Za “faraonski” položaj – ‘kontra’ odluke splitskih dekana

Iz Akademske solidarnosti-Split dobili smo uvid u splitsku situaciju: deset sastavnica Sveučilišta u Splitu se izrazito protivi prijedlozima novih zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu. Unatoč aktualnosti teme, na nedavnoj sjednici Senata Sveučilišta novi zakoni nisu niti spomenuti. Što se krije iza odugovlačenja rektora Pavića pita se Marita Brčić sa splitskog Filozofskog fakulteta.


Iako su Dalmatinci poznati po svojoj inertnosti, fjaci i stavu ‘lako ćemo’, osnivanje Filozofskog fakulteta u Splitu probudilo je nadu u jačanja kritičke svijesti u gradu pod Marjanom. Stoga ne treba čuditi što se upravo na Filozofskom fakulteta u Splitu osnovala podružnica inicijative Akademska solidarnost koja, u suradnji sa središnjicom u Zagrebu, ne posustaje u nakani odbacivanja prijedloge Nacrta Zakonâ o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu. U tome su, osim Filozofskog fakulteta, postojani i Pravni fakultet, Pomorski fakultet, Ekonomski fakultet, Kineziološki fakultet, Umjetnička akademija, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Prirodoslovno-matematički fakultet, Katoličko bogoslovni fakultet, Građevinsko-arhitektonski fakultet, te Centar za unaprjeđenje kvalitete Sveučilišta u Splitu. Međutim, splitskoj akademskoj javnosti sve se više čini kako je rektor Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Ivan Pavić, sklon prijedlogu Nacrta Zakonâ jer stalno odugovlači donošenje odluke Senata. Na sjednici Senata Sveučilišta u Splitu, održanoj 13. svibnja 2011., nije se povela rasprava i glasovanje na temu Nacrta Zakonâ.

Imajući u vidu Dnevni red Senata za taj datum, dekani i prodekani, sedam fakulteta Sveučilišta u Splitu, na sjednici dekanskog kolegija održanoj 10. svibnja 2011. donose zaključke i odluke kojima traže od Rektora Sveučilišta u Splitu sazivanje tematske sjednice Senata dana 16. svibnja 2011. na kojoj bi se raspravljalo o tekstovima Nacrta prijedloga Zakonâ s nakanom da ih se u cijelosti odbaci i povuče iz procedure. Rektor se na zahtjeve dekanskog kolegija očito oglušio jer je tematska sjednica Senata dogovorena tek za 20. svibnja 2011. godine. Naš Rektor očito ne uviđa koliko je važno da drugo po veličini sveučilište u Hrvatskoj što prije javno iznese svoj stav o ovoj gorućoj tematici.

O razlozima odugovlačenja možemo samo nagađati. S obzirom da je naš Rektor po struci ekonomist ne začuđuje njegova sklonost stavovima zakonopisaca o potrebi za privatizacijom, komercijalizacijom i instrumentalizacijom obrazovanja, znanosti i sveučilišta te stavljanjem istih na tržište. Treba se samo sjetiti kako je on, kao Rektor javnog Sveučilišta, prije nekoliko godina, točnije 2009., prilikom otvaranja prvog privatnog sveučilišta u Hrvatskoj tzv. Medijskog sveučilišta, javno pozvao studente da upišu to privatno sveučilište. On već tada, umjesto da brani visoko obrazovanje, znanost pa i ‘svoje’ Sveučilište kao javno dobro, staje na stranu privatnog kapitala i privatnog interesa. Srećom to privatno Sveučilište nije zaživjelo. Sada je pažljiviji u izjavama pa ne iznenađuje zašto se još uvijek nije izjasnio o nacrtima Zakonâ jer što ako oni ‘marginalci’ okupljeni u Akademsku solidarnost ipak ostvare svoju nakanu? Potrebno se dakle, smatra Rektor, osigurati sa svih strana.

Jednim okom naš Rektor namiguje MZOŠ-u odugovlačenjem odluke, jer ako Nacrt Zakonâ prođe Vladu u četvrtak (19. svibnja), on si je, kao osoba odana političkim strukturama, osigurao mjesto rektora-managera-lidera, jer taj položaj, prema Nacrtima Zakonima, popunjava osoba instruirana od strane Vlade tj. resornog ministarstva. S druge strane, odugovlačenje ne znači prihvaćanje prijedloga Nacrta Zakonâ, pa Rektor, na taj način, drugim okom namiguje svojim dekanima i prodekanima, nadajući se da će mu oni, kada bude potrebno, omogućiti 4 (i protuzakoniti) mandat po redu. Uviđajući, međutim, snažni otpor dekana sastavnica Sveučilišta u Splitu, namigivanje prema njima nekako i ne ide od ruke.

Međutim, ne želeći ništa prepustiti slučaju, sjednici Senata u Splitu u petak prisustvovat će i sam Ministar, koji, kako je negdje kazano poput Snjeguljice oblijeće svojih 7 patuljaka, u nadi da će ih, a to mu, kako smo vidjeli u Rijeci i Zadru, i uspijeva, ‘navući’ na Nacrte Zakona. Toliko o autonomiji sveučilišta i neuplitanju politike u odluke Senata. O tome što je ‘patuljcima’ obećano nije potrebno govoriti. Potrebno je samo pogledati uvodni dio Nacrta prijedloga Zakona o sveučilištu u kojem se navodi „Za uspjeh sustava programskih ugovora najvažnije je jamstvo njihove provedbe, a upravo je to nemoguće jamčiti bez jakih upravljačkih tijela na razini sveučilišta, odnosno bez jakog rektora koji ima mandat pregovarati o programskom ugovoru, potpisati ga i skrbiti za njegovu dosljednu provedbu.“

Ona teza da „patuljci pojma nemaju“ na žalost više ne stoji. Ovi patuljci (izuzimajući onog Rektora koji je odbacio prijedloge Nacrta Zakonâ) itekako imaju pojma jer im upravo Zakoni ministra Fuchsa omogućavaju skoro pa neograničenu moć i utjecaj na sveučilištima. Stoga je medijski lansirana priča kako se prijedlozima Nacrta Zakonâ protive dekani-faraoni, zapravo obrnuta. Nacrti prijedloga Zakonâ zakonski omogućavaju potpuni faraonski položaj rektora, pa ne treba čuditi zašto su rektori, u većini slučajeva, za ,nacrte Zakonâ. Jer, dok su fakultetska vijeća birala svoje dekane-faraone, istovremeno rektora-faraona potvrđuje direktno Amon-Ra, odnosno Vlada, preko Sveučilišnog vijeća. Ako Nacrti Zakonâ budu prihvaćeni, mi, na Sveučilištu u Splitu, možemo očekivati uspostavljanje, kako je rekao kolega iz Akademske solidarnost-Split, Rektor-Pavić faraonsku lozu.

Marita Brčić
U ime inicijative Akademska solidarnost-Split

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve