Akademska solidarnost Split: No pasarán!

Na sjednici u Splitu su se pojavila dva prijedloga: jedan koji je tražio kategoričko odbijanje Zakonâ i izradu nacionalne strategije na potpuno novim temeljima, za koji je glasalo 15 članova Senata i drugi, koji je tražio da se o zakonu nastavi javna rasprava te ga se uz značajne dorade uputi u daljnju proceduru, kojega je podržalo 12 članova Senata.

Priopćenje za medije sindikata Akademska solidarnost Split povodom održane sjednice Senata Sveučilišta u Splitu

U petak 20. svibnja održana je sjednica Senata Sveučilišta u Splitu na kojoj se raspravljalo i odlučivalo o prijedlozima novih Nacrta zakonâ o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu.

Iako je na sjednici jasno iskristaliziran stav većine splitskih fakulteta koji su kategorički odbacili zakone, a to se odnosi na njih dvanaest (Ekonomski fakultet, Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje, Filozofski fakultet, Katoličko-bogoslovni fakultet, Pravni fakultet, Kemijsko-tehnološki fakultet, Kineziološki fakultet, Pomorski fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet, Umjetničku akademiju, Studij mora i Stručne studije), dok je samo Dekan Medicinskog fakulteta izričito podržao Nacrte zakonâ, Ministarstvo je nastavilo obmanjivati javnost objavljujući na svojoj web-stranici da izražava zadovoljstvo činjenicom da je Senat Sveučilišta u Splitu zadržao autonomiju u odlučivanju, odbivši prijedlog nekih sastavnica o odbacivanju zakona.

Stvari su međutim potpuno drukčije. Na sjednici Senata većina fakulteta je kategorički odbila zakone. Samo je apsurdni sastav splitskog Senata, u kojem primjerice sedam predstavnika ima Studentski zbor, na koje su vršeni veliki pritisci od strane Rektora u smjeru davanja podrške Zakonima, omogućio da zakoni ne budu odbačeni natpolovičnom većinom. Imajući u vidu takav rezultat glasovanja priopćenje Ministarstva u potpunom je raskoraku sa zdravim razumom.

U spomenutom priopćenju posebno iritira zadovoljstvo nepodlijeganju pritiscima, budući da je uvaženi ministar upravo rodonačelnik takvog pristupa u donošenju odluka. Radovan Fuchs je tako već određeno vrijeme na neprekidnoj turneji u svrhu discipliniranja neposlušnih sveučilišta. Posebno je zanimljivo da unatoč neuspjelom pohodu na Split, koji je zaustavljen najavljenim prosvjedom AS, nastavlja inzistirati na turneji najavljenim posjetom sjednici Senata Sveučilišta u Osijeku.

A stvari činjenično stoje ovako. Na sjednici su se pojavila dva prijedloga: jedan koji je tražio kategoričko odbijanje Zakonâ i izradu nacionalne strategije na potpuno novim temeljima, za koji je glasalo 15 članova Senata i drugi, podržan od strane Rektora i njegovih trabanata; koji je tražio da se o zakonu nastavi javna rasprava te ga se uz značajne dorade, a nakon što se one ugrade u postojeći prijedlog zakona, uputi u daljnju proceduru, kojega je podržalo 12 članova Senata. Mi to čitamo kao jasan i potpun poraz politike ministra Fuchsa.

Poštovani kolege iz Ministarstva i uvaženi ministre: No pasarán!

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve