Akademska solidarnost Split: No pasarán!

Na sjednici u Splitu su se pojavila dva prijedloga: jedan koji je tražio kategoričko odbijanje Zakonâ i izradu nacionalne strategije na potpuno novim temeljima, za koji je glasalo 15 članova Senata i drugi, koji je tražio da se o zakonu nastavi javna rasprava te ga se uz značajne dorade uputi u daljnju proceduru, kojega je podržalo 12 članova Senata.

Priopćenje za medije sindikata Akademska solidarnost Split povodom održane sjednice Senata Sveučilišta u Splitu

U petak 20. svibnja održana je sjednica Senata Sveučilišta u Splitu na kojoj se raspravljalo i odlučivalo o prijedlozima novih Nacrta zakonâ o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu.

Iako je na sjednici jasno iskristaliziran stav većine splitskih fakulteta koji su kategorički odbacili zakone, a to se odnosi na njih dvanaest (Ekonomski fakultet, Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje, Filozofski fakultet, Katoličko-bogoslovni fakultet, Pravni fakultet, Kemijsko-tehnološki fakultet, Kineziološki fakultet, Pomorski fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet, Umjetničku akademiju, Studij mora i Stručne studije), dok je samo Dekan Medicinskog fakulteta izričito podržao Nacrte zakonâ, Ministarstvo je nastavilo obmanjivati javnost objavljujući na svojoj web-stranici da izražava zadovoljstvo činjenicom da je Senat Sveučilišta u Splitu zadržao autonomiju u odlučivanju, odbivši prijedlog nekih sastavnica o odbacivanju zakona.

Stvari su međutim potpuno drukčije. Na sjednici Senata većina fakulteta je kategorički odbila zakone. Samo je apsurdni sastav splitskog Senata, u kojem primjerice sedam predstavnika ima Studentski zbor, na koje su vršeni veliki pritisci od strane Rektora u smjeru davanja podrške Zakonima, omogućio da zakoni ne budu odbačeni natpolovičnom većinom. Imajući u vidu takav rezultat glasovanja priopćenje Ministarstva u potpunom je raskoraku sa zdravim razumom.

U spomenutom priopćenju posebno iritira zadovoljstvo nepodlijeganju pritiscima, budući da je uvaženi ministar upravo rodonačelnik takvog pristupa u donošenju odluka. Radovan Fuchs je tako već određeno vrijeme na neprekidnoj turneji u svrhu discipliniranja neposlušnih sveučilišta. Posebno je zanimljivo da unatoč neuspjelom pohodu na Split, koji je zaustavljen najavljenim prosvjedom AS, nastavlja inzistirati na turneji najavljenim posjetom sjednici Senata Sveučilišta u Osijeku.

A stvari činjenično stoje ovako. Na sjednici su se pojavila dva prijedloga: jedan koji je tražio kategoričko odbijanje Zakonâ i izradu nacionalne strategije na potpuno novim temeljima, za koji je glasalo 15 članova Senata i drugi, podržan od strane Rektora i njegovih trabanata; koji je tražio da se o zakonu nastavi javna rasprava te ga se uz značajne dorade, a nakon što se one ugrade u postojeći prijedlog zakona, uputi u daljnju proceduru, kojega je podržalo 12 članova Senata. Mi to čitamo kao jasan i potpun poraz politike ministra Fuchsa.

Poštovani kolege iz Ministarstva i uvaženi ministre: No pasarán!

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.