Za “faraonski” položaj – ‘kontra’ odluke splitskih dekana

Iz Akademske solidarnosti-Split dobili smo uvid u splitsku situaciju: deset sastavnica Sveučilišta u Splitu se izrazito protivi prijedlozima novih zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu. Unatoč aktualnosti teme, na nedavnoj sjednici Senata Sveučilišta novi zakoni nisu niti spomenuti. Što se krije iza odugovlačenja rektora Pavića pita se Marita Brčić sa splitskog Filozofskog fakulteta.

Iako su Dalmatinci poznati po svojoj inertnosti, fjaci i stavu ‘lako ćemo’, osnivanje Filozofskog fakulteta u Splitu probudilo je nadu u jačanja kritičke svijesti u gradu pod Marjanom. Stoga ne treba čuditi što se upravo na Filozofskom fakulteta u Splitu osnovala podružnica inicijative Akademska solidarnost koja, u suradnji sa središnjicom u Zagrebu, ne posustaje u nakani odbacivanja prijedloge Nacrta Zakonâ o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu. U tome su, osim Filozofskog fakulteta, postojani i Pravni fakultet, Pomorski fakultet, Ekonomski fakultet, Kineziološki fakultet, Umjetnička akademija, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Prirodoslovno-matematički fakultet, Katoličko bogoslovni fakultet, Građevinsko-arhitektonski fakultet, te Centar za unaprjeđenje kvalitete Sveučilišta u Splitu. Međutim, splitskoj akademskoj javnosti sve se više čini kako je rektor Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Ivan Pavić, sklon prijedlogu Nacrta Zakonâ jer stalno odugovlači donošenje odluke Senata. Na sjednici Senata Sveučilišta u Splitu, održanoj 13. svibnja 2011., nije se povela rasprava i glasovanje na temu Nacrta Zakonâ.

Imajući u vidu Dnevni red Senata za taj datum, dekani i prodekani, sedam fakulteta Sveučilišta u Splitu, na sjednici dekanskog kolegija održanoj 10. svibnja 2011. donose zaključke i odluke kojima traže od Rektora Sveučilišta u Splitu sazivanje tematske sjednice Senata dana 16. svibnja 2011. na kojoj bi se raspravljalo o tekstovima Nacrta prijedloga Zakonâ s nakanom da ih se u cijelosti odbaci i povuče iz procedure. Rektor se na zahtjeve dekanskog kolegija očito oglušio jer je tematska sjednica Senata dogovorena tek za 20. svibnja 2011. godine. Naš Rektor očito ne uviđa koliko je važno da drugo po veličini sveučilište u Hrvatskoj što prije javno iznese svoj stav o ovoj gorućoj tematici.

O razlozima odugovlačenja možemo samo nagađati. S obzirom da je naš Rektor po struci ekonomist ne začuđuje njegova sklonost stavovima zakonopisaca o potrebi za privatizacijom, komercijalizacijom i instrumentalizacijom obrazovanja, znanosti i sveučilišta te stavljanjem istih na tržište. Treba se samo sjetiti kako je on, kao Rektor javnog Sveučilišta, prije nekoliko godina, točnije 2009., prilikom otvaranja prvog privatnog sveučilišta u Hrvatskoj tzv. Medijskog sveučilišta, javno pozvao studente da upišu to privatno sveučilište. On već tada, umjesto da brani visoko obrazovanje, znanost pa i ‘svoje’ Sveučilište kao javno dobro, staje na stranu privatnog kapitala i privatnog interesa. Srećom to privatno Sveučilište nije zaživjelo. Sada je pažljiviji u izjavama pa ne iznenađuje zašto se još uvijek nije izjasnio o nacrtima Zakonâ jer što ako oni ‘marginalci’ okupljeni u Akademsku solidarnost ipak ostvare svoju nakanu? Potrebno se dakle, smatra Rektor, osigurati sa svih strana.

Jednim okom naš Rektor namiguje MZOŠ-u odugovlačenjem odluke, jer ako Nacrt Zakonâ prođe Vladu u četvrtak (19. svibnja), on si je, kao osoba odana političkim strukturama, osigurao mjesto rektora-managera-lidera, jer taj položaj, prema Nacrtima Zakonima, popunjava osoba instruirana od strane Vlade tj. resornog ministarstva. S druge strane, odugovlačenje ne znači prihvaćanje prijedloga Nacrta Zakonâ, pa Rektor, na taj način, drugim okom namiguje svojim dekanima i prodekanima, nadajući se da će mu oni, kada bude potrebno, omogućiti 4 (i protuzakoniti) mandat po redu. Uviđajući, međutim, snažni otpor dekana sastavnica Sveučilišta u Splitu, namigivanje prema njima nekako i ne ide od ruke.

Međutim, ne želeći ništa prepustiti slučaju, sjednici Senata u Splitu u petak prisustvovat će i sam Ministar, koji, kako je negdje kazano poput Snjeguljice oblijeće svojih 7 patuljaka, u nadi da će ih, a to mu, kako smo vidjeli u Rijeci i Zadru, i uspijeva, ‘navući’ na Nacrte Zakona. Toliko o autonomiji sveučilišta i neuplitanju politike u odluke Senata. O tome što je ‘patuljcima’ obećano nije potrebno govoriti. Potrebno je samo pogledati uvodni dio Nacrta prijedloga Zakona o sveučilištu u kojem se navodi „Za uspjeh sustava programskih ugovora najvažnije je jamstvo njihove provedbe, a upravo je to nemoguće jamčiti bez jakih upravljačkih tijela na razini sveučilišta, odnosno bez jakog rektora koji ima mandat pregovarati o programskom ugovoru, potpisati ga i skrbiti za njegovu dosljednu provedbu.“

Ona teza da „patuljci pojma nemaju“ na žalost više ne stoji. Ovi patuljci (izuzimajući onog Rektora koji je odbacio prijedloge Nacrta Zakonâ) itekako imaju pojma jer im upravo Zakoni ministra Fuchsa omogućavaju skoro pa neograničenu moć i utjecaj na sveučilištima. Stoga je medijski lansirana priča kako se prijedlozima Nacrta Zakonâ protive dekani-faraoni, zapravo obrnuta. Nacrti prijedloga Zakonâ zakonski omogućavaju potpuni faraonski položaj rektora, pa ne treba čuditi zašto su rektori, u većini slučajeva, za ,nacrte Zakonâ. Jer, dok su fakultetska vijeća birala svoje dekane-faraone, istovremeno rektora-faraona potvrđuje direktno Amon-Ra, odnosno Vlada, preko Sveučilišnog vijeća. Ako Nacrti Zakonâ budu prihvaćeni, mi, na Sveučilištu u Splitu, možemo očekivati uspostavljanje, kako je rekao kolega iz Akademske solidarnost-Split, Rektor-Pavić faraonsku lozu.

Marita Brčić
U ime inicijative Akademska solidarnost-Split

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.