Zašto smo protiv novih zakona?

Nakon najave spremnosti Fakultetskog vijeća da poduzme legalne i legitimne akcije protiv novih zakona, uključujući i štrajk, bitno je da se i studente informira zašto su spomenuti zakoni štetni i nepopravljivi. Zato smo osnovne informacije o novim zakonima, uključujući i pitanje kako bi studenti ubuduće trebali plaćati svoj studij, stavili u letak kojeg možete naći u nastavku. Na kraju posta se letak nalazi u pdf formatu tako da ga kolege s drugih fakulteta i sveučilišta mogu slobodno distribuirati svojim kolegama.


PROTIV UPISNINA!
    I dosada su upisnine predstavljale administrativne troškove studija, ali su iznosile maksimalno nekoliko stotina kuna i plaćale se uz školarinu te pri svakom upisu u sljedeću akademsku godinu. Novi zakoni predviđaju cijenu upisnina za preddiplomski studij u visini 60% prosječne hrvatske plaće te upisninu za diplomski i doktorski studij u visini jedne cijele prosječne hrvatske plaće. U predloženom zakonu nema mehanizama koji onemogućuju paralelno postojanje školarina, participacija ili financijskih penalizacija. Podsjećamo da školarine nisu postojale ni u trenutno važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, pa su se svejedno naplaćivale i svake godine progresivno rasle po proizvoljnom nahođenju fakulteta. Ne samo da predloženi Zakon o visokom obrazovanju ne garantira niti promovira potpuno javno financirano obrazovanje nego tekst Zakona ne garantira čak ni “besplatnu prvu godinu studija”.


PROTIV KOMERCIJALIZACIJE!
    Novim zakonskim rješenjima MZOŠ javna sveučilišta i njihove sastavnice, nositelje javnog visokog školstva u Hrvatskoj, podređuje interesima kapitala smanjujući fiskalnu odgovornost države u financiranju javnog visokog obrazovanja. Pogoduje se privatnim visokim učilištima te se vrši otvoren udar na ona znanstvena područja koja ne služe ostvarenju profita.


PROTIV ETATIZACIJE I POLITIČKE KONTROLE!
    Prema novom Zakonu o sveučilištu uvodi se upravno tijelo nazvano sveučilišno vijeće u kojem će većinu imati predstavnici izvršne vlasti. Uloga i broj članova senata znatno se smanjuju, dok se rektorska pozicija pretvara u menadžersku, a sam rektor prema Zakonu ne mora biti član akademske zajednice. Slično je i zakonsko rješenje koje se odnosi na sastavnice sveučilišta u kojima vijeća sastavnica gube svoje dosadašnje funkcije, a dekan ne mora biti zaposlenik vlastitog fakulteta, što vodi stvaranju menadžerske figure dekana i korporativne strukture ustanove. Paradoksalno je da će financiranje sveučilišta javnim novcem ovisiti o pregovorima rektora i MZOŠ-a, a rektorov prijedlog financiranja mora odobriti sveučilišno vijeće u kojem većinu čine predstavnici imenovani odlukom Vlade.


PROTIV SMANJENJA KVOTA I UKIDANJA STUDIJSKIH GRUPA!
    Novim načinom financiranja preko programskih ugovora, koje proizlazi iz dogovora rektora i MZOŠ-a i bez kontrole akademske zajednice, dovodimo se u situaciju u kojoj će MZOŠ diktirati kvote, tj. studijske grupe i programe koje kani financirati. Jasan cilj zakona je i diversifikacija izvora financiranja studija što znači moguće zatvaranje ili privatizaciju neprofitabilnih fakulteta koji ne nalaze privatne izvore financija i ovise prije svega o primicima iz proračuna.


PROTIV PACIFIKACIJE!
    Promoviranjem uvođenja upisnina kao besplatnog obrazovanja MZOŠ želi primiriti studentsku populaciju u procesu donošenja zakona pogubnih za budućnost znanosti, visokog obrazovanja i nadolazećih generacija studenata. Povećanjem udjela studentskih predstavnika u Senatu (čije ovlasti su znatno smanjene) i Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje također se pokušava osigurati studentski mir. No, jedan predstavnik stranačke mladeži manje ili više – ne znači ništa, jer oni ionako djeluju u interesu partitokracije, a ne svoje baze. Paralelno s donošenjem zakona, MZOŠ iza kulisa vrši novi udar na studentski standard povećanjem cijene prehrane; cijene smještaja u domovima porasle su od 100 do 200% u zadnje dvije godine, a socijalne povlastice u domeni lokalne vlasti također se režu, kao npr. besplatan javni prijevoz.


ZA DIREKTNU AKCIJU!

Protiv Novih Zakona – Letak(function() { var scribd = document.createElement(“script”); scribd.type = “text/javascript”; scribd.async = true; scribd.src = “http://www.scribd.com/javascripts/embed_code/inject.js”; var s = document.getElementsByTagName(“script”)[0]; s.parentNode.insertBefore(scribd, s); })();

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve