisnika inicijalnog poziva na štrajk, Duda još jednom ističe nepopravljivost koncepta paketa predloženih zakona iz znanosti i visokog školstva, kao i tendenciju da se i ovo područje javnog sektora komercijalizira do krajnjih mjera i u konačnici prepusti logici tržišta u trenutku kada se ista logika pokazuje svoje “barbarske” rezultate na globalnoj razini.


Filozofski fakultet u Zagrebu ponovno je pokretač bune među akademskom zajednicom. Stotinjak profesora s tog i još nekih fakulteta pridružilo se inicijativi za štrajk zbog nacrta novih zakona o sveučilištima, znanosti i visokom školstvu, koje priprema Ministarstvo znanosti.

Sveučilišni profesori bune se jer smatraju da novi zakoni donose daljnju komercijalizaciju, da se njima smanjuje autonomija i uvodi politički nadzor. Tim povodom razgovarali smo s jednim od inicijatora štrajka, dr. sc. Deanom Dudom, redovnim profesorom Odsjeka za komparativnu književnost.


Što sve smatrate spornim u nacrtu Zakona o sveučilištima?

Sporan je zapravo cijeli paket zakona kojima se pokušava regulirati sveučilište, znanost i visoko obrazovanje, a ne samo jedan. Sporna je intencija tih zakona, kao što je posve neprihvatljiva procedura rada na njihovim nacrtima i aktualna kozmetička dorada. Prigovori proizišli iz nečega što je sa stajališta zakonodavca trebalo simulirati javnu raspravu, apsolutno su poražavajući. Etatizacija sustava, presudno miješanje nekompetentne politike, dokidanje autonomije, svođenje znanosti na kratkoročne tržišne interese, daljnja komercijalizacija visokog obrazovanja te mogućnost interesnog pretvaranja javnog dobra u privatno više su nego dovoljni elementi za odbacivanje predloženih nacrta.


Je li potrebno rekonstruiranje sveučilišta i ako jest, na koji način?

Našoj inicijativi upućeni su besmisleni prigovori koji u nedostatku argumenata koriste antireformsku retoriku tipa “žele status quo”, “zadržavanje privilegija”, “obrana stečenih pozicija”, “nerad” i tome slično. Svakako treba reformirati način na koji sveučilište funkcionira, ali to se ne može ostvariti tako što ćete korporacijsku logiku nametnuti područjima znanosti i sveučilišta.


Kako postići veću kompetitivnost, primjerice, Sveučilišta u Zagrebu? Kako da ono postane prepoznatljivo u svijetu?

Sveučilište nije korporacija, a nije ni sportska disciplina s izmjerljivim rekordom. U akademskoj zajednici postoji dovoljno svijesti o strukturnim problemima i dovoljno pameti da ih se riješi na opće dobro. Panika koja se zbog medijske površnosti povremeno širi u javnosti o mjestu Sveučilišta u Zagrebu u europskim i globalnim okvirima, često je proizvod besmislenih istraživanja koja kao kriterij – a nedavno smo imali primjer – uzimaju izgled i organizaciju web stranica. Dobra regulativa, kvalitetna infrastruktura, dostupnost visokog obrazovanja, kolegijalna suradnja i odgovornost za javna sredstva, uz slobodu istraživanja i nastave, sigurno vode prepoznatljivosti.


Kako bi se sveučilišta trebala financirati?

Javna sveučilišta moraju se financirati javnim novcem, uz maksimalnu financijsku odgovornost. Odlučno sam protiv svakog oblika plaćanja studija, neovisno o tome nazivali ga školarinama, upisninama ili participacijom. Jedino se tako može dugoročnije zaštititi temeljni društveni interes na području obrazovanja, odnosno njegova dostupnost.


Kako komentirate izjavu ministra Fuchsa da iza ove inicijative za štrajk stoje marginalci?

U svijetu ministra Fuchsa ne bih htio biti čak ni marginalac, jednostavno u taj svijet ne bih ulazio, niti bih mu htio pripadati. Od subjekta koji u intervjuima najavljuje ukidanje sveučilišnih programa zbog njihove neisplativosti, tržišne beskorisnosti ili, pak, slabog interesa ovjerenog anketom među maturantima, ne očekujem baš ništa.


Kako komentirate izjave prof. Puhovskog? Proziva vas da ste neradnici, a on sam u 20 godina nije objavio nijedan rad.

Zanimaju nas u prvom redu argumentirana rasprava i javni interes, a ne uvlačenje u difamacijski usisni ventil. Riječ je o stvarima koje su suviše važne za zajednicu i društvo da bismo energiju rasipali na praznjikavu denuncijantsku stilistiku.


Razgovor vodio Goran Penić
Preuzeto iz Jutarnjeg lista, 20. 1. 2011.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve